Pušači se uvijek druže, prva je pomisao mnogih, pa čak i nepušači imaju taj dojam. No istraživanje pokazalo da istina nije baš takva...
Pušenje se često doživljava kao društvena aktivnost. Cigareta na terasi kafića, razgovor s kolegama tijekom pauze ili kratko druženje ispred prostora u kojima je zabranjeno pušenje mnogima su dobro poznati scenariji. No novo veliko europsko istraživanje pokazalo je da bi realnost mogla biti potpuno drugačija: ljudi koji puše osjećaju se usamljenije, a osjećaj usamljenosti kod njih se s vremenom može dodatno povećavati.
Istraživanje je predstavljeno početkom rujna u Barceloni, a obuhvatilo je više od 50.000 ljudi iz 15 zemalja. Riječ je o sudionicima istraživanja Survey of Health and Ageing in Europe (SHARE), a prosječna dob sudionika bila je 67 godina. Na početku istraživanja 22 posto sudionika bili su pušači.
Znanstvenike je posebno zanimalo postoji li povezanost između pušenja i takozvanog subjektivnog osjećaja usamljenosti.
Sudionici su ispunjavali upitnik UCLA Loneliness Scale, koji procjenjuje koliko često osoba osjeća da nema dovoljno društva, da je izostavljena ili da je izolirana. Istraživači su usporedili sadašnje pušače s ljudima koji trenutačno ne puše, a isti upitnik ponovljen je i dvije godine kasnije.
Rezultati su pokazali da su pušači na početku istraživanja bili usamljeniji od nepušača. No još je zanimljivije ono što se događalo tijekom vremena: kod osoba koje su pušile zabilježeno je i veće povećanje osjećaja usamljenosti u odnosu na nepušače. Ta je poveznica ostala prisutna i nakon što su istraživači uzeli u obzir čimbenike poput dobi, spola i početne razine usamljenosti.
Drugim riječima, slika o cigareti kao nečemu što nas automatski povezuje s drugima možda nije potpuno ispravna.
Veza između pušenja i usamljenosti zapravo nije nova ideja. Ranija istraživanja već su pokazivala da su pušači češće društveno izolirani i da se osjećaju usamljenije. Problem je bio u tome što nije bilo jednostavno utvrditi smjer te povezanosti. Naime, moguće je da usamljenost potiče ljude na pušenje, odnosno osoba koja se osjeća usamljeno može početi pušiti, oslanjajući se na cigarete kao "lijek" za neugodne emocije.
No postojala je i druga mogućnost – da samo pušenje s vremenom pridonosi društvenoj izolaciji i usamljenosti. Upravo su to istraživači sada pokušali detaljnije ispitati na velikom uzorku iz različitih europskih zemalja.
Autor aktualnog istraživanja, dr. Keir Philip s Imperial Collegea u Londonu, ranije je sa svojim kolegama proučavao odnos pušenja i društvene izolacije kod starijih odraslih osoba u Engleskoj. Novo europsko istraživanje važno je upravo zato što sugerira da se sličan obrazac ne pojavljuje samo u jednoj zemlji.
No zašto bi pušenje uopće bilo povezano s usamljenošću? Istraživači još nemaju konačan odgovor. Jedan dio objašnjenja mogao bi biti vrlo praktičan. Pušenje može utjecati na svakodnevni život osobe – od zdravstvenih problema do situacija u kojima nije dopušteno pušiti, što kod nekih ljudi može dovesti do povlačenja iz određenih prostora. Osim toga, zdravstvene posljedice pušenja također mogu otežati sudjelovanje u društvenim aktivnostima.
Novo istraživanje pokazuje povezanost i promjene tijekom vremena, ali to ne znači da možemo reći da će svaka osoba koja puši zbog cigareta postati usamljena. Ovo nije važno samo kao 'nelagodan osjećaj'. Dugotrajna usamljenost i društvena izolacija povezane su s brojnim zdravstvenim problemima. Zbog toga znanstvenici sve više govore o društvenoj povezanosti kao važnom dijelu zdravlja, baš kao što su to prehrana, tjelesna aktivnost i prestanak pušenja.
Naravno, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo može li prestanak pušenja doista smanjiti osjećaj usamljenosti i u kojoj mjeri. No ono što znamo je da je prestanak pušenja jedna od najvažnijih stvari koje osoba može napraviti za svoje zdravlje. Novo istraživanje toj priči dodaje još jedan, manje očekivan aspekt – društveni i emocionalni život.
