Ana Grbac, mag. pharm i klinička nutricionistica iz Pule, nakon što je oboljela od ulceroznog kolitisa prvo je odlučila pomoći sebi, a zatim je svoje stručno znanje i osobno iskustvo u borbi s kroničnom bolešću počela dijeliti s drugima. Uspostavila je i suradnju Klubom žena oboljelih od raka dojke, Gea iz Pule te drži javna predavanja, a otvorila je i farmaceutsko savjetovalište. Aktivno se bavi i fitnesom.
Predstavljamo vam Anu Grbac čije ćete kolumne uskoro moći čitati na portalu missZDRAVA. Ana Grbac u djetinjstvu je htjela bila kirurginja i oduvijek je znala da želi liječiti i pomagati ljudima. Ali, tijekom školovanja zaljubila se u kemiju te je osvajala županijska i državna natjecanja. Po završetku gimnazije morala je odlučiti između kemije i medicine, a budući da je farmacija spoj te dvije grane izbor je bio jasan te je upisala Farmaceutski fakultet u Padovi. Ana kaže kako je s vremenom shvatila i koliko je prehrana bitna za optimalno funkcioniranje organizma pa je u Zagrebu završila izobrazbu za klinički nutricionizam.
Ana Grbac, mag. pharm i klinička nutricionistica
mZ: Kako ste radeći u ljekarni počeli savjetovati ljude i kako je došlo do javnih predavanja koja održavate jednom mjesečno u Puli i kojim temama se bavite?
Moj posao je savjetovanje kod izdavanje lijeka, s pacijentom razmijeniti par informacija, pitanja, da budem sigurna koristi li lijekove pravilno. Nakon što sam i sama oboljela od autoimune bolesti, jednostavno sam imala više empatije prema oboljelima i tako se zbližiš...podijeliš iskustvo, savjet, pitaš ih kako su, pogledaš nalaze.... npr. nedavno sam imala situaciju da je došla majka po lijekove za dečka od 11 godina kojemu je tek dijagnosticirana Chronova bolest i tek je otpušten iz bolnice. Ona je bila sva izgubljena, nije znala kako da ga hrani, kako da mu daje lijekove, imala je stotinu pitanja. Možete zamisliti koliko joj je značio savjet i podrška i sve ono što nije vezano isključivo za podizanje terapije.
Nakon što sam se vratila sa specijalizacije iz Kliničke farmacije u Zagrebu, jedna doktorica sa Zavoda za javno zdravstvo pitala me bi li održala jednu edukaciju za žene oboljele od raka na temu imuniteta i dodataka prehrani, jer one svašta kupuju, piju, ne znaju što se kosi sa kemoterapijom, a što smiju kombinirati. Pristala sam i u suradnji s Klubom žena oboljelih od raka dojke Gea iz Pule održala prvo predavanje nakon čega je to postala trajna suradnja.
Otvorile smo farmaceutsko savjetovalište unutar Udruge u kojem se oboljele osobe mogu meni privatno javljati za savjetovanja, za plan suplementacije, za pomoć kod nuspojava, održavam redovno predavanja i radionice na razne teme. Teme poput pripremanja zdravih obroka, održavanje zdrave crijevne flore, o intimnom zdravlju žene, o podizanju imuniteta, o menopauzi, o bolovima koštano-mišićnog sustava itd. Tijekom nekoliko godina prošli smo stvarno razne teme i namjeravamo tako i nastaviti. Predavanja su besplatna, otvorena za javnost i sve više ljudi dolazi na njih što me jako raduje. Podizanje svijesti o prevenciji i edukacija stanovništva je najveći korak prema poboljšanju kvalitete života.
mZ: Što ste primijetili u radu s ljudima, u kojoj mjeri usvajanje dobrih savjeta čini ljude zdravijima, odnosno koliko svatko sam sebi može pomoći ili bar olakšati bolest?
Mi smo svi izgubljeni u milijun informacija i dezinformacija. Guglanje nas ponekad čak udalji od prave istine. Ljudima treba vratiti fokus na bitno, pojednostaviti, maknuti nepotrebne informacije. Informacija treba biti jasna i precizna, a onda je na njima hoće li to primijeniti ili neće. Svatko za sebe odlučuje i samo sami sebi mogu pomoći. Ostati u neznanju je vlastita odluka. Svima kažem mogu vam dati najbolji savjet i najbolji plan prehrane, ali on će biti samo slovo na papiru, ako vi to ne provedete u djelo.
