Može biti niz razloga zbog kojih bi se netko mogao odreći veganstva ili vegetarijanstva, uslijed promjene životnih okolnosti ili razmišljanja. Kako dolazi do takve odluke, koji je okidač za odbacivanje dugoročnih prehrambenih navika, otkrile su osobe koje su se i same našle u toj situaciji.
"Gusta, žilava i žvakaća - bila je to tekstura s kojom nisam bila upoznata godinama, ona koja mi je dočarala uspomene na obiteljske večere i davno zaboravljeni miris prženja. Prestala sam jesti, na brzinu otvorila vege hamburger i odložila svaki komadić sa strane, secirajući sadržaj s preciznošću kirurga. Moj osjet okusa bio je pouzdan: male, slane trake slanine bile su ugurane ispod salate. Ovo je slanina, zar ne?" Pitala sam svog prijatelja preko stola, zbunjeno pokazujući na svoje otkriće. "Da, tamo sigurno ima slanine", potvrdio je, jednako iznenađen kao i ja. Iako je pljeskavica u lepinji bila 100 % veganska što mi je kasnije i prodavač potvrdio. Vegetarijanka sam već pet godina, a tijekom tih godina nijednom nisam slučajno naišla na proizvod koji se deklarira kao veganski, a da sadrži meso do tog dana prije tri mjeseca. Je li to značilo da više ne mogu tvrditi da sam vegetarijanka? Iskreno, dok sam zurila u svoj tanjur, otkrila sam da me uopće nije puno briga. Nastavila sam mljackati hamburger sve dok od njega nije ostalo ništa, a od tada sam jednako opušteno pristupala svim svojim prehrambenim navikama", piše Helen Salter za Cosmopolitan.
Broj ljudi koji prelaze na vegansku i vegetarijansku prehranu u Velikoj Britaniji zapanjujuće raste, prema podacima Veganskog društva, broj se vegana učetverostručio između 2014. i 2019., dostigavši prošle godine 600 000 ljudi. Sainsbury's predviđa da će vegani i vegetarijanci do 2025. činiti četvrtinu stanovništva, pri čemu će "fleksitarijanci" (ljudi koji se strogo ne definiraju kao vegani ili vegetarijanci te jedu proizvode životinjskog podrijetla povremeno) činiti nešto manje od polovice svih potrošača.
No, Cosmopolitan nam donosi razloge pet žena koje su se odrekle veganske ili vegetarijanske prehrane.
"Od kad ponovno jedem meso, ne dozvoljavam da propadne bilo koji dio životinje, zato sam osmišljavam recepte s iznutricama"
"Vegetarijanka sam postala prije više od 10 godina u dobi od 17 godina, na veliku žalost svojih roditelja. Odlučila sam da, ako i sama nemam srca ubiti, neću to ni jesti. To je godinama bio razlog bezbrojnih obroka temeljenih na punjenim paprikama i rižota s gljivama. No, tada je na vrata pokucala 2020. Prolazila sam kroz prekid i teško životno razdoblje, a nedugo nakon uslijedila je i COVID - 19 pandemija. Jednoga dana sam sasvim iznenada odlučila pripremiti pečenje za svoje ukućane. Tako sam stavila piletinu u pećnicu i donijela odluku. Mogu li ubiti pile? Da. Upravo tada sam to shvatila. Pojela sam zalogaj i bilo je ukusno. Od tada konzumiram perad i crveno meso. Čak sam pokrenula Instagram račun posvećen mojim receptima za manje korištene komade mesa, poput iznutrica. Iako nije lako namakati tripice satima, ako putujete na posao. Ako ćemo jesti životinje, vjerujem da ne bismo smjeli dopustiti da dobro meso propadne."
"Ponovno sam počela jesti meso jer dižem utege"
"Nikad nisam bila veliki mesojed. Ne volim crveno meso ili ribu, a ne volim ni mliječne proizvode, tako da mogu i bez toga. U početku sam se osjećala puno zdravije i uživala sam u kreiranju veganskih / vegetarijanskih recepata, međutim, obzirom da se bavim dizanjem utega, borila sam se kako bih ispunila dnevnu potrebu za proteinima. Nakon šest mjeseci odlučila sam ponovno jesti piletinu. Osjećala sam se loše jer sam primijetila da mi meso šteti zbog dodatnih hormona, ali morala sam učiniti ono što je najbolje za mene. Sad sam pronašla ravnotežu. Jedem piletinu tri puta tjedno, a ostale obroke imam na bazi biljnih proteina."
"Bila sam veganka, sad jedem sir, jaja i ribu"
"Hranila sam se tradicionalnom prehranom do 15. godine kada sam počela ulagati u svoje zdravlje i kondiciju. Postala sam 100 % vegan kad sam započela studirati 2017. godine, što mi je bilo lako s obzirom na to da je svijet u tom trenutku bio dobro pripremljen za vegane. Ali ovog ljeta napila sam se s prijateljima i oko 5 sati ujutro naručili smo pizzu. Moja je greškom stigla sa sirom, a ideja da malo olabavim stvari uopće mi se nije činila loša. Dva tjedna kasnije jela sam kozice, zatim jaja, pa losos. Meso me i dalje ne zanima, iako ću ga možda uskoro probati."
"Zbog lockdowna sam počela jesti meso, planiram se vratiti vegetarijanstvu kad sve ovo prođe"
"Veganka sam postala prije više od dvije godine. Tijekom prvog perioda lockdowna osjećala sam se poprilično iscrpljeno pa sam razmišljala o ponovnom uvođenju ribe i školjaka u svoju prehranu, misleći da će mi to biti dodatan izvor energije. Kuhala sam omiljeno jelo svog supruga - kozice, kušala ih i zavoljela! Povremeno sam jela i perad jer trenutno provodim više vremena jedući kod kuće s ostatkom obitelji. Predviđam ponovno izbacivanje mesa iz prehrane kad se život vrati u normalu i pandemija prestane. Iskreno mislim da se nije desila pandemija i lockdown, ne bih se nikada vratila mesu."
"Dosadili su mi tjestenina i tofu, a ograničenja u prehrani počela su mi pričinjavati i mentalni problem"
"Bila sam vegetarijanka od svoje 17. godine, a s 19 sam postala veganka, moj dečko u to je vrijeme bio vegan i to mi se svidjelo. Razlog zbog kojeg sam postala vegetarijanka i kasnije veganka bio je taj što se to činilo kao najbolji izlaz iz mog poremećaja prehrane. Sredinom prošle godine imala sam problema s mentalnim zdravljem. Bila sam nezadovoljna sobom i svojim tijelom. Osjećala sam se kao da jedem samo tjesteninu i tofu. Došla sam na ideju da jedem ribu jer se činila zdravo. Jednom kad sam počela, nastavila sam jesti i sir zatim čokoladu i opet sam se zaljubila u hranu. Više se ne ograničavam i to je u potpunosti promijenilo moj odnos prema hrani. Sad zaista u tome pronalazim radost. "
U konačnici, što se tiče prehrambenih navika, ono što je jasno jest da ne postoji 'pravi' način koji vrijedi za sve. Idealno bi bilo da prehrana ne bude restriktivna niti da se temelji na tuđoj prosudbi, ali osim toga sve ovisi o tebi. Način na koji odabireš jesti potpuno je osobna odluka, a jedino što bi trebali činiti jest raditi ono što ti u tom trenutku odgovara.
