Dokumentarni film Ples s Marijom približava nam život argentinske plesačice Marie Fux, rođene 1922. godine, a koja i u devedesetim godinama života pleše i podučava. U Marijin plesni studio u Buenos Airesu svi su dobrodošli bez obzira na tjelesne predispozicije. Često radi s muškarcima i ženama s mentalnim i fizičkim poteškoćama kroz mješovite plesne grupe, a svi zajedno se bore protiv vlastitih ograničenja
Marija je svoje radionice plesa zapravo osmislila kao terapije na kojima polaznici prelaze granice vlastitog tijela i stvara se nova energija. Svi polaznici imaju mogućnost razviti svoj način izražavanja i talent. Na njenim plesnim radionicama se pleše uz glazbu i bez nje. Marija zapravo inzistira na stvaranju ritma dlanovima, glasom i također stavlja naglasak na unutarnji ritam svakog polaznika. U filmu je priznala kako je jedan od razloga zbog kojih se počela baviti plesom, hendikep njene majke koja ju je ujedno, za razliku od oca, podržavala u njenom pozivu.
Marija je postala svjetski poznati terapeut
Marija je postala priznata kao pokretač vlastitog sustava plesne terapije u Argentini te je osnovala plesne škole u Argentini i Europi. U svojim plesnim školama trenirala je fizioterapeute, radne terapeute, logopede, liječnike, učitelje plesa i gimnastike, psihoterapeute i psihologe.
Dugometražni film talijanskog redatelja Ivana Gergoleta, originalnog naslova Dancing with Maria, prvi je dokumentarac koji je uvršten u program prestižnog Tjedna kritike u sklopu Venecijanskog filmskog festivala, gdje je osvojio nagradu Civitas Vitae prossima. Film je prošle godine prikazivan i u hrvatskim kinima te vam povodom Svjetskog dana plesa, donosimo dio iz filma.
