BMI (body mass indeks), ili prevedeno indeks tjelesne mase, najčešći je i najrašireniji način koji većina ljudi koristi kako bi vidjela i odredila stanje svog tijela. Osim toga, nerijetko liječnici i drugi zdravstveni radnici (kineziolozi, profesori tjelesne i zdravstvene kulture, ) također posežu za ovom metodom kada žele procijeniti ima li osoba problem s uhranjenosti.
Na raznim portalima, internet stranicama možete naći kalkulatore i tablice koje vam automatski izmjere BMI i nerijetko vas kategoriziraju kao nezdrave, pretile osobe. Pri tome je važno naglasiti da ne uzimaju druge važne informacije i parametre koji će vam preciznije i detaljnije reći o tome imate li doista problem s tjelesnom masom.
Metode koje su prikladnije za rekreativce
Osim što ćemo vam pokazati zašto ova metoda nije najidealnija za određivanje zdravstvenog statusa i problema s tjelesnom masom, naučit ćemo vas koje metode su puno prikladnije za rekreativce, a koje za sportaše i aktivniju populaciju.
Način na koji se izračunava BMI je jednostavan: tjelesna masa (kg) se podijeli s kvadratom tjelesne visine (m2) i broj koji se dobije predstavlja vaš indeks tjelesne mase, odnosno uhranjenosti i kategorizira vas u slijedeće skupine:
- BMI ≤ 18,5 - pothranjenost
- BMI 18,5 – 24,9- idealna tjelesna masa
- BMI 25 – 29,9 pretilost
- BMI > -30 gojaznost
Mana ove metode je što ona ne daje uvid u sastav tijela, već vam govori samo o tome da li je vaša masa preniska ili previsoka. Pri tome ova metoda ne razlikuje što od toga predstavlja nemasna komponenta (mišići, kosti i unutarnji organi) i masna masa (potkožno masno tkivo i visceralna abdominalna mast). Neosjetljivost BMI-a se pogotovo odnosi na sportaše i djecu. Većina sportaša ima povećanu tjelesnu masu koja će im omogućiti bolje obavljanje sportsko-specifičnih zadataka, međutim veliki dio te mase se odnosi na mišiće i zapravo predstavlja prednost, a ne manu.
Kod djece trebamo biti još oprezniji s obzirom da djeca tijekom rasta imaju povišene razine potkožnog masnog tkiva. Dapače, upute nutricionista govore da 30-40% od ukupnog dnevnog kalorijskog i makronutrijentskog unosa djeca trebaju dobivati iz izvora masti. Postoje modificirane BMI tablice za djecu, ali dosta su neprecizne i potencijalno mogu vaše dijete kategorizirati kao pretilo, nezdravo i obrnuto.
Kako bi sve ovo pojednostavnili uzet ćemo primjer osoba iste visine i građe, ali drugačijeg sastava tijela: Osoba lijevo visoka je 1,80m (180cm) i ima 99,7kg. Osoba s desne strane ima iste vrijednosti, međutim lijeva osoba ima 5 % potkožnog masnog tkiva, dok osoba s desne strane ima čak 30% potkožnog masnog tkiva. Ono što ove osobe imaju zajedničko je IDENTIČNI INDEKS TJELESNE MASE!
Drugi, mnogo precizniji primjer, pokazuje nam studija nedavno objavljena u International Journal of Obesity. Autori su reevaluirali zdravstvene klasifikacije dane cjelokupnoj američkoj naciji u sklopu nacionalnog projekta u kojem se koristio dominantno BMI kao mjera procjene. Čak 34.4 milijuna Amerikanaca kategorizirano je pretilima, a u stvarnosti spadaju u zdrave osobe bez kardio metaboličkog rizika. Dodatnih 19,8 milijuna kategorizirano je kao EKSTREMNO gojazne osobe (BMI iznad 32) s iznimno visokim rizikom od kardio metaboličkih poremećaja, a u stvarnosti su također zdrave osobe bez povećanih rizika od metaboličkih poremećaja.Također 30% osoba koje su bile zdrave krivo su kategorizirane i zapravo su bile pod povećanim rizikom od različitih metaboličkih poremećaja. Zašto su ovi podaci bitni? Jer su osiguravajuće tvrtke i poslodavci na osnovu tih podataka određivali troškove zdravstvenog osiguranja koje su ti isti ljudi bili obvezni plaćati. Milijuni ljudi su plaćali veće premije i osiguranja na osnovu korištenja krive mjere za određivanje zdravstvenog statusa. Autori naglašavaju činjenicu da je čak 47% ljudi koji su kategorizirani pretilima zapravo bili normalnog zdravstvenog statusa. Također napominju da prilikom određivanja rizika od nastanka metaboličkih i drugih zdravstvenih poremećaja trebamo uzeti više parametara, ali i neke kineziološke testove.
Da ne bi sve bilo tako crno i negativno, BMI nije najgora mjera koju možete koristiti i sigurno će za određenu neaktivnu populaciju dati relativno dobru procjenu. Međutim, postoji velika šansa da će vas krivo klasificirati i dati vam pogrešan uvid u vaš zdravstveno – tjelesni status.
Sada kada sam vam pokazao zašto ovo nije dobra metoda, mislim da bi bilo pošteno ukratko vam objasniti koje će vam metode bolje reći u kakvom zdravstvenom statusu se nalazite u odnosu na vašu tjelesnu masu i sastav tijela.
Najbolja i najpreciznija metoda je mjerenje kaliperom
Najbolja i najpreciznija metoda je mjerenje sastava tijela i potkožnog masnog tkiva kaliperom. Ova metoda će vam, mjereći 7 ili 8 kožnih nabora (ovisno o protokolu) najpreciznije reći imate li povišenu razinu potkožnog masnog tkiva. Osim što je najpreciznija, ova metoda predstavlja najidealniji i primjereniji izbor za sportaše kod određivanja sastava tijela.
Metoda koju mogu koristiti svi i vrlo je jednostavna, omjer je između opsega struka i kukova. Uzmite centimetarsku vrpcu i izmjerite opseg struka u visini pupka. Nakon toga centimetarsku vrpcu postavite na najprominentniju (najširu) liniju oko stražnjice te podijelite prvi s drugim brojem. Za muškarce se preporuča da taj omjer bude ispod 0.90, a za žene 0.8. (nekoliko zdravstvenih udruga i organizacija preporuča omjer od 0,85 za žene). Ukoliko je dobiveni broj veći od preporučenih omjera nalazite se pod povećanim zdravstvenim rizikom i definitivno se morate posavjetovati s liječnikom i kineziologom. Iako nije idealna poput mjerenja kaliperom, ova metoda je puno preciznija i osjetljivija od BMI metode.
Postoje još mnoge metode, poput bioelektrične impedancije, mjerenja gustoće kostiju (DEXA), BOD POD metode, ali cilj mi je bio demistificirati BMI kao najčešće korištenu metodu za određivanja zdravstvenog stanja. Također bih vam preporučio da, ukoliko želite postići stvarne promjene na vašem tijelu, koristite znanstveno utvrđene i potvrđene metode koje su sigurne i objektivne.
Krvna slika, razina fitnesa, kardio respiratorni status, hormonalna ravnoteža i još neki parametri trebaju biti uključeni pri određivanju zdravstvenog statusa pojedinca. Jedino na takav način vaš trener i zdravstveni tim mogu objektivno pratiti vaš napredak i promjenu, te raditi korekcije u režimu prehrane i programu treninga.
