Genitalni mikrobiom ostavlja specifičan 'potpis' čak i kada se koristi barijerna zaštita, što bi se moglo pratiti u nedostatku DNK materijala.
Bakterije koje se prenose između ljudi tijekom spolnog odnosa mogle bi se koristiti u forenzičkim testovima za pomoć pri identificiranju počinitelja seksualnog napada, pokazuje australska studija.
Genitalne bakterije, slične mikroorganizmima koji čine crijevni mikrobiom, razlikuju se među pojedincima. One se prenose na partnere tijekom snošaja i ostavljaju specifične potpise koji se naknadno mogu otkriti, rekli su istraživači. Voditelj studije dr. Brendan Chapman sa Sveučilišta Murdoch rekao je da bi se tehnika praćenja seksualnog mikrobioma pojedinca – ili seksoma, kako su to nazvali istraživači – na kraju mogla koristiti u slučajevima seksualnog napada u kojima se ne otkrije sperma, piše The Guardian.
Istraživači su se osvrnuli na bakterijski gen poznat kao 16S rRNA, koji nije prisutan kod ljudi. Njegov genetski slijed razlikuje se u bakterijama koje se nalaze na različitim ljudima. Genitalni brisevi 12 monogamnih, heteroseksualnih parova prije i poslije snošaja pokazali su da se bakterijski potpis osobe može identificirati na partneru nakon seksa. Potpis se i dalje prenosio čak i kada je tijekom snošaja korišten kondom, iako je u tim slučajevima većina prijenosa bila sa žene na muškarca. Chapman je, međutim, primijetio nepoznate čimbenike kao što je vrijeme uvođenja kondoma tijekom seksa.
Čini se da stidne dlake, oralni seks, obrezivanje ili uporaba lubrikanata nisu utjecali na prijenos bakterija. Osobna higijena muškaraca nakon snošaja bila je čimbenik koji bi mogao utjecati na pronalaženje, navodi se u studiji. Kod jednog para je bakterijski potpis bio prisutan pet dana nakon što je prenesen između partnera, rekao je Chapman.
Istraživači su sugerirali da bi tehnika mogla poboljšati testiranje nakon seksualnog napada, u usporedbi s onim što je trenutno moguće s tradicionalnom DNK analizom u kojoj je vjerojatnost otkrivanja sperme najveća u prva 24 sata nakon napada.
Chapman je, međutim, rekao da je tehnika "još uvijek daleko od korištenja tijekom suđenja", navodeći potrebu da se usavrši jedinstvenost bakterijskih potpisa koji se mogu otkriti. Istraživački tim također se nadao da će bolje razumjeti genitalni mikrobiom u odsutnosti snošaja, kao i kako se mijenjao kroz ženski menstrualni ciklus.
Dennis McNevin, profesor forenzičke genetike na Tehnološkom sveučilištu u Sydneyju, koji nije bio uključen u studiju, rekao je da bi se bakterijsko genetsko profiliranje moglo upotrijebiti za potvrđivanje ili suprotstavljanje svjedočenju u slučajevima navodnih seksualnih napada u kojima drugi DNK dokazi nedostaju ili su nedostatni.
"DNK će uvijek biti prvi", rekao je. Opisao je praćenje bakterija kao krajnje sredstvo jer će to "trajati više vremena i biti skuplje".
