Izv. prof. dr. sc. Nadira Duraković iz KBC Zagreb objašnjava razliku između kronične i akutne leukemije, zašto je važno bolest otkriti na vrijeme te zašto bi svi trebali jednom godišnje napraviti krvnu sliku kao i pomažu li suplementi za dizanje imuniteta oboljelima od akutne leukemije.
Leukemija je rak koji utječe na krv, limfni sustav i koštanu srž, mekani unutarnji dio kostiju gdje se stvaraju nove matične stanice krvi. Obično matične stanice postupno sazrijevaju u zdrave crvene krvne stanice, bijele krvne stanice i trombocite, koji cirkuliraju tijelom i obavljaju mnoge vitalne funkcije, poput transporta kisika i hranjivih tvari. Leukemija se razvija kada je oštećena DNK krvnih stanica u razvoju. Kao rezultat, krvne stanice nekontrolirano rastu i dijele se, istiskuju zdrave krvne stanice iz koštane srži i potencijalno se šire na druge dijelove tijela. Leukemija je složeni oblik karcinoma, tip se određuju na temelju zahvaćenih krvnih stanica (mijeloidnih ili limfoidnih) i brzine napredovanja raka (akutnih ili kroničnih).
Akutna leukemija brzo se otkrije jer se stanje bolesnika brzo pogoršava
Akutna leukemija sprječava sazrijevanje matičnih krvnih stanica. Stanje napreduje vrlo brzo, stvarajući velik broj abnormalnih bijelih krvnih stanica koje ne funkcioniraju pravilno. Simptomi akutne leukemije, koji se imaju tendenciju pojaviti ranije i biti teži od simptoma kronične leukemije, mogu uključivati:
- Neobjašnjiv umor
- Nenamjerno mršavljenje
- Vrućicu bez očitog uzroka
- Kratkoću daha
- Blijedilo kože (zbog anemije)
- Sićušne crvene mrlje ispod kože
- Česte infekcije koje se teško liječe
- Lagane modrice i krvarenje
- Sporo zacjeljujuće rane
- Bolove u kostima i zglobovima
Radi manjka trombocita bolesnici imaju povećanu sklonost krvarenju te razvijaju spontana krvarenja u kožu (nastaju sitne točkice, petehije), krvarenja iz zubnog mesa i nosa
Prof. Duraković objašnjava jesu li simptomi akutne leukemije specifični, odnosno koliko često se događa da se zamijene za simptome neke druge manje opasne bolesti. "Simptomi akutnih leukemija nisu specifični, no ustvari ih i nije lako zanemariti budući da relativno brzo dovode do razvoja teškog stanja oboljelog. U akutnoj leukemiji dolazi do poremećaja na razini matične hematopoetske stanice te do umnažanja nezrelih oblika krvnih stanica, koje nazivamo blasti, u koštanoj srži. Zbog njihovog umnažanja u koštanoj srži, normalne, zdrave krvne stanice se ne mogu razviti te vrlo brzo u perifernoj krvi nastaje manjak svih krvnih stanica. Tako radi manjka eritrocita nastaje anemija, koja kao i svaka druga anemija dovodi do nepodnošenja napora, pospanosti, umora, ubrzanog rada srca u naporu, zaduhe.
Radi manjka trombocita bolesnici imaju povećanu sklonost krvarenju te razvijaju spontana krvarenja u kožu (nastaju sitne točkice, petehije), krvarenja iz zubnog mesa i nosa. Naposljetku, radi smanjenog broja zdravih leukocita (iako ukupan broj leukocita u krvnoj slici može biti visok, njega čine uglavnom blasti) bolesnici imaju veliku sklonost razvoju infekcija te ako im se propiše antibiotik na njega najčešće neće povoljno odgovoriti. Simptomi s kojima se ovi bolesnici javljaju liječniku nisu nimalo neuobičajeni ili specifični, no vjerujem da će svaki liječnik ovakvog bolesnika uputiti na vađenje krvne slike."
