Dragi moj Ti, kao i svake godine i ovo ljeto sam se zaputio u New York s ciljem stjecanja novih poznanstava, stvaranjem ideja i sa željom za promjenom. Kao obično, grad me iznenadio i njegova energija me pogurala da donesem neke prilično velike odluke. Kažu da se život sastoji od sitnica koje grade život, sitnih promjena i sitnih odluka koje svjesno ili nesvjesno donosimo na dnevnoj razini
Ostavi trag
S vremena na vrijeme možda osjetiš potrebu da i sam potpuno svjesno učiniš veliku promjenu, neku koja će te gurnuti u nekom nepredvidivom smjeru. Meni su promjene oduvijek bile pozitivna stvar, čak i onda kada nisu na prvu izgledale obećavajuće. Možda je to zato što volim neizvjesne mogućnosti koje svaka promjena nosi sa sobom. Ako su sitnice koje čine život kamenčići koji čine put, tada su velike promjene putokazi koji određuju smjer.
Ako dovoljno dugo hodaš istim putem, činiš iste stvari, ali ne osjećaš se ispunjeno, vrijeme je za promjenu smjera; vrijeme je za veliku promjenu. Davno sam primijetio da svakih 4 do 5 godina učinim jednu takvu promjenu u životu, ponekad svjesno ponekad nesvjesno, kako bi ponovno osjetio žar i entuzijazam koji su mi potrebni za stvaranje. Nisam siguran jesam li jedini koji osjeća takvu potrebu? Možda je potreba za stvaranjem ta koja potiče potrebu za promjenom? Bilo kako bilo, vjerujem da ako želimo ostati mladi i stvarati, ostavljati trag za sobom utječući na druge svojim djelima i razmišljanjem, moramo se mijenjati i samim time mijenjati to što radimo.
Najduži put počinje prvim korakom
Dakle, moja je velika odluka da ću raditi samo stvari koje me vesele i ispunjavaju svježinom. Ono što ne trebam i ono što mi ne daje upravo to što tražim, napuštam. Zadržavam pravo na povratak, ali ne za trenutni ostanak, jer trenutno moram krenuti dalje. Ono nužno ću zadržati u minimalnoj mjeri, ali samo onoliko dugo koliko mi bude potrebno. Tako sam odlučio jer vjerujem da ako radim stvari koje me vesele prije ili kasnije one stvaraju nove prilike i nove mogućnosti o kojima do sada nisam niti razmišljao. Ono što radimo sretni, obično radimo dobro, a ako dovoljno dugo ustrajemo, u tome postajemo dovoljno uspješni. Vjerujem da sam spreman napraviti prvi korak, a koliki me put čeka nije važno jer i najduži put počinje prvim korakom. I sada dok tako pišem pitam se koliko si ti spreman/spremna na promjenu? Donosiš li kakvu odluku danas umjesto da čekaš ponedjeljak, Novu godinu, rođendan, Korizmu, proljeće?
Ne odustaj od svojih snova
U ovim sam ti pismima puno pričao o promjenama, o preuzimanju inicijative, borbu sa strahom, istraživanju sebe i traženju prostora za napredak. Nadam se da sam ostavio trag, pružajući ti podršku svojim pismima, dovoljno dubok da učiniš neku promjenu i prihvatiš izazov. Ako nisam, biti ću sretan ako barem počneš promišljati i preispitivati servirano. Sada te pozdravljam do nekog drugog novog dopisivanja i ostavljam ti još nekoliko kratkih savjeta podsjetnika.
Ne odustaj od sebe i svojih snova nikad, posebno ne onda kada drugi sumnjaju u tebe. Ne dozvoljavaj drugima da te definiraju ili ograničavaju, jer to je tvoje ekskluzivno pravo. Ne prestaj rasti nikad jer svakodnevno imaš prilike za rast u nepredvidivom smjeru. Jedini strah koji ti savjetujem da zadržiš je strah od starosti. Pritom ne mislim na strah od smrti i prolaznosti, jer starost je stanje uma više nego tijela. Starost je vrijeme kada ne razmišljaš o novim stvarima i ne otkrivaš mogućnosti svijeta; umjesto da mu se diviš kao dijete, zahvalan za svaki novi dan.
Ostale kolumne Igora Čerenšeka pronađi ovdje.
