Sindrom sagorijevanja prepoznat je 2019. godine kao profesionalni fenomen povezan sa stresom na radnome mjestu. Sindrom se razvija postupno kao odgovor na kronični stres povezan s poslom te može narušiti mentalno i tjelesno zdravlje radnika i imati negativne posljedice za organizacije.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo izradio je radnu bilježnicu „Kako raditi, a ne sagorjeti” za prevenciju (povrata) sindroma sagorijevanja, potaknut europskim istraživanjem prema kojem se 35 posto ispitanih često osjeća iscrpljeno na kraju radnog dana.
Iako je u telefonskom istraživanju o radnim uvjetima (EWCTS) iz 2024. korištena nepotpuna mjera simptoma sagorijevanja koja je obuhvatila samo iscrpljenost, autori bilježnice iz Službe za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihosocijalne rizike na radnom mjestu HZJZ-a navode da taj podatak upućuje na to da sagorijevanje pogađa velik broj radnika i predstavlja važan izazov u svijetu rada.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) od 2019. prepoznaje sindrom sagorijevanja kao profesionalni fenomen povezan sa stresom na radnome mjestu. Sindrom se razvija postupno kao odgovor na kronični stres povezan s poslom te može narušiti mentalno i tjelesno zdravlje radnika i imati negativne posljedice za organizacije.
Autori bilježnice Barbara Raguž Pečur, Petra Bekavac, Helena Koren i Vik Bubaš u predgovoru navode da je, uz istraživanje, povod za njezinu izradu bila i promjena radnih mjesta. Tu promjenu obilježavaju sve veća digitalizacija, intenzivniji rad i rad izvan standardnog radnog vremena, uključujući rad u slobodno vrijeme.
Autori upozoravaju da takvi uvjeti mogu izazvati stres koji negativno utječe na zdravlje, dobrobit i ravnotežu između poslovnog i privatnog života te pridonosi pojavi sindroma sagorijevanja.
Bilježnica objašnjava što je sindrom sagorijevanja i koji su njegovi simptomi, donosi načine oporavka, test za samoprocjenu rizika od sagorijevanja, savjete za prevenciju i tehnike rješavanja problema, a završava izradom osobnog plana brige o sebi.
U bilježnici se naglašava da se prevencija sagorijevanja ne može svesti na odgovornost pojedinca. Uz razvoj osobnih vještina, važni su i organizacijski čimbenici, poput radnog opterećenja, jasnoće uloga, mogućnosti odlučivanja i podrške na radnome mjestu.
Prevencija počinje prepoznavanjem vlastitih granica i potreba te uključuje brigu o sebi i traženje podrške. Ako stres zbog uvjeta rada ostaje intenzivan, promjena posla može biti važna za očuvanje mentalnog zdravlja.
Radna bilježnica predstavljena je u listopadu na skupu „Dobrobit radnika u modernim uvjetima rada”, a dostupna je na mrežnim stranicama HZJZ-a.
