Nekim je ženama to kratkotrajni ili povremeni problem, drugima bolnost trajno onemogućuje spolnu aktivnost, no smatra se da barem tri od četiri žene imaju bolan spolni odnos (dispareuniju). Pritom je teško reći koji su uzroci češći: psihološki ili fizički, osobito što ih nije uvijek lako razdvojiti, napominje dr. sc. Jasenka Grujić, specijalistica ginekologije i porodništva iz Poliklinike Grujić.
"Bolan spolni odnos može biti i vrlo često jest znak ginekološke bolesti, no koji put baš i nije moguće jednostavno razdvojiti psihoemocionalni problem od fizičkog nalaza. Mnogobrojne ginekološke bolesti mogu uzrokovati dispareuniju, na primjer upalne promjene u maloj zdjelici, endometrioza, spuštena maternica, miomatozno promijenjena maternica, tj. miomi, ciste i tumori na jajnicima, upala mokraćnog mjehura ili sindrom iritabilnoga crijeva. Sve se ove bolesti mogu točno dijagnosticirati i liječiti. Seksualne poteškoće, poput odsustva želje za spolnim odnosom ili nedostatnog ovlaživanja uslijed neodgovarajuće seksualne stimulacije, često mogu biti udružene s ginekološkim bolestima", kaže liječnica.
Dodaje kako nedostatno ovlaživanje može biti posljedica odsustva želje za spolnim odnosom ili neodgovarajuće stimulacije tijekom predigre, ali se može javiti i uslijed nedovoljne hormonalne stimulacije u postmenopauzi ili uslijed uzimanja hormonalnih kontraceptiva u nekih žena. Zbog toga je zadatak ginekologa da pokuša dijagnosticirati tjelesnu bolest te je liječi, s tim da pritom ne smije zaboraviti ni psihološku komponentu i ulogu psihijatara-psihologa i seksualnih terapeuta u liječenju bolnog snošaja ako procijene da je to potrebno, pojašnjava ginekologinja. Na isti način bi seksualnim problemima klijenata trebali pristupati i psiholozi seksualni terapeuti. Uz psihobiološku obradu pacijentice, obavezno bi trebali preporučiti i ginekološki pregled kako bi se kao mogući uzrok problema isključila bolest, odnosno fizički uzrok.
Traume iz djetinjstva ponekad mogu biti uzrok vaginizma
Svaka tjeskoba, depresivno stanje, razna stresna stanja, a često i sam strah da se nećemo svidjeti partneru mogu dovesti do nedovoljnog vlaženja kad je riječ o ženi i potom dispareunije, odnosno do bolnog snošaja. U nekih se žena javljaju i nevoljne kontrakcije mišića koje onemogućuju penetraciju ili je ona zbog toga vrlo bolna, što se naziva vaginizam, kaže dr. Grujić i dodaje kako uzroci mogu biti različiti, no uvijek treba misliti i na mogućnost da je u djetinjstvu postojalo seksualno zlostavljanje te u slučaju sumnje na nešto takvo uputiti pacijenticu da potraži psihijatrijsko- psihološku pomoć.
"I liječenje psiholoških uzroka dispareunije, odnosno bolnog spolnog odnosa je različito i ovisi o vrsti psihoemocionalnog poremećaja. Seksualni terapeut ovaj problem može razriješiti brzo, za nekoliko tjedana, no ponekad je psihoterapijsko liječenje dugotrajno, dodaje naša sugovornica. Slično je i s trajanjem liječenja kod ginekologa jer sve ovisi o izvornom problemu koji se liječi. A pritom je uloga partnera iznimno važna. "Kad je riječ o bolnom snošaju, iskrenost, razumijevanje i želja da partneri ugode jedno drugome mogu biti od izuzetne pomoći u liječenju ovoga čestog i neugodnoga stanja", ističe naša sugovornica.
Upale su također razlog bolnim odnosima
Najbolji je put otvoreni razgovor o tome što vam u odnosu smeta, odnosno što vam je ugodno i pomaže da se opustite kako bi partner pritom mogao pomoći. Razumijevanje i želja da partneri ugode jedno drugome mogu biti od izuzetne pomoći u liječenju, ističe dr. sc. Jasenka Grujić.
Upalne bolesti vanjskog spolovila, kao i upale mokraćne cijevi i mjehura itekako mogu onemogućiti spolni odnos zbog bolnosti i pečenja. Bilo da se radi o vrlo čestoj gljivičnoj upali spolovila, promjenama uzrokovanim herpes simpleks virusom, urološkom ili dermatološkom problemu, ginekološki pregled i propisivanje terapije su nužni. Jedan od znakova koji upućuje na neku vrstu upale može biti iscjedak, dok na urološku upalu može upućivati snažna potreba za mokrenjem tijekom i odmah nakon odnosa te pečenje dok mokrite.
U žena koje su imale teške ozljede tijekom porođaja ili u žena koje su obrezane (postupak kojim se djevojčicama u nekim muslimanskim sredinama uklanjaju male usne i klitoris pa nakon “šivanja” ostane tek otvor za mokrenje), spolni odnos je bolan ili čak i opasan i nemoguć. Neke procjene kažu da čak 80 posto žena koje su doživjele oštećenje međice tijekom porođaja ima problema s bolnim odnosima. Ovakva bolnost nastane najčešće zbog nedovoljnog ovlaživanja, što se redovito događa u peri i postmenopauzi, ali i u žena koje doje. U oba slučaja, to se događa zbog smanjene razine hormona i zbog toga atrofičnih promjena tkiva. Također, neki lijekovi mogu ometati ovlaživanje, na primjer razni sedativi, antihistaminici ili hormonalni kontraceptivi.
Tekst je iz arhive missZDRAVE i sada je ponovno objavljen.
