„Ne budi sebična“. Ovu frazu je većina nas neprestano slušala tijekom odrastanja. Naše ponašanje je variralo od bijesnih reakcija koje smo imali kao djeca koja ne bi dobila zasluženu igračku do još većih razočarenja u odrasloj dobi, kada nismo dobili pripravništvo koje je trebalo biti odskočna daska u našoj karijeri.
Naučili su nas da sebično ponašanje nije prihvatljivo i da je stavljanje tuđih osjećaja i potreba na listi osobnih prioriteta, nepisano pravilo za funkcioniranje u današnjem svijetu.
Kada smo naučili da je u redu ponekad biti sebičan? Sebičan, na način da vodimo veću brigu o našem mentalnom i fizičkom zdravlju, nego li o tuđim potrebama. Pretpostavljam da je odgovor na ovo pitanje drugačiji za svakoga.
Ja sam osobno sa svojih 14 godina naučila da je sebičnost dobra stvar, nakon što sam u osmom razredu bila predmet maltretiranja. Maltretirali su me na osnovu mog izgleda, moje težine, moje inteligencije pa čak i govora.
Sazrijevanje podrazumijeva da prihvaćaš svoje greške, preuzimaš odgovornost za svoje postupke, te naučiš kako rasti i napredovati, ostavljajući sve te situacije iza sebe. U kojem trenutku prestajemo s neprestanim isprikama zbog razno raznih gluposti? U kojem trenutku shvaćamo da je naše mentalno zdravlje važnije od bilo čega?
Ako osjećaš da se prema tebi postupa nekorektno ili si nesretna sama sa sobom i svojim životom, onda je sasvim u redu biti sebična.
Kada sam se jednog dana probudila i shvatila da sam umorna od dopuštanja da tuđa mišljenja utječu na moj život, osjetila sam slobodu kao nikada ranije. Ne postoji crveno svjetlo koje se upali i na temelju kojeg možemo zaključiti da više ne želimo biti nesretne. Ta se spoznaja dogodi kada najmanje to očekuješ.
Jednog dana se probudiš i jednostavno ti više nije ništa važno, osim tebe.
Shvaćaš tada vlastitu vrijednost, koliko zaslužuješ svoju sreću i u tim trenucima određuješ nove ciljeve.
Ovo zahtjeva puno truda, no ubrzo shvatiš da si previše vremena potrošila u tuzi, da si bila pomalo izgubljena.
Najedanput, slobodno dišeš.
Čini mi se da u ovom društvu postoje dvije krajnosti. Ili su pojedinci u potpunosti fokusirani na sebe ili su otirači drugima. Obje varijante su prihvatljive do određenog trenutka. Ovu lekciju koju sam naučila, želim podijeliti s mladim ljudima.
Ako ne napreduješ u svom životu, ako te nešto sputava, riješi se tog. Riješi se negativaca iz svog života, situacija, stvari. Postavi si ciljeve i učini sve što je u tvojoj moći da ih postigneš. Kada kreneš, sve će na jednom sjesti na svoje mjesto.
Prije svega, zaljubi se u sebe. Učini svoj život uzbudljivim, vrijednim življenja. Jednom tjedno pokušaj napraviti dvije stvari za nekog drugog i dvije stvari za vlastitu sreću. Bila to kupovina hrane za nekog ili držanje vrata, jednostavno učini to.
Uzmi vremena za sebe, radi stvari koje voliš, kupi si ono što dugo priželjkuješ ili odi trčati. Budi sebi prva na listi vlastitih prioriteta. I u najmračnijim vremenima, postoji tračak sunca, a kada si svi na trenutak dozvolimo biti sebični, naši dani postaju sjajniji no ikada prije.
