Mazohizam i depresija često se doživljavaju i izražavaju na sličan način. Mazohizam, u zdravom obliku, može biti pozitivan izraz nesebičnosti, no nezdrav mazohizam može pridonijeti dugotrajnoj patnji i održavanju toksičnih odnosa.
Svi se ponekad možemo osjećati kao žrtve toksičnih ljudi ili "sudbine", što nas može dovesti do depresije ili depresivnih stanja. No, stvari postaju još složenije ako osoba ima sklonosti prema mazohističkom ponašanju. Iako depresija i mazohizam na prvi pogled mogu izgledati slično, prepoznavanje tih mazohističkih osobina može pomoći u otkrivanju oblika depresije koji teže reagiraju na liječenje – kao i obrazaca ponašanja koji nam neprestano crpe energiju i oduzimaju motivaciju.
Što je mazohizam?
Jedna od važnih stvari kada govorimo o mazohizmu jest to da je određena razina mazohizma sasvim normalna i prisutna kod svih nas. Prema psihoterapeutkinji Nancy McWilliams, mazohizam se može shvatiti i kao oblik altruističkog samožrtvovanja. Na primjer, roditelji se često prirodno odriču vlastitih potreba kako bi se brinuli za svoju djecu – i u tome mogu čak i uživati. Činjenica da nam može biti ugodno žrtvovati se za druge, poput čišćenja za djetetom ili stavljanja tuđih potreba ispred vlastitih, dio je duboko ukorijenjenog evolucijskog mehanizma koji doprinosi očuvanju vrste.
Normalan mazohizam
Još jedan način gledanja na mazohizam jest kroz duhovnu ili religijsku prizmu. Ljudi su kroz povijest sudjelovali u praksama koje uključuju određenu razinu boli ili samoodricanja u ime višeg cilja ili duhovnog rasta. Primjer toga je vjerski post ili samoodricanje kao praksa povezana s duhovnim čišćenjem ili samopročišćenjem. U svim ovim slučajevima možemo reći da je zdravo uživati u nekoj tjelesnoj boli kada je ona povezana s većom duhovnom vizijom, piše Psychology Today.
Imamo i svjetovne, svakodnevne verzije ovog fenomena u modernom životu. Pomislite na sport, tjelovježbu ili akademske aktivnosti. Često zahtijevaju veliku samopožrtvovnost i fizičku ili mentalnu bol u službi većeg cilja i osjećaja postignuća. Prihvaćanje i podnošenje određenog stupnja boli i samoodricanja su "normalni" i često nužni prijelazni obredi za postizanje velikih ciljeva. Ne bismo smatrali neobičnim da netko uživa u tim vrstama boli – ako one vode prema konkretnom cilju. Uostalom, poznata izreka “bez muke nema nauke” upravo govori o tome.
Nezdravi mazohizam
Mazohizam može izgledati vrlo slično depresiji, ali za razliku od nje, često ga je teže prepoznati i liječiti jer svoje korijene ima u ranom razvoju. Mazohističke tendencije često se počinju razvijati još u djetinjstvu, osobito kada dijete odrasta uz emocionalno nedostupnog ili nedovoljno dobrog roditelja. Budući da dijete u toj fazi razvoja ne može sagledati nedostatke roditelja, prirodno dolazi do zaključka da je ono samo problem: "Nisam bio/la dovoljno dobar/ra." Kako bi zadobilo ljubav i povezanost koja mu nedostaje, dijete često nastavlja izražavati potrebu i patnju — kao da time pokušava dobiti pažnju i prihvaćanje. Drugim riječima, kroz takvo iskustvo, patnja postaje preduvjet za bliskost i emocionalnu vezu.
U odrasloj dobi, ova dinamika može se kod mnogih očitovati kroz svjesnu ili nesvjesnu potragu za stalnom dramom i sukobima koji rađaju istu vrstu patnje kakvu ste doživjeli u djetinjstvu. Možda se iznova nalazite u toksičnim odnosima ili imate osjećaj da ste često žrtva ponašanja drugih. Unutar tog obrasca često postoji "nada" da će se iz te patnje izaći nešto dobro. Da ćete biti viđeni, prepoznati i voljeni.
U toj patnji ponekad se može skrivati i suptilno osjećanje moralnog zadovoljstva – tzv. moralni mazohizam – gdje se vlastita patnja doživljava kao plemenita ili pravedna. U religioznom kontekstu, možda vjerujete da Bog vidi vašu patnju i daje joj smisao, priznanje ili nagradu. U sekularnom svijetu možda razmišljate da nekome vaša osobna patnja služi ili koristi.
Liječenje ili kontrola mazohizma
Liječenje mazohističkih osobina može biti teško zbog moralnog zadovoljstva koje se često doživljava kroz ulogu žrtve ili mučenika. Patnja nam daje identitet i često osjećaj opravdanog žaljenja koje može izazvati mnogo empatije i pažnje od strane prijatelja, obitelji i terapeuta. Prevladavanje ciklusa mazohizma često uključuje prepoznavanje obrazaca iz ranog djetinjstva, a posebno priznavanje nedovoljno dobrog roditeljstva kojem smo bili izloženi, ali i prihvaćanje činjenice da su naši roditelji, poput svih ljudi, bili nesavršeni i u nekim slučajevima nisu ispunili svoje roditeljske uloge na najbolji mogući način i da neki od njih nisu uspješne odrasle osobe.
To znači da moramo gledati na sebe kao na nekoga tko nije samo žrtva okolnosti i sudbine. Znači da moramo shvatiti da imamo utjecaj na svoj život i izbore partnera. To ne znači da zaboravite prošlost, već da prepoznate moć vaših izbora ovdje i sada i snažno ih podržite.