Ana Grbac
Oboljela je od ulceroznog kolitisa i to ju je potaknulo da upiše nutricionizam
mZ: I sami ste se nakon stresnog razdoblja u životu suočili s dijagnozom ulceroznog kolitisa. Kako je ta dijagnoza utjecala na vašu svakodnevicu, što ste poduzeli kako biste si olakšali simptome i postoji li savjet koji biste mogli dati i drugim oboljelima od ulceroznog kolitisa i drugih upalnih bolesti crijeva (liječnici uglavnom nude lijekove, a što je s prehranom ima li utjecaja kod ulceroznog)?
Kao prvo morala sam prihvatiti tu bolest, to stanje i preuzeti odgovornost za nju. Prvi korak je preuzeti odgovornost. Preuzeti kontrolu je sljedeći. Rekla sam samoj sebi: "OK Ana, ako ne želiš tako živjeti, poduzmi nešto". To "nešto" je za mene bilo znanje o pravilnoj ishrani, kvalitetna edukacija. Meni je to bilo lako jer sam u struci pa sam samo nadogradila svoje znanje. Većina ljudi će morati potražiti pomoć stručne osobe kako bi prilagodili prehranu potrebama svoga tijela. Nakon toga je potrebno uložiti određeno vrijeme u provođenje plana i naučiti se disciplini. Do bolesti nije došlo preko noći, pa neće niti nestati preko noći. Treba imati strpljenja i vjere u proces. Taj dio je najteži. Jer svi žele rezultate odmah, ali to ne ide tako. Treba vremena da rane zacijele. S time se mora naučiti živjeti. Hoćete li čitati, slikati, ići na jogu, meditirati, vježbati, vrtlariti, uglavnom trebate naći nešto što vas balansira, umiruje, opušta, nešto što luči hormone koji će pomoći u kontroli bolesti. Za mene je to bilo vježbanje. I to je bila moja rehabilitacija. Naravno, sa smanjenim intenzitetom, koliko sam mogla, ali svaki dan. I tako dan za danom, bilo je sve bolje.
Lijekovi su nužni u akutnoj fazi bolesti, međutim, ne treba se oslanjati samo na lijekove i ne promijeniti ništa u životu. Prehrana igra najveću ulogu u životu, zdrava crijevna flora koju možemo održavati samo uz uredan život je ključna za kontrolu svih bolesti. Zapamtite što je još Hipokrat rekao: "Sve bolesti počinju u crijevima". Crijeva su najnastanjenije mjesto na Zemlji, količina bakterija kao i raznolikost sojeva nadilazi bilo koje stanište na planetu. One reguliraju sve, od metabolizma hrane, apsorpcije nutrijenata, sinteze određenih vitamina i aminokiselina, regulacije hormona, do borbe protiv patogena i obrane organizma. Osim toga, u crijevima se nalazi mreža živčanih stanica veća nego u leđnoj moždini! Zato se i kaže da su crijeva naš drugi mozak.Treba li vam još argumenata kako biste shvatili da su zdravlje crijeva i prehrana važni? Jednom kad napokon shvatite i naučite kako je građeno vaše tijelo i kako funkcionira, lako ćete zbrojiti dva i dva i shvatiti da je ono što jedete kao i fizička aktivnost ključ kvalitetnog života i opstanka.
mZ: Spominjete da rekreativni sport zauzima bitno mjesto u vašem životu, kada ste počeli vježbati i koji vid rekreacije prakticirate te što vam je to donijelo?
Oduvijek sam bila sportski tip, kao dijete trenirala sam gimnastiku, kasnije veslanje. Na fakultetu sam zbog obaveza samo povremeno stizala u teretanu i tu se rodila ljubav prema utezima. Intenzivno treniram posljednjih pet godina, otkad je moje dijete malo starije pa imam više vremena. Fitness nije samo teretana. Fitness je stil života, to je opće zdravlje, kondicija, snaga, sve. Uz dizanje utega volim i voziti bicikl, trčati, ljeti rado veslam, dakle svi oblici fizičke aktivnosti su zastupljeni. Ove godine sam čak i završila svoj 1. maraton! Sada razmišljam o triatlonu...Meni je fitness važan, daje mi snagu i izdržljivost, tako lakše podnosim dnevne stresove, ali i bolest. Ne možete to kupiti, tu energiju, snagu, kondiciju, to morate zaraditi, a da biste ju održali morate to stalno prakticirati.
Više doznajte na Ana Grbac Nutrition
