Je li soja loša za moje zdravlje?

U vrijeme kada se o fitoestrogenima piše izuzetno pozitivno (fitoestrogeni su supstancije biljnog podrijetla, a jedna njihova vrsta, koja se naziva izoflavonima, nalazi se u soji, leći i slanutku), sve češće nailazimo i na izuzetno loše napise, uglavnom o soji.

Osim činjenice da je soja namirnica često izložena genetskom modificiranju, postoje tvrdnje kako ona ubrzava starenje mozga, uzrokuje poremećaje i oboljenja štitnjače te narušava zdravlje reproduktivnog sustava.

Treba li jesti soju?

Nije čudno da su ljudi zbunjeni i prestrašeni, pogotovo oni koji konzumiraju sojine proizvode i daju ih svojoj djeci. U zadnje vrijeme mnogi su mi se obraćali, od medija do pojedinaca, s pitanjem treba li jesti soju i kakva su moja iskustva i razmišljanja.

Kao prvo, moram istaknuti da je izuzetno važno pogledati izvor iz kojeg određeni članak ili napis dolazi. Mnogi se napisi i istraživanja danas naručuju od sponzora koji upravo u takvoj propagandi imaju čvrste interese. Kada nečiji interesi postanu ugroženi objavom cijelog niza pozitivnih studija i preporuka te dobrog utjecaja na zdravlje, naručuju se negativne studije koje pokušavaju poništiti one prve.

Soja je glavna industrijska namirnica

Nema sumnje da je soja danas glavna industrijska namirnica, pogotovo u SAD-u. Koristi se u margarinima, preljevima za salatu, za prehranu stoke, pa sve do tinte za tiskanje novina. Mnoge kompanije u procesima proizvodnje koriste genetski tretiranu soju ili drugim riječima: oni proizvode genetski modificiranu hranu! Oni pokreću i financiraju istraživanja koja pokazuju da je takva soja u potpunosti sigurna ili čak čudesna namirnica bez koje jednostavno ne možemo.

Takav dobar publicitet pokreće alarm u drugoj vrsti industrije, primjerice farmaceutskoj, čiji bi se profit mogao znatno smanjiti ako se široko prihvate neki proizvodi, poput npr. prirodnih dodataka prehrani na bazi soje, pogotovo kao zamjena za hormonsku nadomjesnu terapiju koja farmaceutskoj industriji donosi golema sredstva. Mliječna industrija također je pogođena jer sve više ljudi umjesto kravljeg konzumira sojino mlijeko. I tako, svatko se počinje boriti za ''svoj dio kolača''. Kome ćeš vjerovati?

Soja i apsorpcija minerala

Jedna od većih kritika u negativnim člancima o soji vezana je za apsorpciju minerala. Soja sadrži fitate koji mogu blokirati apsorpciju esencijalnih minerala poput željeza, kalcija, cinka i magnezija. Ali je u isto vrijeme djelovanje fitata iz soje važan razlog zašto soja djeluje kao zaštita od karcinoma. Fitati iz soje djeluju kao antioksidansi.

Oni kontroliraju supstancije koje pokreću slobodne radikale za koje je poznato da uzrokuju karcinom te probleme sa srcem i krvožilnim sustavom.

Kuhanje žitarica i mahunarki ne blokira minerale

Fitati se ne nalaze samo u soji, nalaze se u mekinji ili ovojnici gotovo svih žitarica i mahunarki. Zato se u makrobiotičkom pristupu prehrani savjetuje kuhanje žitarica, mahunarki te pahuljica i sličnih proizvoda jer se tako ne blokira iskorištavanje minerala. Primjerice, pahuljice se preporučuje popržiti ili malo namočiti prije konzumiranja.

Biraj sojine proizvode s organskim certifikatom

Stoga, na kraju, svi koji ste mi se zabrinuto obratili:

Jedite kvalitetne sojine proizvode – dobri su za vas, ali ih jedite u njihovim tradicionalnim oblicima: miso, tamari, tofu, tempeh, sojino mlijeko i neka budu s organskim certifikatom. Osobno ih konzumiram zadnjih 27 godina svog života, a jela su ih i jedu ih i moja djeca (13 i 21 godinu). To su istinske, cjelovite, zdrave namirnice koje mogu imati zaista dramatičan, pozitivan utjecaj na naše zdravlje, a pogotovo na žene tijekom menopauze.