Prof. Duraković naglašava da se simptomi akutne leukemije brzo razvijaju i bolesnici budu primorani brzo zatražiti pomoć, ako ni zbog čega onda zbog visoke temperature. "Često oboljeli od akutne leukemije radi manjka leukocita imaju temperaturu i moraju biti trijažirani zbog suspektne COVID infekcija, no s obzirom da je kod akutne leukemije specifičan nalaz vrlo brzo budu upućeni na hospitalizaciju u jednu od medicinskih ustanova za zbrinjavanje bolesnika oboljelih od akutne leukemije."
"Zbog straha od zaraze koronavirusom, oboljeli od bolesti krvi preskaču preventivne preglede, a oni u rizičnim skupinama često ignoriraju simptome", poručuju iz Hrvatskog društva za hematologiju pri Hrvatskom liječničkom zboru. Iz Društva su naglasili da ignoriranje simptoma i izostanak pregleda hematoloških bolesnika može imati puno teže posljedice od koronavirusa.
Kronična leukemija je manje teška i sporije napreduje, ali ako se ne otkrije na vrijeme može se transformirati u akutnu
Kronična leukemija inhibira razvoj matičnih stanica krvi, što u konačnici uzrokuje njihovo manje učinkovito funkcioniranje od zdravih zrelih krvnih stanica. U usporedbi s akutnom leukemijom, kronična leukemija je manje teška i sporije napreduje. Kako se rak širi, mogu se pojaviti simptomi, kao što su:
- Kvržice na vratu pazuhu ili preponama (uzrokovane natečenim limfnim čvorovima)
- Bol ili osjećaj punoće u trbuhu (zbog povećane slezene ili jetre)
- Vrućica, jeza i noćno znojenje
- Slabost i umor
Umor je jedan od najizraženijih simptoma proljetnog umora
Liječenje leukemije može se razlikovati ovisno o vrsti. Stoga je rana i točna dijagnoza bitna za postizanje najboljeg mogućeg ishoda i kvalitete života. "Najveći broj slučajeva kronične leukemije dijagnosticira se slučajno, odnosno nakon što bolesnici učine kompletnu krvnu sliku u sklopu sistematskog pregleda ili radi nekog drugog razloga i tada se vidi da je broj leukocita povišen. U kroničnoj limfocitnoj leukemiji osim poremećaja krvne slike i povećanja broja leukocita, točnije limfocita, bolesnici mogu imati i neke druge simptome: može doći do povećanja veličine limfnih čvorova, povećanja veličine jetre i slezene što može uzrokovati povećanje opsega abdomena te razvoja nekih tzv., općih simptoma, gubitka na tjelesnoj težini, pojačanog znojenja, općeg lošeg osjećanja", objašnjava prof. Duraković i nastavlja:
"Kroničnu mijeloičnu leukemiju osim izrazitog porasta broja leukocita i to prvenstveno granulocita karakterizira povećanje veličine slezene, koja uzrokuje također povećanje opsega abdomena, ali i poteškoće u probavi, ranu sitost, gubitak na tjelesnoj težini. Ako se ne otkrije na vrijeme, ako se bolesnik osjeća dobro, nema drugih tegoba i ne radi redovite sistematske preglede, mogu proći i godine prije nego se otkrije kronična leukemija. Tada nažalost može doći do njene transformacije, kronične limfatičke leukemije u neki od limfoma, a kronične mijeloične leukemije u akutnu leukemiju. Zato je izuzetno bitno najmanje jednom godišnje javiti se svom izabranom liječniku obiteljske medicine, zamoliti termin za pregled i učiniti osnovne krvne nalaze, bez obzira na to što se osjećate dobro i što nemate zamjetnih tegoba. Dosta bolesti, ne samo kroničnih leukemija može biti dijagnosticirano nakon što nam osnovni laboratorijski nalazi ukažu na neku nepravilnost."
