Neprestano nam govore kako moramo paziti na zdravlje i način života jer će to odrediti koliko brzo starimo. No sada je otkriven i novi aspekt brzine starenja.
Neki stare brže, neki sporije i to starenje možemo vidjeti – na licu i tijelu – ili može biti skriveno – u našem tijelu. Neprestano pazimo na to što unosimo u sebe, kako se hranimo, kako živimo, jer znamo da sve to utječe na brzinu starenja i da na to možemo utjecati. Ipak, čini se da na brzinu starenja utječu i neki čimbenici na koje ipak ne možemo utjecati – ili barem ne lako.
Iako geni igraju važnu ulogu u načinu na koji starimo, novo istraživanje ljudi diljem svijeta pokazalo je da nisu važni samo naši pretci, odnosno geni, nego na brzinu starenja utječe i – mjesto gdje živimo. A objašnjenje znanstvenika kaže da zapravo okolina može promijeniti ponašanje naših gena, što znači da dvije osobe sa sličnom genetskom pozadinom mogu imati različite obrasce starenja i rizika od bolesti ovisno o tome gdje žive.
"Po prvi put imamo detaljno profilirane ljude iz cijelog svijeta", rekao je genetičar Michael Snyder sa Sveučilišta Stanford, koje je provelo veliku studiju. "To nam omogućuje da vidimo koja su svojstva, poput metabolita i mikroba, povezana s etničkom pripadnošću, a koja s geografijom."
Nije tajna da su ljudi izrazito složena bića, a i životi koje vodimo su vrlo složeni, pa nije baš lako osrediti što sve oblikuje našu biologiju i što sve utječe na nas, pa tako i brzinu starenja. Na ljude utječe sve – od porijekla, mjesta života, načina života, a vrlo je teško povezati sve točke i doći do zaključka. No činjenica da ljudi danas puno češće putuju i mijenjaju mjesto života, pomogla je znanstvenicima da se uhvate ukoštac s ovim "problemom".
Michael Snyder i njegov tim angažirali su 322 osobe iz cijelog svijeta, od kojih je većina prisustvovala jednoj od pet znanstvenih konferencija, na kojoj su predstavili pretke iz Europe, Istočne Azije i Južne Azije. To su bili, dakle, ljudi sa sličnim porijeklom predaka koji su sada živjeli u različitim dijelovima svijeta.
Tijekom studije znanstvenici nisu samo proučavali DNK, već su u istraživanje uključili širok raspon zdravstvenih biomarkera, poput proteina, masti, crijevnih bakterija, imunoloških markera i metabolita – koji se svi zajedno mogu spojiti i graditi sveobuhvatnu sliku neke osobe.
Selidba ne briše porijeklo
Rezultati su pokazali da se porijeklo ne može "izbrisati" selidbom – ljudi sa zajedničkim nasljeđem dijele osnovnu genetiku, crijevni mikrobiom i metabolizam, bez obzira na to gdje u svijetu živjeli. Na primjer, ljudi južnoazijskog podrijetla pokazali su aktivniji rad imunološkog sustava - kao odgovor na veću izloženost antigenima. Ljudi istočnoazijskog podrijetla pokazali su različite obrasce metabolizma masti. A ljudi europskog podrijetla imali su raznolikiji mikrobiom od ostalih populacija.
Ipak, selidba, odnosno život daleko od mjesta porijekla, također je uzrokovala promjene, sa specifičnim obrascima koji su se pojavili u različitim populacijama, a jedan od najvažnijih otkrića odnosio se na biološku dob – to jest, koliko su stare stanice i tkiva tijela, a ne koliko je osoba kronološki stara.
Rezultati su istovremeno neobični, ali i očekivani. Istočni Azijati koji žive izvan istočne Azije brže su biološki starjeli od onih koji žive u regiji. Za Europljane, pak, vrijedi obrnuto: oni koji žive u Europi brže su biološki starjeli od onih koji žive u Sjevernoj Americi.
"Bili smo zapanjeni koliko je etnička pripadnost dosljedno utjecala na imunitet, metabolizam i mikrobiom, čak i kada su se ljudi preselili tisućama kilometara dalje", kaže genetičar Richard Unwin sa Sveučilišta u Manchesteru u Velikoj Britaniji. "Međutim, jednako je jasno da mjesto gdje živimo može imati značajan utjecaj na pomicanje ključnih molekularnih putova – čak i načina na koji se čini da naše stanice stare – u različitim smjerovima, ovisno o tome tko ste. To dokazuje da precizna medicina mora odražavati stvarnu globalnu raznolikost, a ne jednu populaciju."
Nije jednostavno povezati
Istraživači vjeruju da te razlike mogu biti uzrokovane kombinacijom čimbenika, uključujući prehranu, izloženost onečišćenju, pristup zdravstvenoj zaštiti, stres, način života i promjene u crijevnom mikrobiomu nakon preseljenja. Mikrobiom igra posebno važnu ulogu. Određene crijevne bakterije povezane su s promjenama u mastima poznatim kao sfingolipidi, koji su pak povezani s genima uključenima u održavanje telomera – zaštitnih kapa na kromosomima koje se često povezuju sa starenjem.
"Povišene razine sfingolipida povezane su s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, inzulinskom rezistencijom, aterosklerozom i neurodegeneracijom", napominju istraživači u studiji.
Ipak, napominju da ovo istraživanje ne znači da jedna etnička skupina stari "bolje" od druge ili da su učinci univerzalni, nego se sugerira da se medicinski i nutricionistički savjeti ne mogu oslanjati na univerzalni model te da ih je potrebno prilagoditi uzimajući u obzir čimbenike poput etničke pripadnosti i fizičke lokacije.
"Ovo istraživanje pokazuje, jasnije nego ikad prije, jest da našu biologiju oblikuje kombinacija našeg genetskog podrijetla i mjesta na kojima živimo", kaže Unwin.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Cell.
