Međunarodna organizacija za hranu i prehranu FAO proglasila je 2013. godinom kvinoje (Chenopodium quinoa). Većina ljudi misli da je sjeme kvinoje žitarica kao i sve ostale (pšenica, ječam, raž i zob), ali ona uopće ne spada u žitarice, dakle u familiju trava već u familiju špinata
Zbog toga za kvinoju mnogi istraživači rabe naziv "pseudožitarica". Čak i njena kemijska struktura pokazuje da se ne radi o žitarici i upravo zbog toga je daleko hranjivija. Naime, dok su žitarice deficitarne u nekim aminokiselinama (lizin i izoleucin) sjeme ove biljke ih ima u izobilju. Pa i pored toga sjeme od kvinoje se može samljeti u brašno i naravno pretvoriti u sve drugo što se od brašna može pripremati (kruh, pecivo, lepinje). Zapravo, cijela biljka kvinoja je jestiva pa se i po tome razlikuje od žitarica.
Postoji 250 vrsta kvinoje
Njena karakteristika je da ne raste kao pšenica i druge žitarice na poljima u dolinama već potpuno suprotno na planinskom području čija je visina preko tisuću metara nadmorske visine. Premda ima preko 250 vrsta kvinoje, njihovo temeljno svojstvo jeste otpornost na vremenske promjene (kiša, vjetar, snijeg i mraz). Zeleni list se koristi slično kao špinat i obiluje folnom kiselinom, ali list vremenom mijenja boju i zahvaljujući pigmentu betacijaninu, može biti crvenkast. Kuhano sjeme kvinoe je kremasto, ukusno orašasto, a može i opalescirati što znači da u kulinarstvu može imati višestruku primjenu. Kvinoja je gotovo idealna za pripremu raznih kaša i drugih toplih jela.
Obilje hranjivih tvari
Kemijski sastav sirovog zrna pokazuje pravo bogatstvo u hranjivim tvarima; 14,1 g proteina, 6,07 g masti, 64,16 g ugljikohidrata i 368 kcal/100 g. Kalcij 47 mg, željezo 4,57 mg, magnezija 197 mg, kalija 563 mg, zatim pravo obilje B-kompleks vitamina i folata, 7 mg E vitamina od čega gama oblik 4,55 mg, holina 70 mg, betaina 730 mg, te luteina i zeaksantina 163 mcg.
Ukupna količina masnoća od preko 6 g/100 g čini sjeme kvinoje kompletnom hranom u energijskom smislu. Struktura masnih kiselina izaziva poštovanje jer su mononezasićene (oleinska) zastupljene s 1,6 g dok ostatak čine višestruko nezasićene masne kiseline. Ako pogledamo aminogram, odmah ćemo uočiti da su zastupljene sve esencijalne aminokiseline pa u biološku vrijednost ne treba sumnjati. Lizina ima 0,766 g/100 g a izoleucina 0,54 g/100 g. Ako se sjeme kvinoje kuha, kemijski sastav se značajno mijenja jer se sadržaj vode s 13 g/100 g povećava na 71 g/100 g., ali još uvijek je to vrlo zdrava hrana.
Stručnjaci su izračunali da 42,5 g sjemena kvinoje može podmiriti sljedeće dnevne potrebe odrasle osobe: u manganu 43 posto, triptofanu 21 posto, magneziju 20 posto, folatu 19,5 posto i kalorijama, a to istovremno znači da 100 g ovog sjemena može podmiriti gotovo dvostruko više. Sasvim je jasno da se visok sadržaj proteina može iskoristiti u kombinaciji s drugim žitaricama kojima treba popraviti strukturu aminokiselina. Upravo zbog toga kvinoja zaslužuje naziv „zlatna biljka“
Antiupalni učinak
Zdravstveni aspekti sjemena kvinoje su logična posljedica njenog kemijskog sastava. Tako pored oleinske kiseline, kvinoja sadrži manje količine omega-3 i alfa linolenske kiseline koje su vrlo važne u prevenciji kardio-vaskularnih bolesti. Svi skeptici su prognozirali da će relativno visok sadržaj masnoća u sjemenu kvinoje relativno brzo oksidirati, ali ispitivanja su pokazala da je održivost u pravilnim uvjetima skladištenja izuzetno duga zahvaljujući visokom sadržaju alfa, beta i gama tokoferola.
Definitivno je potvrđeno da kvinoja ima izrazito antiupalni učinak zahvaljujući značajnoj prisutnosti zaštitnih čimbenika quercetina i kampferola, ali i dragocjenoj količini omega-3 masnih kiselina. Zanimljivo da kuhanje, pirjanje i kuhanje u pari ne oštećuje blagotvorne učinke kvinoje. Nažalost, kod nas je kvinoja relativno nepoznata i može se nabaviti samo u specijaliziranim trgovinama zdrave hrane.
