Depresija, anksioznost, fobije, panika, bolesti ovisnosti... Neki ljudi prolaze kroz različite psihološke i emocionalne probleme u trenutku kada se u njihovom životu jave krize kao što su razvod, odlazak bližnjih u inozemstvo, gubitak posla, odlazak u mirovinu. Nekima treba pomoć kako bi prihvatili životnu situaciju koja nije bezizlazna, ali znatno utječe na emocionalno zdravlje i kvalitetu života
Situacije u kojima se uočava postojanje psihičkih smetnji
Kada se osjećaš preplavljeno brigom, strepnjom, dubokom tugom, kad opažaš da si bespomoćna tada će tvoje psihičko stanje pogoršati kvalitetu života. U takvom stanju moguće je da imaš osjećaj da problemi uporno opstaju usprkos naporima da ih riješiš. Psihičke smetnje mogu postojati i ako ne možeš spavati, jesti ili pak jedeš previše, imaš poteškoća u usmjeravanju na posao ili radne zadatke, ako si neprestano dekoncentrirana i imaš poteškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i obveza.
Ako imaš dojam da više nemaš snage nositi se sa svakodnevicom ili ti se čini da ćeš jednostavno ''puknuti'' tvoj emocionalno stanje zasigurno nije stabilno. Prečesto konzumiranje alkohola, droga, interneta mogu uzrokovati agresivna i svađalački orijentiran stav prema okolini, što predstavlja najozbiljniji oblik psihičkih problema. Treba imati na umu da se emocionalna stabilnost i istinski osjećaj sreće mogu kreirati na razne načine, od kojih nisu svi zdravi i korisni.
Dakle, cilj nije samo osjećati se sretno već ostvariti pravo emocionalno zadovoljstvo. Konzumacija alkohola kod nekog može također izazvati sreću, ali s druge strane ovisnost o alkoholu izaziva zdravstvene i duševne probleme. Cilj je biti dobro i razviti sposobnosti i vještine da s poteškoćama izađemo na kraj, da usprkos problemima i poteškoćama na koje nailazimo budemo dobro.
Razgovor s psihoterapeutom nije isti kao razgovor s mamom ili prijateljicom
Psihoterapija jest razgovor, ali se radi o strukturiranoj, znanstvenoj proceduri zasnovanoj na suradničkom odnosu koji klijent i terapeut grade tijekom terapijskog procesa. Klijent nije objekt nego glavni, aktivni sudionik psihoterapijskog tretmana, a terapijski ciljevi oko kojih se u tom razgovoru dogovara predstavljaju svjetionik koji određuje smjer u kojem će se terapija odvijati. Tijekom prvog terapijskog susreta klijent i terapeut najprije identificiraju problem, a zatim se zajednički posvećuju njegovom rješavanju i promjeni koju klijent želi postići.
Zbog toga razgovor s mamom ili prijateljicom, koliko god bio rasterećujući, pun podrške i ljubavi, najčešće nije dovoljan – osobito ako osoba intenzivno i dugo pati. Psihoterapeuti ne govore ljudima što trebaju raditi, iako ponekad, u savjetodavnom dijelu terapijskog tretmana, iskazuju preporuke, koje se najprije mogu shvatiti kao smjernice ili niz postupaka koji najčešće daju rezultate.
Saznaj kako se boriti s napadajem straha!
