Dragi moj ti, kažu da je okolina odgovorna za to kakvi smo i kako se ponašamo u svakodnevici. Ono što nam se događa razlog je našem ponašanju. Osobno ne vjerujem previše u taj izgovor dijeljenja odgovornosti. Iako, ako bismo sudili po društvu u kojem se krećemo, moramo zaključiti da su rijetki u našoj zemlji danas pozitivni i optimistični romantici u svojim pogledima na svijet, na sebe i u budućnost
Uspostavi kontrolu i stvori budućnost
Vjerujem da je tako, međutim bi li tako bilo kada bismo svi preuzeli odgovornost za svoj mali krug utjecaja, barem za sebe i onda pokušali učiniti promjenu? Uspješne, čvrste ljude u svakoj zemlji i obilježava nekoliko zajedničkih stvari: ne žale se, ne brinu o prošlosti, ne boje se budućnosti. Nedavno sam čuo kako ''ne možeš biti vođa ako se ponašaš kao žrtva i svijet ti ne duguje ništa''. A svatko od nas je vođa na neki način. Svi mi donosimo neke odluke, a minimalno donosimo odluku o svom stavu, svojim uvjerenjima, svojim mislima i osjećajima. Međutim, većina čeka na isplatu duga koji si pripisuje za zasluge svog pukog postojanja. Dug nikako ne dolazi na naplatu, a mnogi se sve više osjećaju kao žrtve globalne nepravde i svijeta koji se promijenio i u kojem više nema mjesta za njih.
Pitam se što je potrebno da se pojedinac pokrene i počne vjerovati u svoju budućnost? Što je tebi potrebno da prihvatiš odgovornost za svoje odluke, ali jednako tako i za svoje misli i emocije? Ako to učiniš i uspostaviš kontrolu, nisi li tada upravo onaj koji pokreće stvari i stvara budućnost? Da, teško je prihvatiti odgovornost za negativne misli i osjećaje, ali tako imaš pravo odabrati bolje, bez obzira na to što ti se događa. Tako uspostavljaš kontrolu. Ponekad mi se čini da mnogi i ne žele promjenu jer ona dolazi polako i s teškom mukom, dok je prilično lako žaliti se. Ako istima slučajno stigne pomoć koja nije dovoljno velika da im promjeni život u potpunosti, onda i nju odbijaju, jer tako gube teškom mukom zasluženo pravo na žaljenje.
Oduvijek je sve ovako savršeno
Zamisli da je svijet mjesto gdje se svaki uloženi trud vraća istom mjerom, ali ne prevelikom da se ne učini razlika… Mjesto gdje je svaki dan sunce i taman toplo da svakome bude ugodno… Da svi živimo kraj planine pokrivene snijegom i skijama se spuštamo na pješčanu plažu na kojoj ispijamo koktele koji su besplatni za sve. Zamisli da djeca ne plaču i roditelji na njih nikada ne viču, starci žive vječno, da smo svi dobri, jedni bolji od drugih, ali da natjecanja ne postoje jer ističu pojedince, a svi imaju talent koji ne pokazuju kako ne bi ugrozili druge. U sportu svi pobjeđuju, svi slave svoj trud iako je on nepotreban jer medalje dobivaju svi. Da ne radimo nego radije spavamo, ali i ne stvaramo jer stvari same padaju s neba. Da je svatko bogat, a nitko siromašan, ali i ne treba nam novac jer se ionako sve plaća zagrljajima, svi se vole i nitko nema mišljenje jer ono ugrožava druge.
Gdje svi mislimo isto i oblačimo se isto kako nitko ne bi bio uznemiren, a ako nam slučajno kakva misao o promjeni proleti kroz glavu, izgovorimo je u kutiju i pospremimo na dno ormara. Zamisli da je nebo prepuno duga, čak i bez kiše, zemlja je plodna iako je nitko ne obrađuje, a sva hrana ima jednak okus savršenstva. Ne svađamo se, naravno, jer su emocije uvijek pozitivne, ne razmjenjujemo ideje jer ih nema, a one su ionako opasne. Ne napredujemo, jer smo dosegli sam vrh napretka i ne težimo boljem jer boljeg nema. Volimo se jer je to jedini pravi osjećaj, zapravo volimo sve jer što je tu da se ne bi moglo voljeti. I ne sjećamo se prošlosti i ne težimo budućnosti, jer naravno oduvijek je sve ovako savršeno.
Savršen svijet kao nagrada ili kazna
Zamisli…taj idealan svijet, tu garanciju sreće. Jesi li i ti sretan kada pomisliš na takvo nešto? Ako slučajno nisi, možda nešto ne valja s tobom? Ali imaš sreće jer svijet u kojem živimo je potpuno drugačiji. Tu pada kiša, ali ponekad zasja sunce, tu bude ratova, a bude i ljubavi. Ljudi rade i ulažu, ponekad su tužni, a ponekad sretni. Za uloženo ne postoji garancija, odustajanje je i dalje opcija, ali oni koji ustraju na kraju uspijevaju ili su barem ponosni na svoj trud. Ovo je svijet u kojem imamo mogućnost misliti, pogriješiti i ispraviti. Ovdje osjećamo i biramo što osjećati. Istina - ne volimo sve, čak niti sve jednako, ali neke ljude volimo i više nego sami sebe.
Ovo je svijet u kojem se ideje rađaju kao ljudi i ovo je svijet koji se mijenja. Ovo je svijet u kojemu nemaju svi iste prilike, ali svatko dobije poneku i ima pravo stvoriti vlastitu. Ovo je svijet koji nudi jednoumlje i servira informacije, ali daje opciju odabira. Ovo je svijet u kojem se ljudi razlikuju pa se ponekad zbog toga ne vole, a ponekad se nadopunjuju. Ovo je svijet koji je stvaran i koji nam daje mogućnost odabira, vlastitog, posebnog, našeg stava, našeg puta. Ovo je svijet koji je daleko od savršenog, ali smo i mi pa onda nisam siguran da smo zaslužili savršeni svijet. I pitam se, bi li onaj savršeni svijet doista bio nagrada ili kazna?
Promijeni nešto što odavno želiš
Thomas Fuller je rekao da se rađamo u plaču, živimo žaleći se i umiremo razočarani. Nije li bolje da povremeno umjesto žaljenja učinimo nešto da promijenimo to na što se žalimo ili barem promijenimo sebe? Danas te pozivam na promjenu, na malu promjenu koja će pokrenuti veću. Promijeni nešto što odavno želiš promijeniti i kreni od sebe, jer upravo se tada tvoj svijet počinje mijenjati.
''Be the change that you wish to see in the world'' - Mahatma Gandhi
Još kolumni Igora Čerenšeka pročitaj ovdje.
