Glaukom je kronični, progresivni, degenerativni poremećaj vidnog živca koji proizvodi karakteristična oštećenja vidnog polja. On je drugi uzrok sljepoće i što je najvažnije, nepovratan je. Donosimo koje sve vrste glaukoma postoje, koji su uzroci nastanka glaukoma i metode liječenja.
Glaukom pogađa oko 80 milijuna ljudi diljem svijeta, a procjenjuje se da otprilike polovica oboljelih nije ni svjesna da ga ima. Taj postotak može biti još veći u manje razvijenim zemljama, budući da bolest u ranoj fazi ne uzrokuje simptome.
Za pacijente s glaukomom iznimno su važne redovite oftalmološke kontrole, jer su prevencija i praćenje ključni za očuvanje vida. Neliječeni glaukom s vremenom dovodi do nepovratnog gubitka vida.
Što je glaukom?
Glaukom je bolest koja oštećuje vidni živac oka, a često je povezana s povišenim očnim tlakom. Obično se razvija kasnije u životu i može biti nasljedan. Povišeni intraokularni tlak može postupno oštetiti vidni živac, koji prenosi slike do mozga. Ako se bolest ne prepozna i ne liječi, može uzrokovati trajni gubitak vida ili čak sljepoću u roku od nekoliko godina.
Budući da glaukom u početnim fazama ne uzrokuje simptome niti bol, redoviti oftalmološki pregledi od ključne su važnosti. Jednom izgubljen vid ne može se povratiti, stoga je rano otkrivanje bolesti presudno.
Uzroci glaukoma
Tekućina unutar ljudskog oka, poznata kao očna vodica, prirodno se odvodi kroz kanal nalik mrežici. Međutim, ako se taj kanal začepi ili ako oko proizvodi previše tekućine, dolazi do njenog nakupljanja, što može povećati očni tlak. Uzrok ove blokade često nije poznat, ali se glaukom može naslijediti, što znači da se prenosi s roditelja na djecu.
Osim genetskih faktora, glaukom može biti posljedica drugih stanja, poput ozljede oka, ozbiljne infekcije, začepljenja krvnih žila ili upalnih procesa. U rijetkim slučajevima, može se razviti i nakon operacije oka koja je bila potrebna zbog nekog drugog očnog problema.
Vrste glaukoma
Glaukom se dijeli na dvije glavne vrste: glaukom otvorenog ugla i glaukom zatvorenog ugla.
- Glaukom otvorenog ugla - ovo je najčešći oblik glaukoma, poznat i kao glaukom širokog kuta. Nastaje kada odvodna struktura oka, trabekularna mreža, izgleda normalno, ali očna vodica ne istječe pravilno, što dovodi do postupnog povećanja očnog tlaka.
- Glaukom zatvorenog ugla - ovaj tip glaukoma češće se javlja u Aziji i poznat je i pod nazivima akutni ili kronični zatvoreni kut, odnosno glaukom uskog kuta. Do njega dolazi kada se prostor između šarenice i rožnice sužava, što može uzrokovati nagli porast očnog tlaka. Povezan je s dalekovidošću i mrenom, odnosno zamućenjem očne leće.
Rjeđi oblici glaukoma:
- Sekundarni glaukom – uzrokovan drugim stanjima, poput mrene ili dijabetesa, koji povećavaju očni tlak.
- Glaukom normalne napetosti – javlja se kada je vidni živac oštećen ili postoje slijepe točke u vidu, unatoč tome što je očni tlak unutar normalnih granica. Smatra se oblikom glaukoma otvorenog ugla.
- Pigmentarni glaukom – nastaje kada sitni komadići pigmenta iz šarenice dospiju u očnu vodicu i začepe odvodne kanale, što otežava otjecanje tekućine i povećava očni tlak.
Simptomi glaukoma:
- bol unutar ili iza očne jabučice
- glavobolja
- osjetljivost očne jabučice na pritisak
- suzenje
- neodređena nelagoda u očima.
Iskustvo oboljelog od glaukoma
Donosimo iskreno svjedočanstvo jednoga pacijenta koje su za British Medical Journal objavili doktor Douglas J. Rhee te doktorica Christine W Hartmann.
"Imate glaukom", obavijestio me je oftalmolog kad sam imao 36 godina. S obzirom na neobičnu sposobnost ljudskog mozga da nadoknadi nedostajuće vizualne informacije, ne znam kad bih primijetio svoju sljepoću da jednog jutra nisam osjetio neobjašnjivu bol u desnom oku. Dok sam ležao u krevetu s rukom preko desnog oka, pogledao sam oko sobe koristeći samo lijevo oko. Primijetio sam da, kad sam ravno pogledao u komodu, nisam mogao vidjeti dio vrata ormara. A kad sam pogled premjestio na vrata ormara, dio gdje su sobna vrata je nestao. Prvi dan sam to pokušao izbaciti iz uma, ali pošto su simptomi i dalje trajali, postao sam nervozan.
