Gravesova bolest je najčešći oblik hipertireoze koja je poput Hashimotove bolesti autoimune prirode. No, ova priča ima pomalo karakteristična zbivanja na razini stanice. Donosimo koje je pretrage potrebno napraviti kako bi se postavila dijgnoza Gravesove bolesti, koje namirnice pomažu, a koje odmažu te koji se dodaci prehrani preporučuju.
Imunološki sustav, iz nama zasad nepoznatih razloga, osjeća opasnost i kreće s proizvodnjom antitijela koja se vežu za TSH receptor, mjesto koje je inače predviđeno za vezanje TSH hormona. Vezanje tih karakterističnih vrsta antitijela za TSH receptor predstavlja signal štitnjači da krene s proizvodnjom T3 i T4 hormona. Taj signal svakodnevno dobiva i zdrava štitnjača, ali je on dio “normalnih” procesa u organizmu. U slučaju Gravesove bolesti, taj signal je malo drugačiji, a produkcija hormona puno intenzivnija pa to dovodi do hipermetabolizma, stanja u kojem hiperstimulirana štitnjača kontinuirano daje znak ostatku organizma da ubrza sve metaboličke procese. Iako se oboljelima od ovako kaotične bolesti ponekad čini nemoguće pronaći „kočnicu“ za sva djelovanja ubrzane štitnjače, pomoći ipak ima.
Kako do dijagnoze Gravesove bolesti?
Kako bismo identificirali bilo koji poremećaj štitnjače pa tako i Gravesovu bolest, poželjno je napraviti kompletan panel štitnjače. Konkretno, to su TSH, T3, T4, FT3, FT4 (po mogućnosti i reverzni T3, rT3), ali i antitijela. Anti-TPO i anti-TG su dobro poznati svima s dijagnozom Hashimotove bolesti, no u ovom slučaju provjeravamo još jedan marker, tzv. TRAb (eng. TSH receptor antibodies).
Ukoliko je TRAb povišen možemo govoriti o Gravesovoj bolesti. Međutim, precizniji pokazatelj Gravesove bolesti je ipak vrijednost TSI, odnosno imunoglobulina koji stimuliraju štitnjaču, no ta pretraga se još uvijek nije u značajnijoj primjeni.
Što se onda nalazi u tipičnim rezultatima laboratorijskih pretraga kod Gravesove bolesti?
- snižena vrijednost TSH
- povišena vrijednost T3, T4, FT3 i FT4
- povišene vrijednosti TRAb
- povišene vrijednosti TSI
- uglavnom povišeni anti-TPO i anti-TG, no u manjoj mjeri u odnosu na oboljele od Hashimotove bolesti
Ovo je samo primjer rezultata pretraga koje se svakako mogu razlikovati i ovisiti o drugim stanjima pojedinaca.
Najčešći simptomi Gravesove bolesti
Osim povećanja štitnjače, odnosno gušavosti, postoje brojni simptomi koji prate oboljele od Gravesove bolesti. Dvije karakteristične pojave su upalna bolest očiju zbog kojih se javljaju poteškoće s vidom, pritisak u očima te „ispupčenje“, dok je druga vezana za kožne promjene u vidu crvenila i stanjivanja kože. Imajte na umu da Gravesova bolest utječe i na probavu, spolne hormone, kortizol, regulaciju krvnog tlaka itd.. Tu se možemo zapitati kriju li se među nekim od ovih simptoma i okidači za razvoj samih autoimunih procesa, ali i na što od svega toga možemo djelovati.
Simptomi:
- depresija i anksioznost
- "ispupčenje" očiju
- drhtavica i tremor
- gubitak tjelesne mase
- pojačano znojenje
- lupanje srca
- nepodnošenje topline
- umor
- kožne promjene
Potencijalni uzroci Gravesove bolesti
Zanimljivo, pokazalo se kako se rizik za Gravesovu bolest povećava ukoliko su prisutni dijabetes tip 1, Addisonova bolest ili primjerice reumatoidni artritis. Do današnjeg su dana prepoznati brojni čimbenici koji doprinose razvoju ove autoimune bolesti, a među najznačajnijima su:
- Pozitivna obiteljska anamneza
- Stres
- Pušenje
- Deficiti nutrijenata koji su nužni za proces metilacije
- Niske razine selena i vitamina D
- Niske razine feritina
- Pesticidi
- Izražene fluktuacije estrogena
- Virusne i bakterijske infekcije (virus hepatitisa C, EBV,…)
- Unos visokih doza joda.
Studije otkrivaju i druge potencijalne uzroke, a vjerojatno najznačajniji je sindrom propusnih crijeva te disbioza crijevnog mikrobioma s dominacijom određenih bakterijskih vrsta poput Yersinia enterocolitica za koje se pokazalo da imaju sposobnost vezanja za TSH receptore. Posebice je interesantna i povezanost Gravesove bolesti s infekcijom Helicobacter pylori koja se često krije iza „tihog“ autoimunog gastritisa. Jako je bitno naglasiti i da je poseban oprez potreban u trudnoći kod žena s dijagnozom Gravesove bolesti jer antitijela koja se vežu na TSH receptore mogu prelaziti placentalnu barijeru i utjecati na razvoj fetusa.
