Prema istraživanju UCLA-a, osobe u braku koje osjećaju snažnu podršku partnera obično imaju nižu tjelesnu težinu od onih kojima ta povezanost nedostaje. Razlika je velika – oni s više podrške imali su prosječni BMI oko pet jedinica manji.
Studija objavljena u časopisu Gut Microbes otkriva biološki razlog zašto snažni odnosi mogu pomoći u sprječavanju debljanja. Istraživači su zaključili da brakovi u kojima postoji podrška povećavaju razinu oksitocina – hormona povezanog s povjerenjem i bliskošću – koji utječe na reakciju mozga na hranu i način na koji crijeva obrađuju hranjive tvari.
Zašto sam brak nije dovoljan
Prethodna istraživanja o braku i tjelesnoj težini dala su oprečne rezultate. Neka pokazuju da ljudi nakon vjenčanja dobivaju na težini, dok druga tvrde da su zdraviji od samaca. Ovo novo istraživanje objašnjava te razlike fokusirajući se ne samo na brak, nego na kvalitetu emocionalne povezanosti unutar njega.
U istraživanju je sudjelovalo 94 odraslih osoba iz područja Los Angelesa, a prikupljeni su neuobičajeni podaci: snimke mozga koje pokazuju reakciju na slike hrane, uzorci stolice za analizu crijevnih bakterija i metabolita, krvni testovi za mjerenje razine oksitocina te upitnici o odnosima i prehrambenim navikama.
Sudionici su odgovarali na pitanja o emocionalnoj podršci – osjećaju li da dobivaju utjehu i razumijevanje od drugih. Osim toga, naveli su svoj bračni status i ispunili upitnike o simptomima ovisnosti o hrani i razini stresa.
Rezultati su pokazali da osobe u braku koje imaju snažnu emocionalnu podršku partnera imaju znatno niži BMI od onih s manje podrške. Kod samaca, razina emocionalne podrške nije bila povezana s tjelesnom težinom.
Oksitocin – hormon bliskosti koji utječe i na apetit
Oksitocin je poznat kao "hormon povezivanja", koji se oslobađa tijekom fizičkog dodira, poroda i trenutaka emocionalne povezanosti. Novija istraživanja otkrila su da ima ulogu i u regulaciji apetita i prehrambenog ponašanja.
U ovoj studiji, osobe u braku imale su tendenciju viših razina oksitocina od samaca, iako ta razlika nije bila statistički značajna. Istraživači pretpostavljaju da stabilni, predani odnosi potiču stalno otpuštanje oksitocina, što zatim utječe na rad mozga i kemiju crijeva te oblikuje naše prehrambene navike.
Snimke mozga otkrile su još jedan dio slagalice: kod osoba u braku s visokom emocionalnom podrškom zabilježena je veća aktivnost u dorzolateralnom prefrontalnom korteksu – području odgovornom za kontrolu impulsa i donošenje odluka. Ta regija pomaže u suzbijanju žudnji i promišljenom odabiru hrane umjesto impulzivnog jedenja.
Kod samaca, emocionalna podrška nije imala isti učinak na aktivnost mozga. Istraživači smatraju da dinamika braka može djelovati kao "trening samokontrole", jer partneri često moraju nadvladati sebične impulse u korist zajedničkih ciljeva.
Kako kvaliteta odnosa utječe na crijevni mikrobiom
Studija je analizirala i triptofan – aminokiselinu iz hrane koju tijelo koristi za stvaranje serotonina i drugih spojeva. Crijevne bakterije pomažu u pretvorbi triptofana u različite metabolite, od kojih su neki korisni, a drugi potencijalno štetni.
Sudionici s višom emocionalnom podrškom imali su povišene razine indola i indol-3-karboksilata – spojeva s protuupalnim i neuroprotektivnim svojstvima. Također su imali niže razine 3-indoksil sulfata, tvari povezane s upalom i kognitivnim problemima.
Osobe u braku s visokom emocionalnom podrškom pokazale su povećane razine pikolinata, metabolita triptofana koji regulira imunitet. Niske razine pikolinata povezane su s depresijom i neurodegenerativnim bolestima, iako ova studija nije istraživala te poremećaje, piše Study Finds.
Ove promjene u crijevima povezane su i s kvalitetom odnosa (emocionalna podrška) i s bračnim statusom. Studija sugerira da kvaliteta naših odnosa može mijenjati crijevni mikrobiom, što se odražava na zdravlje mozga i metabolizam.
Koordinirani sustav
Statistički modeli pokazali su da se nalazi uklapaju u koherentan put: pozitivni društveni odnosi povećavaju razinu oksitocina, koji zatim utječe na moždane regije uključene u regulaciju prehrane i na crijevne metabolite povezane s upalom i ravnotežom energije.
Veza između aktivnosti mozga i crijevnih metabolita bila je posebno snažna, što ukazuje na koordiniranu aktivnost između središnjeg živčanog sustava i probavnog trakta. Modeli su pokazali jasnu povezanost: pozitivni odnosi podižu razinu oksitocina, koji zatim djeluje na moždane regije odgovorne za kontrolu prehrane i na metabolite u crijevima koji utječu na upalu i energetsku ravnotežu.
Simptomi ovisnosti o hrani također su se razlikovali ovisno o emocionalnoj podršci. Sudionici koji su imali jaku emocionalnu podršku prijavili su manje takvih ponašanja, bez obzira na bračni status. Slaba društvena podrška ranije je identificirana kao čimbenik rizika za poremećaje prehrane, a ovo istraživanje dodaje dokaze da kvalitetni odnosi mogu štititi od problematičnih prehrambenih obrazaca.
Ograničenja i šira slika
Većina sudionika bila je hispanskog podrijetla, u dobi od 18 do 54 godine. Imali su BMI u rasponu prekomjerne težine ili pretilosti, što ograničava primjenu rezultata na širu populaciju. Studija je bila presječna, što znači da je prikazala stanje u jednom trenutku, a ne promjene kroz vrijeme.
Osobe u braku bile su starije od samaca, a iako su istraživači statistički uzeli u obzir dob, razlike među skupinama mogle su utjecati na rezultate. Osim toga, metoda mjerenja oksitocina možda je zahvatila i srodne peptide, što može utjecati na točnost.
Pretilost pogađa oko 16 % odraslih u svijetu, dok je prekomjerna tjelesna težina prisutna kod približno 43 % globalne populacije odraslih. Intervencije se obično fokusiraju na prehranu i tjelovježbu, no ovo istraživanje pokazuje da kvalitetu odnosa također treba uzeti u obzir. Osjećaj razumijevanja i podrške od partnera utječe na više od raspoloženja – može oblikovati funkciju mozga, promijeniti kemiju crijeva i utjecati na regulaciju apetita i tjelesne težine.