Ne zaboravite, raznolikost je ključ zdrave prehrane, stoga u našoj prehrani trebaju biti zastupljene različite vrste namirnica, a soja je samo jedna od namirnica bogata fitoestrogenima. Leća, slanutak i druge mahunarke također su bogat izvor izoflavona - najboljih fitoestrogena kad se govori o razdoblju promjene.

Izvori za članak:

• Menopause, (2000.) 7, 4.
• Obstretics and Gynaecology (1998), 91, 1
• Journal of Nutrition (1995), 125 te 2001, 131
• Proceedings of the Society for Experimental Biology and Medicine,(1996) 217
• Maturitas (1994.), 19
• IARC Publications (1993), no 121
• The Observer Magazine, 27. August 2000.
• Journal of Medicinal Food (1999),1, 4
• Dr. Merilyn Glenville/Zdrava prehrana za menopauzu, Planetopija
• Dr. Christianne Northrup/Žensko tijelo ženska mudrost te Mudrost menopauze, Planetopija

British Nutrition Fundation

Na sreću, postoji nemjerljivo malo dokaza da je soja loša za naše zdravlje te da ga može ugroziti. Još u rujnu 2000. British Nutrition Foundation je objavila sljedeće:

''Nedavne objave u medijima povećale su brigu o mogućem utjecaju sojinih proizvoda na zdravlje, uključujući problem sa štitnjačom, nedostatak minerala, Alzheimerovu bolest, utjecaj na žene i djecu te na moguć negativan utjecaj na fetus. Za sve navedeno ne postoje dovoljno kvalitetne studije koje bi to potvrdile. Do sada provedena istraživanja uglavnom su uključivala životinje. Stoga su upozorenja u vezi soje spekulacije i nedokazane izjave.'.

Kad pomnije razmotriš istraživanja koja stoje iza upozoravajućih napisa i članaka, ne čudi što su proizvela tako negativne zaključke. U nekim od tih istraživanja (na osnovi kojih su pisani članci), životinje su bile hranjene velikim količinama sirovog sojinog brašna tijekom pet godina! U jednoj takvoj studiji znanstvenici su promatrali utjecaj soje na gušteraču.

Gušterača izlučuje tripsin koji omogućava tijelu da razlaže bjelančevine u tankom crijevu. Sirova soja sadrži inhibitore tripsina koji teoretski mogu zaustaviti gore opisani proces i izazvati upalu gušterače tzv. pankreatitis. Usprkos tome, od 26 majmuna na kojima je provedeno istraživanje, samo je jedan pokazao umjerenu upalu gušterače!

U istraživanju se koristilo sirovo sojino brašno

Logično pitanje koje si postavljamo jest: zašto koristiti sirovo sojino brašno u testiranju na životinjama?! Tko uopće jede sirovo sojino brašno i sirovu soju?Na Istoku, gdje se soja tradicionalno konzumira već tisućljećima, ta namirnica i njezini proizvodi nisu nikad konzumirani u sirovom obliku, baš kao ni na Zapadu.

Tradicionalni, fermentirani proizvodi od soje, kao što su miso i umak od soje, ne sadrže inhibitore tripsina. Na primjer, tijekom pripremanja tofua, ovi inhibitori ''završe'' u vodi od namakanja koja se baca, pa ih u tofuu uopće nema. Sojino mlijeko koje se proizvodi od cijelog zrna soje također uključuje proces namakanja i bacanja vode od namakanja.

No, svakako je važno napomenuti da je golema razlika između cjelovitog zrna soje i izoliranih komponenti soje. Većina istraživanja, pa na taj način i argumenata, fokusirana je na izolirane komponente soje. Drugim riječima, oni analiziraju dijelove biljke, a ne cjelovitu biljku.

Kako biti siguran?

Jedini, ali zaista jedini način je da čitaš deklaracije! Ukoliko je proizvod certificirano organski, ne sadrži GMO soju, a na proizvodu u sastojcima treba pisati: cjelovito zrno soje. Iz gore navedenih razloga izbjegavaj proizvode koji kao sastojak sadrže sojine izolate ili sojine bjelančevine.

