Pregledavanje starih fotografija može probuditi lijepe uspomene, ali ponekad nas navede i na sasvim drugačiju misao: „Kako sam tada dobro izgledala“ ili „Voljela bih da ponovno tako izgledam“.
Novo istraživanje pokazuje da uspoređivanje današnjeg izgleda s mlađom verzijom sebe može imati veći utjecaj na sliku o vlastitom tijelu nego što se dosad mislilo.
Istraživanja o nezadovoljstvu tijelom desetljećima su se uglavnom bavila uspoređivanjem s drugim ljudima – prijateljima, poznatim osobama, modelima ili idealiziranim tijelima koja gledamo na društvenim mrežama. No istraživači sa Sveučilišta Ohio State odlučili su proučiti nešto što mnogi rade gotovo nesvjesno: uspoređuju se sa samima sobom.
„Postoji toliko literature o društvenom uspoređivanju, posebno kada govorimo o slici o tijelu i poremećajima hranjenja, a gotovo ništa o uspoređivanju sa samim sobom“, objasnila je glavna autorica istraživanja Tracy Tylka, profesorica kliničke psihologije na Sveučilištu Ohio State.
Kada nam vlastita prošlost postane ideal
Ideja za istraživanje djelomično je nastala nakon što je psihologinja Nichole Wood-Barcalow među svojim klijentima primijetila čest obrazac. Ljudi bi gledali svoje stare fotografije, videozapise ili se prisjećali prijašnjeg izgleda i bili iznenađeni koliko su se promijenili.
Takve usporedbe mogu posebno potaknuti životne promjene poput trudnoće, menopauze, bolesti, starenja ili promjene tjelesne težine. Istraživači su zato razvili posebnu ljestvicu za mjerenje uspoređivanja sadašnjeg izgleda s vlastitim izgledom iz prošlosti te je testirali na dvije skupine odraslih osoba u SAD-u.
Pokazalo se da nije svejedno s kojom verzijom sebe se uspoređujemo. Kada su ljudi svoj današnji izgled uspoređivali s razdobljem u kojem su smatrali da izgledaju bolje, takvo je uspoređivanje bilo povezano s negativnijom slikom o tijelu, osjećajem srama zbog tijela, pretjeranim razmišljanjem o izgledu i poremećenim obrascima hranjenja.
S druge strane, uspoređivanje s razdobljem u kojem su smatrali da izgledaju lošije bilo je povezano s manjim osjećajem srama te većim zadovoljstvom i uvažavanjem vlastitog tijela.
Žene se češće uspoređuju s „boljom“ verzijom sebe
Istraživači su pronašli i razliku između žena i muškaraca. Žene su češće uspoređivale sadašnji izgled s prijašnjom verzijom sebe koju su smatrale privlačnijom, dok su muškarci češće radili suprotno.
Autori smatraju da u tome mogu imati ulogu društveni pritisci povezani sa ženskim izgledom i starenjem. Kako godine prolaze, sve se više udaljavamo od mladenačkog izgleda koji se u društvu često predstavlja kao ideal, zbog čega vlastite fotografije iz mlađih dana mogu postati još jedno mjerilo s kojim se uspoređujemo.
Problem nije u starim fotografijama
Naravno, zaključak istraživanja nije da bismo trebali prestati gledati stare fotografije. One mogu izazvati nostalgiju, podsjetiti nas na važne trenutke i čak nam pomoći da primijetimo pozitivne promjene. Važnije je što mislimo dok ih gledamo. Ako fotografija od prije deset ili dvadeset godina redovito završava razmišljanjem o tome koliko danas izgledamo „lošije“, uspoređujemo se s idealom koji ovaj put nije neka druga osoba – nego naša prošla verzija.
Autori smatraju da bi upravo zato uspoređivanje sa samim sobom trebalo dobiti više pozornosti i u terapiji osoba koje se teško nose s promjenama izgleda povezanima sa starenjem, trudnoćom, menopauzom, bolešću ili promjenama tjelesne težine.
