Michel Montignac potaknut vlastitim zdravstvenim stanjem i prekomjernom tjelesnom masom osmislio je program za mršavljenje koji je i postao poznat pod njegovim imenom kao Montignacova dijeta. Metoda mršavljenja prema Montignacu sastoji se od dvije faze: faze mršavljenja i faze održavanja tjelesne mase. Inspiriran glikemijskim indeksom namirnica, svoju dijetu temelji upravo na tim vrijednostima.
Ugljikohidrate kao namirnice koji najviše podižu glikemijski indeks sistematizirao je u dvije kategorije: 'dobri' čiji je glikemijski indeks manji od 50 te 'loši' ugljikohidrati čiji je glikemijski indeks veći od 50. U 'dobre' ugljikohidrate pripadaju integralna riža, kruh od cjelovitog brašna, integralna tjestenina, koji imaju nešto niži glikemijski indeks u odnosu na 'loše' ugljikohidrate poput šećera, bijelog kruha, rafiniranih žitarica. Konzumiraju se dobri ugljikohidrati koji se pažljivo kombiniraju sa ostalim namirnicama kako bi se spriječilo stvaranje i nagomilavanje masnih naslaga u organizmu. Zabranjeno je kombiniranje svih ugljikohidrata sa masnim namirnicama jer takva kombinacija prema Montignacu uzrokuje najveće stvaranje zaliha masti.
Proteini najmanje povisuju glikemijski indeks (meso, perad, riba, jaja). Ugljikohidrati, posebice jednostavni poput šećera, slatkiša i slastica imaju najviši glikemijski indeks te ih treba izbjegavati. Složeni ugljikohidrati poput žitarica (riža, kukuruz, zob, pšenica) također imaju visok glikemijski indeks te se treba birati integralne žitarice kod kojih prisutnost vlakana snižava vrijednost glikemijskog indeksa. Masnoće iako nemaju visok glikemijski indeks jer ne podižu razinu glukoze u krvi naglo, ipak treba konzumirati umjereno.
Filozofija uživanja u hrani
Prva faza ima za cilj gubitak kilograma i traje oko dva mjeseca tijekom kojih se provodi detoksikacija pa se za vrijeme te faze propisuje konzumiranje ugljikohidrata strogo odabranih prema glikemijskom indeksu (samo ugljikohidrati sa glikemijskim indeksom manjim od 35.). Kombinacija ugljikohidrata sa viskim GI i masti je strogo zabranjena tijekom provođenja prve faze. Namirnice koje su poželjne za konzumaciju su bogate proteinima i u tu kategoriju pripadaju nemasno meso, perad, ribe, mahunarke, nemasni sirevi. Zavisno od potrebe za gubitkom kilograma, prva faza može trajati i duže od dva mjeseca.
Druga faza je faza stabilizacije i održavanja tjelesne mase gdje se provode navike stečene u prvoj fazi. Montignacova dijeta zagovara konzumiranje ukusne hrane, upotrebu začina i uživanja u hrani jer suprotno vodi u frustraciju i epizode prejedanja. Također tijekom dana predlaže konzumiranje najmanje tri obroka i dva međuobroka, u obliku snacka ili malih zalogaja. Unos proteina u obliku mesa, peradi, ribe, sireva, morskih plodova te soje je neograničen kao i unos povrća. U neograničenoj količini dopušteno je konzumirati i mlijeko i mliječne proizvode.
Prednosti
Prilikom provođenja Montignacove dijete rezultati se brzo uočavaju što daje motivaciju za daljnje napredovanje.
Primjer jelovnika
Doručak: kriška korabice s nareskom od purećih prsa
Ručak: salata od pilećih prsa (150 g) sa svježim sezonskim povrćem i maslinovim uljem i 1 žlicom tjestenine
Večera: kuhana govedina (150 g) u umaku od rajčice, ½ kriške kruha, salata od svježih krastavaca
Nedostaci
Princip Montignacove dijete nije najlakše shvatiti posebno zbog zbunjujućih činjenica oko glikemijskog indeksa.
Montignacova dijeta bogata je proteinima i tu fazu stečenih navika prema preporukama dijete treba provoditi kao fazu stabilizacije koja s vremenom može postati i uobičajena prehrana.
Unos uglikohidrata je nizak i uključuje jednu do dvije porcije dnevno što je mnogo manje od preporuka.
Također ako se ne provodi faza stabilizacije, učestale su pojave jo-jo efekta i ponovnog dobivanja kilograma.
Napomena stručnjaka
Visok unos proteina štetan je za zdravlje bubrega, nastanak gihta te je dobro konzultirati se sa stručnjakom oko provođenja dijete.
Kod dugoročnog provođenja ove dijete preporuča se dodatak vitamina B skupine kako bi se spriječio njihov manjak.
Mišljenje nutricionista
Ovaj model prehrane izuzetno je bogat voćem i povrćem, namirnicama koje osiguravaju prehrambena vlakna te vitamine i minerale, što je svakako veliki nutricionistički plus. Poticanje na unos namirnica niskog GI te ulja bogatih esencijalnim te jednostruko nezasićenim masnim kiselinama također je pozitivno. Ipak, ne može se reći da ne postoji diskriminacija određenih skupina namirnica. Jednostavan jelovnik predlaže ograničen unos žitarica, svega 1 – 2 porcije dnevno, dok su voće, povrće, mlijeko i mliječni proizvodi te meso dopušteni gotovo u neograničenim količinama. S obzirom na restrikciju unosa ugljikohidrata, postoji mogućnost pojave nedostataka određenih vitamina B skupine.
Ova prehrana poprilično je bogata proteinima, dnevno bi proteini trebali osigurati više od 25% ukupnog energetskog unosa. Ovakav princip ipak sa sobom nosi određene rizike, kao što su stvaranje ketonskih tijela u organizmu, odnosno opterećenje jetre i bubrega.