Štitnjača i soja

Određena hrana nosi naziv ''goitrogeni'', što znači da blokira preuzimanje joda iz krvi. Jod je neophodan za funkciju štitnjače i njegov manjak može biti uzrok smanjene funkcije štitnjače. Stoga, svaka namirnica koja spade u skupinu ''goitrogena'' pogoršat će problem manje aktivne štitnjače. Soja je jedna od tih namirnica, kao i repa, kupus, kikiriki, pinjoli, prokulice, brokula, kelj i proso – Ukoliko se jedu sirove!

Ukoliko imaš dijagnosticiranu smanjenu funkciju štitnjače, naravno da ćeš smanjiti uzimanje gore nabrojenih namirnica, pogotovo u sirovom obliku. To ne znači da ljudi sa smanjenom funkcijom štitnjače ne trebaju uopće jesti soju. Naprotiv, trebaju samo ograničiti njeno uzimanje.

Postoji široko raširen mit: ako je nešto dobro u maloj količini onda je ''puno'' još bolje! Često se susrećem s ovim mitom na seminarima i predavanjima, te objašnjavam da konzumiranje biljnih pripravaka, dodataka prehrani i sl. u količini većoj od preporučene ne povećava efekt, već suprotno, smanjuje ga. Mala količina ovih pripravaka, dakle male doze, upravo su ono što daje najbolje rezultate.

Isto se može primijeniti na soju. Tvrdnje kako je čudesna namirnica u industrijskoj preradi dovele su do toga da se nalazi u svim mogućim oblicima, pa i u većini konvencionalnih namirnica, pa čak i sirova. Soju ne treba jesti niti sirovu, niti u zrnu, već prerađevine od cijelog zrna i ne u velikim količinama kao niti bilo koju drugu namirnicu.

Procesiranje soje

Soja koja je korištena u kliničkim istraživanjima najčešće je bila sojin izolat - bjelančevina iz soje dobivena industrijskim procesom. Vlakno iz soje u tom se procesu odstranjuje pomoću lužnate otopine i zrna se stavljaju u aluminijski kotao s kiselom otopinom. 

Soja i aluminij

Upravo tu pronalazimo izvor upozorenja vezanog za Alzheimerovu bolest i aluminij. Kada se soja namače u aluminijskom kotlu ona apsorbira aluminij koji se povezuje s demencijom jer je pronađen u ostacima oštećenih stanica mozga kod ljudi s Alzheimerom.

U proizvodnji organskih proizvoda od cjelovitog zrna soje ne koriste se aluminijske posude, nego isključivo rostfrei tj. nehrđajući čelik. Isto tako, sojin izolat potpuno se drugačije ponaša od cjelovitog sojinog zrna koje se koristi u organskoj proizvodnji mlijeka i drugih proizvoda. Nadalje, sojin izolat prolazi, tijekom industrijske prerade, cijeli niz drugih kemijskih tretmana koji dodaju nitrate u proizvod, a nitrati se povezuju s karcinomom.

Stoga, važno je zapamtiti da problem ne postoji s namirnicima koje su proizvedene od cjelovitog zrna soje, već s izoliranim proteinima koji se koriste u konvencionalnim proizvodima (naći ćeš ih nabrojene na deklaraciji u mnogim konvencionalnim proizvodima poput teksturiranih biljnih proizvoda; hidroliziranih biljnih proizvoda u obliku poboljšivača okusa u juhama i preljevima, lecitina u majonezama, formulama za djecu na bazi soje, nekim slatkišima te sojinom mlijeku, konvencionalnom, koje nije proizvedeno od cjelovitog sojinog zrna).

Pizza i hrana za djecu također sadrže dijelove soje

Oko 60 posto procesirane hrane danas sadrži dijelove soje, uključujući kruh, biskvite, pizzu i hranu za djecu. Opet naglašavam, velika većina ovih proizvoda sadrži oblik sojin izolat - procesiranu sojinu bjelančevinu i nije iz cjelovitog zrna soje.

Gore navedeni proizvodi nisu oni koji su blagotvorno djelovali na zdravlje žena na Dalekom Istoku (naime, one ne poznaju simptome menopauze i hormonalne neravnoteže, kao što nisu poznavale niti konzumirale GMO soju). Zanimljiv je podatak da GMO soja ne sadrži niti blizu razinu fitoestrogena koliko organska soja i samim time pozitivan učinak organske soje na zdravlje više je nego jasan.