S obzirom na moje učestale izlete do hladnjaka u najgore moguće doba dana, od 6 pa do 10, 11 sati navečer, i jutarnju grižnju savjesti koja me jede jednako žustro kao što sam i ja kutiju čokoladnih keksića noć prije, odlučila sam na tjedan dana izbaciti večere i bilo kakav oblik žvakanja nakon točno određenog zadanog vremena.
Državni neprijatelj broj 1: Čips na sniženju
Organizam sve više i više usporava kako se bliži kraj dana, cvrkuću svi stručnjaci sa svih medicinskih i nutricionističkih grana, a meni je ipak najdraže 'utrpati' u sebe što više hrane kad se vratim s posla, kad padne mrak, pojača se grijanje i upale serije koje se trenutno prate.
Upravo tad najviše imam potrebu za nečim što je puno okusa, bilo slatkih ili slanih, samo da su intenzivni. Na večernjem se meniju tako nađu svi čipsevi koje sam našla na sniženju (ali samo je 3,99 kn!), čokoladni keksići, čokolade i ostale nepcu ugodne, a tijelu štetne stvarčice.
Moj ovotjedni test bio je izbaciti tu "večeru" (pod navodnicima jer ne smatram taj izbor hrane obrokom).
Iako puno vježbam, većinu tih treninga odrađujem ili duže ili jačim intenzitetom on onog kojeg sam planirala zbog te grižnje savjesti od večeri prije. Htjela sam se bar jednom, dva ili tri puta u tjednu probuditi, a da mi trbuh nije napuhnut i tijelo nije puno nakupljene vode od jeftinih slanih delicija iz 'bargain bina'.
Odredila sam si vremensku granicu na kojoj žustro zatvaram prolaz hrani, kao što je Gandalf čarolijom i pod prijetnjom mača zabranio prolaz demonu Balrogu, (jer se moj želudac uistinu može usporediti s beskonačnim rudnicima Tolkienove Morie) s poznatim usklikom "You shall not pass" (slobodnim prijevodom: "E nećeš proći!").
Zaključila sam kako bi optimalno službeno zatvaranje bilo zakazano za 19:00. Taman dok stignem doma i stignem smisliti neki obrok i pojesti ga.
Na neke stvari jednostavno ne možeš utjecati
U početku mi nije bio problem. Jela bi preko dana normalno, kao i uvijek bi u obrocima kombinirala puno povrća i proteina, a sada bi si dopustila i više ugljikohidrata jer sam znala da će me navečer zaobići u svom najgorem obliku.
Najela bi se i kada bi se vratila doma, ali sam si dala i možda malo previše slobode, pa bi kupila neke grickalice i brzo ih pojela do 7, jer mi kao, "neće ništa biti od njih".
Iako nisam bila gladna do spavanja, sljedeće bi se jutro opet probudila napuhnuta i loše volje.
Ok, odlučila sam sada 'zagristi' još jače i još više napraviti neku ravnotežu u prehrani. Kako bi samu sebe spriječila od prejedanja, uvela sam novinu u svoj život, nešto sasvim neobično i meni jedva shvatljivo - doručak.
Znam da je apsolutno nezdravo preskakati NAJVAŽNIJI OBROK U DANU, ali ja jednostavno nisam imala vremena za to. Vježbam ujutro i moram početi raditi u 9, nema šanse da i doručkujem i popijem kavu i vježbam i spremim se i stignem na posao na vrijeme. I ovako se dižem oko 6, pola 7, a kako bi ispoštovala još jednu zdravu naviku - 7 do 8 sati sna, ne mogu se buditi ranije, a iskreno, i ovo mi je već veliki izazov tempo na koji se privikavam mjesecima.
Inače moj "doručak" izgleda tako da 'šunem' kavu na prazan želudac i to kavu koju radim od pola šalice vode i dvije žlice s planinom ovog mljevenog božanstva na sebi. Znam da je dobra ona kada razvije svoju svijest od jačine i progovori iz šalice ili ostane u njoj ako je okreneš naopako.
Našla sam kompromis; popila bi kavu ujutro, a doručkovala nakon treninga, jer nije ni preporučljivo, nit ugodno vježbati s punim želucem. Iako, sasvim suprotno od onih idiličnih fotki gdje sretne žene jedu pahuljice u svojoj predivnoj kuhinji pored kitice svježeg cvijeća, prizor mog doručka je poprilično tužan - u ZETu, sedmici ili petici, ovisi koja prva naiđe, ako nađem mjesto u svom pokretnom restoranu, pojedem bananu.
