Hoće li stolica kroz vaša crijeva proći brzo poput vlaka ili će se kretati sporije i dulje ostajati u probavnom sustavu, može imati puno ozbiljnije posljedice za vaše zdravlje nego što se na prvi pogled čini.
Prema preglednoj znanstvenoj studiji iz 2023. godine, koja je objedinjavala podatke iz desetak ranijih istraživanja, postoje jasne razlike između crijevnog mikrobioma osoba kod kojih je probava brza i onih kod kojih je znatno sporija.
A budući da je crijevni mikrobiom snažno povezan s općim zdravljem, ove razlike mogle bi imati puno veći utjecaj nego što se dosad mislilo.
Konkretno, spor prolaz hrane kroz crijeva i zatvor povezani su s metaboličkim i upalnim bolestima, ali i s neurološkim poremećajima poput Parkinsonove bolesti.
Razumijevanje profila mikrobioma povezanih s ovim vremenima prolaska kroz crijeva moglo bi pomoći u razvoju novih načina liječenja i upravljanja tim stanjima.
"Ako uzmemo u obzir razlike u brzini prolaska hrane kroz crijeva između različitih ljudi, ali i kod iste osobe u različitim razdobljima, možemo bolje razumjeti kako prehrana utječe na crijevni mikrobiom te kako se mikrobiom povezuje s bolestima", piše tim predvođen nutricionistima Nicolom Procházkovom i Henrikom Roagerom sa Sveučilišta u Kopenhagenu.
"Sveukupno gledano, potrebno je bolje razumjeti složene, dvosmjerne interakcije između crijevnog mikrobioma i vremena prolaska kako bismo bolje shvatili varijacije mikrobioma u zdravlju i bolesti."
Poznato je da crijevni mikrobiom, i po svom sastavu i po svojoj aktivnosti, ima važnu ulogu u održavanju zdravlja. Također znamo da na njega utječu brojni čimbenici – od tjelesne aktivnosti i prehrane do raznih bolesti.
Procházková i njezini kolege željeli su istražiti zanemarujemo li možda jedan vrlo jednostavan faktor koji može utjecati na crijevne bakterije: koliko dugo one "borave" u stolici prije nego što ona napusti tijelo.
Tim se oslonio na već objavljena istraživanja koja su uključivala podatke o vremenu prolaska hrane kroz crijeva, uključujući konzistenciju stolice (koja se smatra pokazateljem trajanja prolaska), prehrambene navike, sastav crijevnog mikrobioma te metabolite koje te bakterije proizvode.
U analizu su uključene studije koje su ukupno obuhvaćale tisuće sudionika – i zdravih osoba i onih s dijagnozama poput sindroma iritabilnog crijeva, zatvora ili ciroze jetre.
Razumijevanje vremena prolaska hrane kroz crijeva nije tako jednostavno kao bilježenje rasporeda odlazaka na toalet. Ponekad uključuje posebne kapsule koje se mogu progutati, a opremljene su senzorima koji bilježe njihov put kroz probavni sustav.
Drugi se pristup oslanja na Bristolsku ljestvicu stolice, dijagnostički alat koji vizualno klasificira stolicu prema konzistenciji – od tvrdih, kugličastih ostataka nalik kamenčićima (dugo vrijeme prolaska) do vodenaste mase (kratko vrijeme prolaska). Neke studije prate i koliko vremena treba da se iz tijela izbaci plava boja ili kukuruz koji su sudionici prethodno konzumirali.
Svi ovi pristupi imaju isti cilj: procijeniti koliko dugo hrana ostaje u debelom crijevu. Što je taj boravak dulji, to bakterije imaju više vremena za fermentaciju sadržaja, regulaciju kiselosti crijeva i proizvodnju metabolita koji mogu na različite načine utjecati na zdravlje cijelog organizma.
Na kraju je analiza tima donijela zanimljive rezultate. Osobe s bržim prolaskom hrane kroz crijeva imale su znatno drukčiji mikrobiom u usporedbi s onima kod kojih je prolazak bio sporiji. Uvrštavanje vremena prolaska u analizu podataka pokazalo se boljim prediktorom sastava mikrobiote nego promatranje same prehrane.
Očekivano, kod osoba s bržim prolaskom crijevni mikrobiom često je bio bogat brzorastućim bakterijskim vrstama koje uspijevaju na prehrani bogatoj ugljikohidratima i siromašnoj masnoćama. Kod sporijeg prolaska ponekad su dominirale bakterije koje bolje iskorištavaju proteine.
Svaki od ovih ekstrema također je imao nižu raznolikost crijevnog mikrobioma nego kod ljudi s prosječnim vremenom crijevnog tranzita, što sugerira da brzo i sporo kretanje stvara okruženja u kojima specijalizirane vrste pobjeđuju.
To potom može stvoriti povratnu petlju u kojoj dominantne bakterije proizvode metabolite koji održavaju postojeće stanje.
Sveukupno gledano, rezultati sugeriraju da je vrijeme prolaska hrane kroz crijeva zanemareni, ali važan alat za razumijevanje rada crijeva, njihove uloge u cjelokupnom zdravlju te načina na koji pacijenti reagiraju na terapije, uključujući probiotike.
Ovi nalazi mogli bi objasniti i zašto isti savjeti za zdravlje crijeva ne djeluju jednako kod svih. Dvije osobe mogu pojesti potpuno isti obrok, a rezultat može biti posve drukčiji – ovisno o tome koliko se brzo njihova stolica inače kreće kroz crijeva.
Vrijeme prolaska može utjecati i na to kako će vaše tijelo reagirati na probiotike te određene dodatke prehrani ili lijekove koji djeluju u probavnom sustavu. To upućuje na to da bi prepoznavanje individualnog "ritma" crijeva moglo pomoći u preciznijoj prilagodbi terapije i prehrambenih preporuka.
"Uključivanjem mjerenja vremena prolaska kroz crijeva u istraživanja crijevnog mikrobioma možemo unaprijediti razumijevanje povezanosti mikrobioma, prehrane i bolesti", pišu autori u svom radu. Takvi uvidi mogu biti ključni za prevenciju, dijagnostiku i liječenje brojnih bolesti crijeva, ali i drugih sustava u tijelu, tijekom cijelog životnog vijeka."
Istraživanje je objavljeno 2023. godine u znanstvenom časopisu Gut.
