Bilo da se radi o ispitu, letu ili zdravstvenom pregledu, neki ljudi s optimizmom gledaju na budućnost, dok drugi očekuju katastrofe.
Istraživači su otkrili da ljudi s optimističnim pogledom na svijet pokazuju slične obrasce moždane aktivnosti kada razmišljaju o budućim scenarijima.
"Čini se da optimisti koriste zajednički neuronski okvir za organiziranje misli o budućnosti, što vjerojatno odražava sličan stil mentalne obrade, a ne identične ideje", rekao je Kuniaki Yanagisawa, jedan od autora istraživanja sa Sveučilišta Kobe u Japanu.
Rekao je da bi rezultati mogli objasniti prethodne nalaze koji su pokazali da optimisti imaju tendenciju društvenog uspjeha.
"Ono što nam ova nova studija govori jest da bi temelj njihovog društvenog uspjeha mogla biti ta zajednička stvarnost", dodao je. "Nije stvar samo u pozitivnom stavu; radi se o tome da su im mozgovi doslovno na istoj valnoj duljini, što može omogućiti dublju, intuitivniju vrstu povezanosti."
Istraživači su zamolili 87 sudionika da ispune upitnik kako bi otkrili koliko su optimistični. Svaki je sudionik također podvrgnut magnetskoj rezonanciji mozga, tijekom koje su zamoljeni da zamisle razne moguće buduće životne događaje, od kojih su neki bili pozitivni, poput putovanja oko svijeta, dok su drugi bili neutralni ili negativni, poput otkaza. Podskupina sudionika zamoljena je da zamisle scenarije povezane sa smrću.
Tim je otkrio da su optimističniji sudionici pokazali veće sličnosti u obrascima moždane aktivnosti u području uključenom u razmišljanje usmjereno na budućnost, nazvanom medijalni prefrontalni korteks (MPFC).
Yanagisawa je rekao da je jedna od mogućnosti da raznolikija moždana aktivnost među pesimistima odražava raznolikiji skup briga prilikom razmišljanja o negativnim scenarijima. Međutim, dodao je da je druga mogućnost da optimisti gledaju na svoju budućnost unutar zajedničkog okvira društveno prihvaćenih ciljeva od kojih se pesimisti mogu osjećati odvojeno iz osobnih razloga, što znači da svaki od njih ima drugačiji način razmišljanja o budućnosti.
Istraživači su rekli da rezultati imaju paralele s Tolstojevim romanom Ana Karenjina. "Sve sretne obitelji su slične; svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način."
"Na temelju ovog načela, pretpostavljamo da su sve optimistične osobe slične, ali svaka manje optimistična osoba zamišlja budućnost na svoj način“, napisali su istraživači u Proceedings of the National Academy of Sciences USA.
Također su otkrili da obrasci moždane aktivnosti u MPFC-u pokazuju jasnije razlike za pozitivne i negativne buduće događaje kod optimista. "To sugerira da optimisti ne samo da slično misle u strukturalnom smislu, već i drugačije obrađuju emocionalne informacije o budućnosti s većom sposobnošću razlikovanja dobrog od lošeg, što im može pomoći da ostanu otporni", rekao je Yanagisawa.
Dodao je da su prethodni radovi povezali ovu vrstu jasnijeg odvajanja s apstraktnijim, psihološki distanciranim načinom razmišljanja o negativnim događajima.
"Ne kažemo da optimisti imaju identične misli o budućnosti ili da zamišljaju potpuno iste scenarije. Ono što smo otkrili jest da njihovi mozgovi predstavljaju buduće događaje na sličan način, posebno u načinu na koji razlikuju pozitivne i negativne mogućnosti. Dakle, iako ne bismo rekli da imaju iste misli, možemo reći da se čini da strukturno razmišljaju na isti način", objasnio je Yanadisawa
Profesorica Lisa Bortolotti sa Sveučilišta u Birminghamu u Velikoj Britaniji, koja nije bila uključena u istraživanje, rekla je za The Guardian da nalazi sugeriraju da optimisti zamišljaju buduće negativne događaje s manje živopisnim i konkretnim detaljima nego pozitivne, što znači da su ih takvi potencijalni scenariji manje pogađali.
"Ovi nalazi mogli bi sugerirati da optimizam ne predstavlja oblik iracionalnosti ili iskrivljavanja stvarnosti jer ne mijenja način na koji vidimo stvari, već kako te stvari utječu na nas", dodala je.
Bortolotti je rekla da pretpostavka da stvari neće poći po zlu ne donosi nikakve koristi ako nas ostavlja nespremnima za izazove, ali je napomenula da optimizam djeluje kada nas motivira da težimo ciljevima. "Detaljno zamišljanje pozitivnog ishoda kao izvedivog i poželjnog tjera nas da ga cijenimo i radimo na njemu, što u konačnici čini vjerojatnijim da ćemo ga postići", zaključila je.