Imam li nešto kompliciranje na meniju, poput ananasa ili jabuke, odgodim ih dok ne dođem u redakciju, što je i dalje super pozitivno, jer ipak pojedem nešto do 10 sati i to me drži sitom i energičnom do ručka.
Eh, onda je krenulo. Sve je bilo u redu dok nisam naišla na ono doba u mjesecu kada tijelo ima potrebu ispuniti se sa što više soli, masti, ugljikohidrata i ostalih super kaloričnih delicija koje donosi PMS, profesionalac u uništavanju dijeta, zdravih odluka, pametnog razmišljanja i sličnog.
Narasli bi mi očnjaci svaki put kada bi prošla pored vrećice čipsa ili vidjela na Instagramu sliku pizze ili bilo čega što je slano i masno. Morala sam imati cheat meal, koji se pretvorio u cheat day - ali do 7 sati.
Sada mi je bilo jasno zašto sam stalno napuhnuta i ljutita iako sam izbacila večere, ali veliku je ulogu odigralo i ovo kasnije prejedanje, oko 6.
Od cijelog iskustva naučila sam da je najbolje rasporediti obroke tijekom cijelog dana, i hraniti se kvalitetno, te u ručak, koji je meni postao najvažniji obrok u danu jer mu se najviše mogu posvetiti i najviše energije iz njega 'vučem' u sred radnog dana, ukomponirati sve što tijelu treba - proteine, ugljikohidrate, vlakna, nezasićene masti i vitamine. To je ključ koji me spriječio od kasnog prejedanja i želje za grickanjem.
Primjer mog ručka
On se gotovo uvijek temelji na puno povrća, neke zelene lisnate salate ili rajčice, koju kombiniram s proteinima poput sira, ribe, ponekad i mesa, dodam šaku suncokretovih sjemenki i prelijem nekim uljem, maslinovim, bučinim ili konopljinim.
Naravno, začini si po svom ukusu. Ja volim jače začinjeno, volim i sol i ocat, pa kompenziram himalajskom soli i acetom balsamicom, kako ne bi brinula hoću pretjerati.
Uz to gotovo uvijek jedem neko integralno pecivo, od heljde ili graham pecivo sa sjemenkama ili nešto slično. Ponekad si napravim sendvič s dimljenim lososom, salatom i krem sirom, ponovo sve što volim i što će me zasititi, a nije kalorično.
Nakon ovoga osjećam se sitom, kao da sam se jako najela, ali se ne osjećam napuhnuto, tromo i pospano. To je moj energetski obrok, i nikad se ne ustručavam natrpati te salate i cherry rajčica i ostalog povrća u zdjelu. Znači ne govorim tu o salati koja stane u neki dublji tanjurić, nego uzmem zdjeletinu koju ispunim svime ovime i dodam joj hrpu okusa koji meni pašu.
Jedi i uživaj u svakom obroku
Probaj ostati nakon svega toga gladna, hajde probaj! Ti si možeš dodati i pečenu piletinu ili neke ostatke mesa od ručka, konzervu tune koja je već prethodno pomiješana s povrćem, tofu ako ne jedeš meso, bilo što što ti paše i uživaš jesti.
Navečer kad me uhvati glad, oko 6, 7, prepustim se svojoj ovisnosti - humusu. Iako mi je fin i s rižinim krekerima, ne mogu odoljeti da ne kupim neke grisine i smažem pola pakovanja. Potrudim se izabrati one koji su ili integralni, ili od pira, ili sezama (znači ne posuti sjemenkama, nego baš u cijelosti od sezama).
Ponekad jedem neke orašide, poput pistacija (kad ima na sniženju), kikirikija, a nekad se zasladim integralnim zobenim keksima s čokoladom.
Sad kada je prestao moj test, čak i ako me oko 8 uhvati glad prepustim se ovom užitku i prolazim bez težine u trbuhu pred spavanje i bez posljedica sljedeće jutro. Navečer je trik jesti malo, ali opet uživati u onome što jedeš.
Psihičke granice koje si postaviš će te samo podsvjesno vući prema 'zabranjenim stvarima' i dovesti na ideje da su 3 masna bureka ili 5 varijacija tortilja čipsa sasvim dobra ideja za ručak ako nećeš ništa jesti nakon njih.
Evo, to je cijela filozofija. Jedi i uživaj u svakom obroku, ali pazi što biraš. Uključi u tu rutinu i puno vode ili čaja koji je idealan za ovo vrijeme i nemoj se ustručavati pojesti nešto navečer, sve dok ne pretjeruješ.
