Možda se oprost čini kao najbolji način za rješavanje sukoba, ali u nekim slučajevima može uzrokovati dugoročnu štetu.
Vjerojatno ste čuli fraze poput 'toksična osoba' i 'toksična pozitivnost', ali što je s 'toksičnim oprostom'? Iako nećete pronaći izraz u rječniku, vjerojatno ćete se moći povezati s konceptom.
"Moje razumijevanje toga je da zapravo opisuje oprost pod pritiskom ili površni oprost", rekla je za HuffPost Emily West, savjetnica za mentalno zdravlje u Self Space Therapy u Seattleu. West je dodala da se to može dogoditi kada netko osjeti unutarnji ili vanjski pritisak da oprosti nekom drugom, a da ne odvoji vrijeme za obradu vlastitih osjećaja.
Izreka "oprosti i zaboravi" dobro sažima ovu ideju. A za određene vrste ljudi postoji veća vjerojatnost da će se koristiti toksični oprost od drugih. Psihoterapeutkinja Rachel Wolff rekla je da to najčešće rade osobe koje ugađaju drugima jer se boje ili osjećaju tjeskobu zbog sukoba pa brzim opraštanjem drugima osjete kratkotrajno olakšanje. “Ali onda to može rezultirati emocionalnim potiskivanjem i ljutnjom kod osobe koja oprašta, što onda može stvoriti veću društvenu nepovezanost u odnosu”, dodala je Wolff.
Ova vrsta oprosta ima toksičnu kvalitetu jer oprost nije iskren jer mu nije posvećeno dovoljno vremena i pažnje, napomenula je West. Kao rezultat toga, toksično opraštanje može stvoriti bol, ljutnju i nesigurne odnose. Ljudi koji upadnu u začarani krug toksičnog opraštanja po prirodi uvijek žele popraviti bilo kakav problem u odnosu ili situaciji što je brže moguće, objasnila je Wolff. To dolazi iz želje da se osjećaju kao da je sve u redu.
"Ali onda to može imati dugotrajniji učinak jer se često zaobilazi proces emocionalnog ozdravljenja", rekla je Wolff. “Dakle, toksično opraštanje može rezultirati potiskivanjem osjećaja koje je doista važno poslušati – poput ljutnje, tuge ili izdaje – a ti osjećaji mogu na kraju dovesti do ogorčenosti ili emocionalnog nezadovoljstva koje može imati dugotrajnije posljedice”.
Ova ljutnja ne utječe samo na osobu koja oprašta. “Na primjer, ako osoba ima dojam da joj je iskreno oprošteno, ali se može početi osjećati povrijeđeno ili zbunjeno ako osoba koja joj je oprostila pokazuje znakove udaljenosti, razdražljivosti ili ljutnje, ili ono što bi neki ljudi možda nazvali pasivno agresivnim ponašanjem”, dodala je Wolff.
Ovo lažno opraštanje može, naravno, oštetiti odnose jer potkopava osjećaj bliskosti. povjerenja. sigurnosti ili osjećaj iskrenosti ili autentičnosti između dvoje ljudi, rekla je West.
Evo kako prepoznati prakticirate li toksično opraštanje.
Prebrzo pređete preko problema
"Ako se opraštanje događa prebrzo nakon situacije - očito ovisno o situaciji - to može biti znak da nije bilo dovoljno vremena da stvarno emocionalno obradimo situaciju", rekla je Wolff.
Trebamo vrijeme i udaljenost od situacije kako bismo dobili jasnoću i razumjeli njezin utjecaj, dodala je. Također nam je potrebno vrijeme da odredimo što stvarno osjećamo o sukobu, primijetila je Wolff. A opraštanje i brzo zaboravljanje ne nudi često takav uvid.
Osjećate proturječne emocije
Možda ćete poželjeti nastaviti imati normalan odnos s prijateljem nakon nesuglasica, ali možda ćete uvidjeti da vam se on lakše 'uvlači pod kožu' nego vaši drugi prijatelji. To bi mogao biti znak da imate posla s toksičnim oprostom.
"Ako osjećate neke proturječne emocije, kao što je primjećivanje ljutnje koja samo raste kada ste s tom osobom, ili postoji neka vrsta unutarnje zbunjenosti ili povrijeđenosti, to je definitivno znak", rekla je West.
