Britanski premijer Rishi Sunak navodno započinje svoj tjedan 36-satnim postom od 17 sati nedjeljom do pet ujutro utorkom, konzumirajući samo vodu, čaj ili crnu kavu tijekom tog vremena.
U razgovoru za BBC, Sunak je otkrio: "Imam tendenciju postiti na početku svakog tjedna kako bih bih postigao ravnotežu i vodio zdraviji život". Priznajući "slabost" prema slatkim užicima, objasnio je: "To znači da tada mogu do kraja tjedna uživati u svim poslasticama koje volim". Izvor blizak Rishiju Sunaku rekao je: "Istina je, on uopće ne jede ništa ponedjeljkom. To je stvarno nevjerojatno, s obzirom na posao koji obavlja, a uključuje česte posjete”, izvijestio je Sunday Times.
Ranije je Sunak spomenuo da preferira meksičku colu jer se radi od šećerne trske, a ne od kukuruznog sirupa s visokim udjelom fruktoze. Objasnio je: "Moj problem je što volim slatke stvari. Jedem puno slatkih peciva i sve ostalo tijekom tjedna i uživam u hrani. Ne vježbam više kao prije zbog posla. Zato sam početkom tjedna uveo post kao malo resetiranje i detox".
Je li post od 36 sati tjedno koristan?
Iako Sunakov tjedni post može zvučati ekstremno, stručnjak za prehranu Adam Collins smatra ga strožom verzijom popularne dijete 5:2, gdje se ljudi ograničavaju na unos od 500 do 600 kalorija dva puta tjedno. "Kada zbrojite ta dva dana, to je otprilike 36 sati", rekao je.
Međutim, profesor James Betts sa Sveučilišta u Bathu istaknuo je da dijeta s ograničenim unosom kalorija, za razliku od 36-satnog pristupa premijera Sunaka, ne dovodi tijelo u stanje gladovanja. To znači da tijelo koristi svoje normalne zalihe energije. Objasnio je da tijekom 36-satnog posta tijelo prelazi s korištenja ugljikohidrata kao goriva na korištenje masti. Njegovo je istraživanje otkrilo da stroži post dovodi do većeg prijelaza sa sagorijevanja ugljikohidrata na korištenje masti, a tijekom tog procesa mijenjaju se razine inzulina i glukagona (hormon gušterače koji ima suprotan učinak od inzulina). Kada u organizam unosimo hranu, inzulin se diže, a glukagon spušta. Kada ne jedemo (odnosno postimo) inzulin se spušta, a glukagon diže. Ovo povećanje glukagona stimulira proces autofagije. Ova vrsta posta mogla bi promovirati "metaboličku fleksibilnost", dopuštajući tijelu da mijenja izvore goriva. Collins je sugerirao da bi to moglo dovesti do "metaboličke otpornosti", pomažući tijelu da se nosi s pritiscima moderne prehrane i načina života.
Post također može izazvati autofagiju (od grčke riječi auto (samo) i phagein (jedenje), što u prijevodu znači jesti samoga sebe. To je proces tijekom kojeg se tijelo rješava oštećenih stanica jer nema više goriva za njihovo održavanje. To je metabolički proces razgradnje i recikliranja staničnih komponenti). Međutim, tvrdnje o učincima posta, uključujući duži život, uglavnom se temelje na istraživanjima na životinjama. Iako bi post mogao pomoći u mršavljenju, mogao bi imati negativne strane poput gubitka mišića i smanjene tjelesne aktivnosti zbog niže razine energije, upozorio je Betts.
Kognitivni učinci posta nisu dovoljno jasni. Iako sagorijevanje masti proizvodi ketone povezane s mentalnom oštrinom, dobrobiti možda neće biti značajne nakon 36-satnog gladovanja. Post kojeg provodi Sunak nije prikladan za svakoga, upozorio je Adam Collins. Ne preporučuje se osobama s poremećajima prehrane, trudnicama i dijabetičarima. Međutim, privremena intolerancija na glukozu mogla bi koristiti osobama s preddijabetesom za poboljšanje osjetljivosti na inzulin.
