Postolimpijska depresija još uvijek je tabu tema i velik je broj neprijavljenih slučajeva depresije među sudionicima nakon natjecanja, kažu stručnjaci.
"To je poznati model ledenog brijega. Vidite da nekoliko ljudi govori o tome, ali ne vidite većinu", rekla je psihologinja Marion Suprizio za dpa.
Prema riječima stručnjaka s Njemačkog sportskog sveučilišta u Kölnu, mnogo je opcija koje mogu pomoći da se sportaši ne nađu u teškoj situaciji nakon Olimpijskih igara.
"Psihologija i sportska psihologija imaju mnogo toga za ponuditi i raditi preventivno. Važno je da sportaši pripreme svoju 'glavu' za ono što dolazi", rekla je.
"Programi su tu. Iskorištenost još nije optimalna, ima prostora za napredak."
Sportaši sve češće govore o svojim psihičkim problemima nakon Olimpijskih igara, ali vjerojatno ih još više o tome ne govori.
"Postolimpijska depresije je tabu tema za mnoge sportaše. Ali to je slučaj s mnogim mentalnim bolestima. Strah od stigmatizacije je ogroman", rekla je Sulprizio.
Tema je privukla pozornost javnosti kad je višestruki olimpijski pobjednik Michael Phelps progovorio o depresiji nakon Igara. Američki plivač otkrio je da se mučio po završetku svakih Olimpijskih igara, počevši od Atene 2004.
Phelpsov slučaj pokazuje da čak i najiskusniji mogu biti pogođeni, ali čini se da su debitanti posebno ugroženi.
"Sportaši koji se prvi put natječu na Olimpijskim igrama vrlo brzo upadnu u rupu", rekao je Ulli Knapp, trener njemačke daljašice Malaike Mihambo.
Iskusniji sportaši znaju što mogu očekivati, dok su "novopridošlice često potpuno preplavljene velikim događajem poput Olimpijskih igara".
Osim Phelpsa koji je otvoreno govorio o depresiji, tu je i američka gimnastičarka Simone Biles koja se tijekom Olimpijskih igara u Tokiju 2021. povukla iz finala natjecanja. Iako je jedna od najboljih gimnastičarki, Simone je nakon prvog nastupa odlučila napustiti natjecanje zbog narušenog mentalnog zdravlja i tako prekinula dugogodišnju tradiciju stoicizma u sportu.
Gimnastičarka je izjavila kako od samog početka natjecanja u Tokiju njezino mentalno zdravlje nije bilo dobro i da unatoč odličnoj fizičkoj spremi nije htjela ostati na Olimpijskim igrama jer će time samo još više narušiti sebe i svoje zdravlje.
Američka veslačica Kate Knifton (24) ove je godine prvi put nastupila na Olimpijskim igrama i razumije mentalni stres koji može donijeti iznenadni izlazak iz natjecateljskog života. Godine 2022. doživjela je ozljedu kralježnice zbog koje je skoro morala završiti svoju profesionalnu karijeru.
“Vaše tijelo ima reakciju kad radite sav ovaj trening, a onda odjednom ne radite ništa”, rekla je za Scientific American. "Sada sam svjesnija toga da imam stvari na koje se mogu osloniti kada jednog dana u budućnosti ne budem veslala".
Briana Scurry, umirovljena golmanica i dvostruka osvajačica zlatne olimpijske medalje, zna koliko težak prijelaz može biti. Njezina profesionalna karijera naglo je stala nakon traumatske ozljede mozga usred igre 2010. Potiče nove olimpijce da počnu razmišljati o mirovini rano u svojoj karijeri i zapitaju se: "Tko sam ja bez svoje igre?" Razmišljanje o njezinoj izvornoj ljubavi prema nogometu i vještinama koje je naučila na terenu pomoglo je Scurry da usmjeri svoju karijeru na treniranje, motivacijski govor i promicanje svijesti o tome kako potresi mozga mogu utjecati na mentalno zdravlje. Iste strategije i način razmišljanja koji pomažu ljudima da uspiju u sportu često se mogu prenijeti na posao, rekla je.
Također preporučuje izradu životnog plana nakon Olimpijskih igara. To može uključivati prijavu na radionice i programe stručnog usavršavanja ili čak odmor ili putovanje kući, što je potkrijepljeno i istraživanjem. Održavanje kontakta sa suigračima, kao i održavanje neke rutinske tjelesne aktivnosti, može ponuditi strukturu i stabilnost, dok nagli prekid vježbanja može pojačati simptome depresije. Ipak, odmoriti se, kako fizički, tako i psihički, jednako je važno, dodala je Scurry. “Na kraju dana, olimpijski dio nečijeg života će završiti”, objasnila je. "Ima puno vremena za ostale dijelove života".
