Glaukom je naziv za skupinu stanja oka koji oštećuje vidni živac čije je zdravlje od vitalnog značaja za dobar vid. Ovo oštećenje je često uzrokovano abnormalno visokim tlakom u oku.
Glaukom je jedan od vodećih uzroka sljepoće za osobe starije od 60 godina. Može se pojaviti u bilo kojoj dobi, ali je češći u starijih osoba. Mnogi oblici glaukoma nemaju znakove upozorenja jer se razvijaju tako postupno da ih većina ljudi ne primijeti sve dok se ne bolest ne pojavi.
Ako dođe do gubitka vida zbog glaukoma, nem oporavka. Stoga je bitno ići na redovite preglede oka koji uključuju mjerenja očnog tlaka tako da se dijagnoza može napraviti u ranim fazama i liječiti na odgovarajući način. Ako se glaukom rano prepozna, gubitak vida se može usporiti ili spriječiti. Glaukom je trajno stanje i potrebno ga je liječiti i držati pod nadzorom do kraja života.
Simptomi
Znakovi i simptomi glaukoma variraju ovisno o vrsti i stupnju napretka bolesti. Primjerice ako se radi o:
Glaukomu otvorenog kuta
- Postupni gubitak perifernog vida, najčešće u oba oka
- U uznapredovalom stadiju, tunelski vid
Akutni glaukom zatvorenog kuta
- Teška glavobolja
- Bolovi u oku
- Mučnina i povraćanje
- Zamagljen vid
- Oko svjetla
- Crvenilo očiju
Ako se ne liječi, glaukom na kraju uzrokuje sljepoću. Čak i uz liječenje, oko 15 posto ljudi s glaukomom oslijepi barem na jedno oko u roku od 20 godina. Ako osoba primijeti neki od simptoma akutnog glaukoma kao što su jaka glavobolja, bol u očima i zamagljen vid odmah treba potražiti liječničku pomoć.
Uzroci
Glaukom je posljedica oštećenja vidnog živca. Kako se ovaj živac postupno propada, na vidnom polju se razvijaju slijepe pjege. Zbog razloga koje liječnici ne razumiju u potpunosti, ovo oštećenje živaca obično je povezano s povišenim tlakom u oku.
Povišeni tlak oka je posljedica nakupljanja tekućine (vodene žlijezde) koja protječe unutar oka. Ta unutarnja tekućina obično izlazi kroz tkivo koje se zove trabekularna mreža u kutu u kojem se susreću šarenica i rožnica. Kada se tekućina prekomjerno proizvede ili sustav odvodnje ne radi ispravno, tekućina ne može iscuriti normalnom brzinom, a pritisak oka se povećava. Glaukom može biti nasljedan.
Vrste glaukoma uključuju:
Glaukom otvorenog kuta - otvoreni kut glaukoma je najčešći oblik bolesti. Kut drenaže koju stvaraju rožnica i šarenica ostaju otvoreni, ali trabekularna mreža djelomično je blokirana. To uzrokuje postupno povećanje tlaka u oku. Ovaj pritisak oštećuje vidni živac. To se događa tako sporo da je moguće izgubiti vid prije nego što oboljeli postane svjestan problema.
- Glaukom zatvorenog kuta - javlja se kada se iris ispupči prema naprijed kako bi suzio ili blokirao kut odvoda koji čine rožnica i šarenica. Kao rezultat, tekućina ne može cirkulirati kroz oko i pritisak se povećava. Neki ljudi imaju uske kutove drenaže, što povećava rizik od ove vrste glaukoma.
- Glaukom normalne napetosti - u normalnom tenzijskom glaukomu, vidni živac se oštećuje iako je tlak oka unutar normalnog raspona. Nitko ne zna točan razlog za to. Ovaj ograničeni protok krvi može biti uzrokovan aterosklerozom - nakupljanjem masnih naslaga (plaka) u arterijama ili drugih stanja koja narušavaju cirkulaciju.