Što nakon dijagnoze?
Ako vam se nakon dobivanja dijagnoze i čitanja o svim posljedicama bolesti čini da nema drugog rješenja osim čekati da tijelo odradi ono što je naumilo i u potpunosti uništi svoj vlastiti organ, dobra vijest je da se to ne mora nužno dogoditi. Remisija je moguća, ali zahtjeva tim kvalitetnih stručnjaka, plan i program djelovanja u vidu terapije, plana prehrane i dodataka prehrani te, ono najbitnije, vašu predanost u borbi za zdravlje. Iako je svaki slučaj individualan i svi oboljeli neće imati isti pristup bolesti, postoje dodaci prehrani koji bi mogli pomoći u borbi s opakim Gravesom. Neki od njih su:
- Glutation
- Koenzim Q10
- Omega-3 masne kiseline
- Vitamin D
- Probiotici i prebiotici
- L-karnitin
Suplementacija bi se, u osnovi, trebala temeljiti na povećanju raznolikosti crijevnog mikrobioma, sprječavanju nutritivnih deficita, podršci rada detoksikacijskih organa i smanjenu oksidativnog stresa. Što se tiče prehrane kod hipertireoze, ona treba biti usmjerena na osiguravanje svih potrebnih tvari koje su nužne za pravilan rad štitnjače. Jedni od ključnih minerala u tu svrhu su željezo i selen, ali i najpoznatiji mineral kada govorimo o zdravlju štitnjače – jod.
Jod je mineral čiji su deficiti i suficiti posebno „nezgodni“ za rad štitnjače. I premalo, a posebice previše joda može uzrokovati disfunkciju štitnjače. U slučaju Gravesove bolesti, korisno je izbjegavati hranu obogaćenu jodom kao i visokodozirane dodatke prehrani poput alge kelpa. Općenito, može se reći da je izvrsna početna točka djelovanja prehrana bogata fitokemikalijama i namirnicama s niskim glikemijskim opterećenjem. To uključuje bogatstvo šarenog voća i povrća, orašaste plodove, sjemenke, ribu, biljna ulja, meso peradi, mahunarke i žitarice bez glutena (kvinoja, proso, amarant, riža, heljda,…). Korisna je i upotreba protuupalnih začina poput kurkume i začinskog mediteranskog bilja.
Eliminacijska dijeta i ponovno uvođenje "sumnjivih" namirnica
Kao i kod Hashimotove bolesti, izbacivanje glutena može doprinijeti postizanju remisije bolesti. Međutim, ponekad takva intervencija nije dovoljna ni nakon tri do šest mjeseci provođenja pa se u tom slučaju provodi i eliminacijska dijeta, zlatni standard za oporavak crijeva i smanjenje upalnih procesa. Dijeta se provodi na način da se tri, četiri tjedna iz prehrane izbacuju namirnice koje najčešće stvaraju tegobe poput mlijeka i mliječnih proizvoda, jaja, kukuruza, soje, kikirikija i sl. Nakon toga, radi se reintrodukcija namirnica tako što se svaka tri, četiri dana jedna od „zabranjenih“ namirnica vraća u prehranu. Vođenje dnevnika prehrane je tu neizostavan alat za praćenje simptoma i „otkrivanje“ potencijalnih namirnica koje se ne toleriraju.
Dodatno, kava i alkohol mogu pogoršati simptome Gravesove bolesti poput lupanja srca pa ih je korisno izbaciti iz prehrane. Kontroverzne kupusnjače je itekako poželjno uključiti u prehranu kod Gravesove bolesti jer sadrže obilje fitokemikalija, a pridonose i ukupnom dnevnom unosu prebiotika. Namirnice poput kupusa, brokule, cvjetače, prokulice, rotkvice, repe i gorušice sadrže glukozinolate, spojeve za koje se smatralo da smanjuju dostupnost joda štitnjači i na taj način uzrokuju slabiju sintezu hormona štitnjače. Iako bi u ovom slučaju to bilo poželjno djelovanje, za to su ipak potrebne puno veće količine kupusnjača (oko kg/dan).
Zaključak
Gravesova bolest je autoimuna bolest koja uzrokuje ubrzani rad štitnjače. Karakteriziraju je povišena antitijela štitnjače koja se vežu na TSH receptor i uzrokuju hiperstimulaciju i pretjeranu produkciju T3 i T4 hormona. Pristup bolesti sastoji se od adekvatne hormonske nadomjesne terapije, odgovarajuće prehrane i dodataka prehrani. Ključno je identificirati i sve okidače u vidu disbalansa hormona ili primjerice poremećenog crijevnog mikrobioma. Poseban oprez potreban je u slučaju prisutnosti drugih autoimunih bolesti, ali i planiranja trudnoće.
Još stručnih tekstova o povezanosti zdravlja i prehrane potražite na stranicma portala Funkcionalna medicina.