Ishodi liječenja i imunost
"Danas, zahvaljujući vrlo sofisticiranim metodama detekcije promjena u maligno promijenjenoj matičnoj stanici, mi možemo kod dijagnoze procijeniti boluje li bolesnik od akutne leukemije koja ima vrlo visoku šansu da se izliječi samo primanjem kemoterapije, ili ima agresivniji oblik kod kojeg je potrebno provesti kemoterapijske protokole te potom i transplantaciju. Poznajemo i neke promjene koje uzrokuju da bolest loše odgovara na našu terapiju, no sve dok postoji realna šansa da bolesnik odgovori na terapiju, takvu šansu treba iskoristiti. Statistike nam daju orijentir, što možemo očekivati, kako trebamo postupati da bi najvećem broju bolesnika pružili najbolje izglede za dobar ishod. No, postotci ne znače puno samom bolesniku, za njega odnosno nju je ishod binaran, ili je dobar ili je loš, nije 25 % dobar", objašnjava prof. Duraković i navodi da ima i pacijenata koji biraju drugačiji put: "Kada razgovaramo s bolesnicima, svakako se trudimo objasniti da je put koji je pred njima težak i dugačak, no da zajedno možemo postići cilj, postići da pobijedimo bolest. Većina bolesnika prihvaća taj izazov, i tu borbu, no naravno da postoje bolesnici koji nisu skloni agresivnom liječenju, i u tom slučaju mi poštujemo njihove želje i u dogovoru s njima kreiramo pristup koji je njima prihvatljiv."
Prof. Duraković objasnila je o čemu sve ovisi ishod liječenja. "U liječenju akutnih, ali i kroničnih leukemija ustvari i ne koristimo termin 'izlječenje'. Nažalost, čak i kada nakon terapije postignemo stanje u kojem dostupnim dijagnostičkim metodama ne možemo dokazati prisustvo bolesti, relaps odnosno povratak bolesti je uvijek moguć. Zato je potrebno nastaviti dolaziti na redovite kontrole. Uspjeh liječenja ovisi o sudjelovanju bolesnika i to dosta. Rana dijagnoza je vrlo važna kao i suradljivost bolesnika i odnos prema bolesti i liječenju. Bolesnik i liječnik čine tim, imaju partnerski odnos i zajedno odlučuju o strategiji liječenja. Liječnici su ti koji predlažu opcije liječenja, no konačnu odluku uvijek donosi pacijent."
Prof. Duraković objašnjava ima li smisla oboljelome davati dodatne suplemente za dizanje imuniteta. "Imunost je pojam koji se dosta spominje, pogotovo u kontekstu dodatne terapije i suplemenata. I često dobivamo upite naših bolesnika kojima osobe iz okoline žele pomoći te im nude nabavu preparata, koji nerijetko dosta koštaju. Podizanje imuniteta suplementima, ako je ono uopće moguće, kada je osoba u aktivnom liječenju hematološke maligne bolesti kemo-imunoterapijom koja cilja upravo tu imunost, odnosno kada se procesom liječenja privremeno suprimira imunološki sustav bolesnika kako bi se uništila bolest, nije razumno. Bolesnik dobiva svu potrebnu terapiju kako bi se čim bolje zaštitio od infekcija tijekom liječenja, i dodatne tvari ne mogu značajno pridonijeti boljitku, predstavljaju značajan trošak bolesniku i obitelji, a potencijalno mogu prouzročiti i probleme ulazeći u interakcije s lijekovima koje bolesnik troši u sklopu svoje terapije."
Ako primijetite simptome koji mogu upućivati na leukemiju ili spadate u skupinu osoba koje su izložene kemikalijama, razgovarajte sa svojim liječnikom obiteljske medicine koji će vas uputiti na daljnje specijalističke konzilijarne preglede i dijagnostičku obradu, savjetuju iz Hrvatskog društva za hematologiju.