- Glaukom u djece - dojenčad i djeca mogu imati glaukom. Može biti prisutan od rođenja, iako je to rjeđi slučaj ili se može razviti u prvih nekoliko godina života. Djeca nemaju nikakve simptome, a stanje može nastati iz više razloga.
- Pigmentni glaukom - granule pigmenta iz šarenice nakupljaju se u drenažnim kanalima, usporavajući ili blokirajući tekućinu koja izlazi iz oka. Aktivnosti poput trčanja ponekad uzburkaju granule pigmenta, odlažu ih na trabekularnu mrežu i uzrokuju povremena povišenja tlaka.
Faktori rizika
Budući da kronični oblici glaukoma mogu uništiti vid prije bilo kakvih znakova ili simptoma, važno je biti svjestan faktora rizika:
- Visok unutarnji tlak oka (intraokularni tlak)
- Dob iznad 60 godina
- Ako je u obitelji bilo oboljelih od glaukoma
- Određena medicinska stanja kao što je dijabetes, bolesti srca, visoki krvni tlak i anemija srpastih stanica
- Ako su rožnice tanke u sredini
- Kratkovidnost i dalekovidnost
- Ozljede ili operacije oka
- Uzimanje kortikosteroidnih lijekova, osobito kapi za oči, dugo vremena
Prevencija
Ovi koraci mogu pomoći u otkrivanju glaukoma u njegovim ranim fazama, što je važno u sprečavanju gubitka vida ili usporavanju njegovog napretka.
- Redoviti pregledi oka mogu pomoći u otkrivanju glaukoma u njegovim ranim fazama, prije nego dođe do značajne štete. Kao opće pravilo, Američka akademija za oftalmologiju preporučuje sveobuhvatan pregled oka svakih pet do 10 godina za mlađe od 40 godina, svake dvije do četiri godine za osobe od 40 do 54 godine, svake 1 do 3 godine za osobe iznad 55 do 64 godine i svake dvije godine za stariji od 65 godina.
- Doznaj je li itko u tvojoj obitelji imao glaukom. Ako postoji povijest bolesti u obitelji možda će pregledi trebati biti češći, a o tome se najbolje posavjetovati s obiteljskim liječnikom.
- Redovita, umjerena tjelovježba može pomoći u sprječavanju glaukoma smanjenjem tlaka u očima.
- Redovito uzimaj propisane kapi za oči. Kapi za oči koje se propisuju kod glaukoma mogu značajno smanjiti rizik da će visoki očni tlak napredovati do glaukoma. Da bi bile učinkovite, kapi za oči koje je propisao liječnik moraju se koristiti redovito, čak i ako nema simptome.
- Nosi zaštitne naočale prilikom korištenja električnih alata ili igranja sportova s velikim brzinama u zatvorenim terenima jer ozbiljne ozljede oka mogu dovesti do glaukoma.
Liječenje
Vid izgubljen uslijed glaukoma se ne može vratiti. Cilj je sprječavanje daljnjeg oštećenja vidnog živca i ispada vidnog polja, snižavanjem očnog tlaka. Ciljna granica vrijednosti očnog tlaka iznosi 25 do 40% manje od vrijednosti prije liječenja. Ako oštećenje napreduje, očni se tlak snižava još više, a započinje se i s dodatnim liječenjem.
Liječenje obično započinje lijekovima te se, ukoliko se ne postigne ciljna vrijednost očnog tlaka, prelazi na liječenje laserom i potom na incizijski kirurški zahvat. Ukoliko je očni tlak izrazito povišen, liječenje se može započeti kirurškim zahvatom.
Farmakoterapija: Postoje brojni lijekovi, a prednost se daje lijekovima za lokalnu primjenu. Najpopularniji su analozi prostaglandina i β–blokatori (osobito timolol). Drugi su lijekovi α2–selektivni adrenergički agonisti, kolinergički agonisti i inhibitori karboanhidraze. Oralni inhibitori karboanhidraze su učinkoviti, no primjenu im ograničavaju nepoželjni učinci.
Izvori za članak: Medicinski priručnik za pacijente, izdavač Placebo i Mayo Clinic