U našem društvu postoji tajanstveni fenomen poznat kao "gubitak duše", a to je rezultat unutarnjeg sloma koji je uzrokovan nesvjesnošću, traumatskim iskustvom ili intenzivnim šokom za um i tijelo.
Gostica ističe da gubitak duše znači da smo izgubili svoj pravi potencijal. Često su cijeli aspekti naše psihe potpuno blokirani ili potisnuti. Dok za mnoge "gubitak duše" može zvučati neugodno, ovo iskustvo je obično privremeno i uz pravilan unutarnji rad možeš ponovno vratiti svoju dušu.
Kako su gubitak duše opisali šamani, a kako psiholozi?
"Buđenje duše" započinje od razumijevanja gubitka duše, a to se događa kad dijelovi naše duše putuju u druga područja ili alternativne stvarnosti i opsjednu ih duhovi. Iz šamanske perspektive kad se ovi dijelovi naše duše ne oporave, čini se da ne možemo pronaći unutarnji završetak ili cjelovitost.
Prije psihologije, ovo objašnjenje bilo je jedini način na koji su primitivne kulture mogle objasniti takvu pojavu kako bi pronašli načine da ju liječe - i to je bilo iznimno učinkovito. Gubitak duše zapravo je pravilo, a ne iznimka. Kao pojedinci, ako nismo postali Probuđene duše, gubimo duševnu energiju svaki put kad se poistovjećujemo s našim egom; svaki put kad osjetimo cjelovitost kroz ovisnosti, dogmatska uvjerenja, uvjetovane odnose i radoholizam.
Osim naše nesposobnosti da osjećamo cjelinu, kad doživimo gubitak duše, počinjemo osjećati slabost, umor, depresiju, tjeskobu i prazninu. Mi samo znamo da nešto nedostaje u našim životima, ali mnogi od nas se bore da otkriju što točno nedostaje. Razumjeti gubitak duše kao gubitak ili nepovezanost u psihologiji je poznato kao "disocijacija" - korijen mnogih mentalnih bolesti.
Jednom kad prepoznamo svoju dušu (ili svijest) kao intenzitet energije - sve što ti umanjuje tu energiju rezultirat će ravnodušnošću, mržnjom i depresijom. Isto tako, može stvoriti neuravnoteženost unutar psihe što znači dopustiti pojedinim dijelovima ličnosti da postanu neovisni i tako izbjegnu kontrolu svjesnog uma.
Psiholog Carl Jung je taj proces shvatio kao odnos prema našem 'psihičkom libidu', on je rekao da su naše psihološke osobnosti sastavljene od različitih dijelova, a primarni i onaj koji je odgovoran za kontrolu nad svim drugima je "ego" koji je mentalna slika što je imamo o sebi ili ono što vjerujemo da jesmo. Naša svjesna energija može oslabiti zbog jednog od dijelova koji bježi iz kontrole našeg ega i postaje autonoman, tako se mijenja psihički libido te stvara psihološka neravnoteža koja narušava našu prirodnu cjelovitost.
Različite traumatska iskustva ili velika nezadovoljstva vode do gubitka duše
Što se dogodi da se dijelovi našeg psihološkog libida emancipiraju? Često se poistovjete s nečim štetnim ili doživljenom traumom. Primjerice, zlostavljano dijete kako bi se nosilo s tim užasnim iskustvom, bježat će ili odvajati se od situacije. U procesu zaštite sebe dijete stvara različite osobnosti kao obrambeni mehanizam. U psihologiji, ovo se tretira kao "poremećaj višestruke osobnosti", jasno je zašto plemenske kulture to doživljavaju kao gubitak duše. Ali u suštini, psihološka disocijacija je prirodni način zaštite našeg tjelesnog organizma od intenzivne traume i gubitka blokiranjem tih situacija koje nas ranjavaju. Na kraju, naša je odgovornost zaštiti svoju dušu. Psihološke disocijacije (gubitak duše) nisu ograničeni na ove ekstremne slučajeve i mogu se naći u različitim stupnjevima kod većine ljudi.
Ovisnosti, poremećaji prehrane, poremećaji identiteta, post-traumatski stres, depresija, ovisnost, narcisoidnost, nisko samopoštovanje i poremećaji prilagodbe su najčešći uzroci gubitka duše u našim površnim, dinamičnim, materijalističkim modernim dušama koje su uglavnom lišene svih osjećaja svetosti.
Mlada žena koja želi biti umjetnica, ali mora ispuniti očekivanja svojih roditelja da bude liječnica, izgubit će malo svoje duše, ignorirajući bitan dio svojeg bića. Ili pretpostavimo da mlada žena uspije slijediti svoj san da bude umjetnica, ali duboko u sebi pati za odobravanjem roditelja. Njihovo ne prihvaćanje odrazit će se na njezinu dušu. Zvuči poznato?
Simptomi gubitka duše
Postoji niz fizičkih, psiholoških i duhovnih simptoma koji se odnose na gubitak duše. Kad iskusimo gubitak duše ili se dijelovi naše duše sakriju ili odvoje od nas - rezultat je gubitak duševne energije ili vitalnosti naših života. Ovaj gubitak energije sprječava nas da živimo zdrav, ispunjen i kreativan život.
Da bismo vratili te izgubljene dijelove sebe i ponovno postali uravnoteženi, cjeloviti i centrirani, najprije moramo identificirati simptome gubitka duše u nama. Najčešći simptomi su:
- Uspomene i dijelovi tvojeg života su blokirani.
- Doživljavaš teška razdoblja depresije.
- Dijelovi unutar tebe nedostaju ili su slomljeni.
- Doživljavaš opću obamrlost.
- Stalni strahovi i anksioznost.
- Duga razdoblja nesanice.
- Osjećaš se izgubljeno ili nepotpuno.
- Osjećaš se kao "druga osoba" nakon šokantnog ili traumatičnog događaja.
- Osjećaš se zaglavljeno ili nesposobno prevladati određeno pitanje u svom životu.
- Osjećaš se razočarana životom.
- Osjećaš kao da unutar tebe ima više "ja".
- Pokušavaš pobjeći tako što se okrećeš alkoholu, drogama, seksu, televiziji ili pretjeranoj zaposlenosti.
- Osjećaš se nedostojnom ljubavi.
- Doživljavaš duboku tamu duše.
- Želiš pronaći svoju svrhu i smisao u životu.
- Osjećaš kao da je tvoj svakodnevni život besmislen i vođen zadacima.
- Izbjegavaš osjećaj ranjivosti i držiš druge na udaljenosti.
- Žudi za cjelovitošću i osjećajem pripadnosti.
- Ponekad osjećaš da ne možeš kontrolirati sebe.
- Stalno osjećaš psihički i fizički umor bez medicinskog razloga.
- Žudiš za autentičnošću i potpunim prihvaćanjem sebe.
- Da bi bila zdrava, osjetila cjelinu i živjela skladan život, moraš obnoviti vitalne izgubljene dijelove sebe učeći život ravnoteže, autentičnosti i ljubavi prema sebi.
Pronalaženje izgubljenih fragmenata i njihovo obnavljanje u tvojem životu znači povratak u vlastitu cjelovitost. Kako bi to učinila trebaš raditi na sebi i živjeti život u kojem će tvoj um, srce i tijelo biti uravnoteženi.