Tjedan dana kasnije, zapanjen sam sjedio u mračnoj sobi za ispitivanje. Suze su mi navrle na oči unatoč mojem očajničkom pokušaju da budem priseban. "Mladi ste da ovo imate", objasnio je liječnik. "Ali dobra vijest je da postoji puno lijekova za liječenje." Ne gledajući me on je dodao: "Glaukom nije nešto što vas treba previše brinuti."
Liječnik je bio siguran u sebe i svoju dijagnozu da se ne događa ništa čudno, odnosno da zbog mladosti nemam glaukom te da je veća mogućnost da je to sve zbog tumora na mozgu. Kad sam se tog popodneva vratio kući, odmah sam počeo telefonirati i uskoro sam imao sastanak s najboljim stručnjakom kojeg sam mogao naći. Nakon temeljitog pregled, sjeo sam pred oftalmologa čija je specijalnost gubitak vida zbog tumora mozga. Rekao mi je: "Pa, napravit ćemo magnetnu rezonancu, ali siguran sam da imate tumor na mozgu. Svi vaši simptomi to sugeriraju." MRI je propisno izveden, a dva tjedna kasnije je izgovoreno da ne pokazuje nenormalnost.
Nakon toga, odahnuo sam i sretno se vratio tomu da ipak imam glaukom. Bolje i to nego tumor na mozgu, zar ne? Koje olakšanje. To je samo glaukom. Ima puno lijekova za njegovo liječenje.
Tada sam imao sreću što sam pronašao liječnika koji me može pogledati u oči i koji vidi ljudsko biće, ne samo dijagnozu. Doug me poštuje i kao pacijenta i kao kolegu (moj i njegov odjel bili su povezani s istim sveučilištem). U početku, oboje smo s optimizmom pristupili mojoj situaciji. Počeo sam dolaziti svakih deset do četrnaest dana i saznavao imena svih članova osoblja, koji su me ljubazno ugurali u raspored kad sam morao trčati natrag na neki od svojih sastanaka.
Četiri godine kasnije još uvijek nismo smislili učinkovit tretman za moje stanje. Bolest pogađa oba oka, iako mi je lijevo oko puno gore od desnog. Podvrgnuo sam se laserskoj trabekuloplastici, bez učinka. Oči pregledavam svaka tri mjeseca, putujem u Boston iz Philadelphije, jer je Doug zamijenio sveučilište, a ja sam odlučio ostati s njim kao svojim liječnikom.
Pripremam se za sljepoću
Živjeti s glaukomom, osobito kad je riječ o kroničnoj i progresivnoj bolesti, nije lako i zahtijeva prilagodbu na stalnu neizvjesnost. To uključuje prihvaćanje straha od nepoznatog, jer budućnost nije jasna, a to ne utječe samo na osobu koja živi s glaukomom, već i na njezine najbliže. Pitanje tko će se brinuti o tebi ako postaneš nesposoban samostalan, prirodno je i teško.
Srećom, situacija na poslu još uvijek je pod kontrolom, jer imaš dovoljno fleksibilnosti u karijeri koja ti omogućuje da zadržiš trenutnu poziciju. Međutim, i dalje se suočavaš s izazovima svakodnevnog života, koji su postali dio tvoje stvarnosti. Na primjer, sada više ne možeš vidjeti vrh volana dok voziš, a pri nedavnom kupovini kuće odlučio si se za lokaciju u blizini željezničke stanice, kako bi mogao što lakše obavljati stvari pješice.
Iako ne vidiš vlastita stopala dok hodaš, ili usta ljudi kad razgovaraju, i često ti je teško pratiti geste koje ljudi prave rukama, najveći gubitak za tebe ostaje nemogućnost da više nikada nećeš moći vidjeti cijelo lice osobe izbliza. Taj gubitak, iako možda ne uvijek vidljiv na van, duboko te pogađa, jer je to nešto što oblikuje tvoju svakodnevicu i odnose s drugima.
Kraj mog putovanja
Gubitak vida, bez obzira na dob, doista je zastrašujuć, no suočavanje s tom stvarnošću u mladosti daje ti neku nadu za bolju budućnost. Tvoje nade za napredak u razumijevanju glaukoma i mogućnostima tretmana koji neće biti "pucanj u mraku" odražavaju tvoju želju za napretkom i vjeru u medicinu. Također, nadaš se da će medicinski sustav postati fleksibilniji i podržavati one koji redovito moraju odlaziti na preglede zbog kroničnih bolesti.
Unatoč svim izazovima, tvoja želja za životom ostaje snažna. Bez obzira na to imaš li glaukom ili ne, život je tu i treba ga živjeti. Tvoj pogled na život, usprkos svim teškoćama, odražava snagu i optimizam. Iako možda zvuči kao klišej, istina je – treba iskoristiti svaki trenutak, punim plućima, jer život je dragocjen, bez obzira na sve prepreke.