Povlačenje također može biti znak
Ako ustanovite da se povlačite iz određenog odnosa nakon što ste naizgled 'preboljeli' problem, trebali biste obratiti pozornost na to. To također može biti znak da nekome niste uistinu oprostili, objasnila je West.
Iskrena isprika trebala bi stvoriti razumijevanje i bliskost između dvoje ljudi, a ne udaljenost.
Toksično opraštanje može se dogoditi ako prihvatite lošu ili obrambenu ispriku
"Razgovor koji uključuje iskreno i zdravo opraštanje trebao bi uključivati otvorenost i poštenje", rekla je Wolff.
Otvoren i iskren razgovor o problemu u odnosu trebao bi omogućiti objema stranama da podijele svoje brige i budu ranjivi. "To može stvoriti više razumijevanja i empatije", primijetila je Wolff.
No, ako u razgovoru primijetite obrambeni stav i optužbe, Wolff je rekla da to može biti znak da isprika nije tako iskrena.
Umanjujete svoju povrijeđenost
Kao što je već spomenuto, oni koji ugađaju ljudima mogu otkriti da koriste toksično opraštanje više nego drugi. Oni također mogu pokušati umanjiti bol koju je situacija uzrokovala, rekla je Wolff.
Reći "u redu je" može privremeno ublažiti napetost, ali u stvarnosti to zapravo ne pokazuje koliko ste duboko povrijeđeni. “Ponekad osoba treba podijeliti i priznati da su je tuđi postupci stvarno povrijedili kako bi došlo do iscjeljenja”, dodala je Wolff.
Ne možete biti ono što jeste
U bliskim odnosima trebali biste moći biti ono što jeste. Ali ako to ne možete, to je znak upozorenja. Ako primijetite da nikada ništa ne dijelite otvoreno s prijateljem, na primjer, to bi moglo značiti da ne možete autentično razgovarati s tom osobom, rekla je West.
Štoviše, ako razgovarate o problemu s voljenom osobom, ali mislite da ne možete izraziti svoje mišljenje, to bi također mogao biti znak.
Što je potrebno da nekome zaista oprostite?
Može biti teško osloboditi se mantre "oprosti i zaboravi" i okrenuti se dubokim, smislenim razgovorima kada dođe do sukoba, ali važno je to učiniti za vlastitu dobrobit. Prvi korak na putu ka istinskom oprostu je usporiti i slušati sebe, rekla je Wolff.
"Znam da je usporavanje nešto posebno izazovno za one s anksioznim tendencijama ugađanja ljudima jer su toliko usklađeni s percepcijom drugih o sebi, ali usporavanje i provjeravanje sa samim sobom može biti stvarno zdravo i osnažujuće", objasnila je Wolff.
Usporavanje vam omogućuje da si date vremena da 'sjedite' sa svojim osjećajima i razmotrite kontekst sukoba umjesto da se usredotočite na rješavanje problema što je brže moguće. Prilikom usporavanja, Wolff preporučuje da provjerite kako se stvarno osjećate, što želite i kako određena situacija utječe na vas.
Može biti neugodno nositi se s takvim osjećajima, pa imajte suosjećanja i empatije prema sebi, dodala je West. Možete pokušati pisati dnevnik, razgovarati s terapeutom ili pouzdanim prijateljem o tome što osjećate kako biste bili spremni iskreno oprostiti, preporučila je West.
“Vjerojatno vas treba podsjetiti da nelagoda može biti stvarno dobar znak da zapravo obavljate iscjeljivanje, jer ne postoji pravo iscjeljenje koje se događa bez osjećaja duboke nelagode”, rekla je West.
Ali imajte na umu da ne zaslužuju svi sukobi istu vrstu oprosta. “Prilikom razmatranja konteksta, također je važno razmišljati o ozbiljnosti učinjene štete. Na primjer, 'oprosti što kasnim' u odnosu na 'oprosti što sam te prevario' su stvarno različiti”, objasnila je Wolff.
Nisu svi odnosi vrijedni popravljanja - osobito ako vam redovito uzrokuju štetu i često dolazi do svađa.
