Kako bi vam pružili podršku tijekom pandemije koronavirusom donosimo specijal "Naši nutricionisti, psiholozi i kineziolozi pišu za vas". U ovom stresnom periodu važno je pojačano brinuti o sebi i slušati savjete stručnjaka.
Na prvi pogled, „višak vremena“ kojeg donosi rad od kuće može se učiniti idealnim poligonom za uvježbavanje svega onoga što smo ranije odgađali. Ali je li ovo vrijeme zaista vrijeme za križanje aktivnosti s “to do“ liste?
Martina Štrk, mag.psych.
U ovom vremenu suočavamo se s pandemijom nepoznatog virusa, pretrpjeli smo potres, živimo u izolaciji... Trenutno proživljavamo iznenadne, rijetke događaje koji pogađaju cijelu zajednicu i umanjuju mogućnost kontrole nad našim životima. Suočavanje sa svim ovim događajima često premašuje naše svakodnevne mehanizme suočavanja zbog čega, psihologijskim rječnikom, trenutne okolnosti nazivamo kriznim događajima, a naše suočavanje s njima psihološkim stanjem krize.
'Ovo nije godišnji odmor, ovo nisu praznici...'
Naša unutrašnja ravnoteža je narušena i osjećaj ranjivosti može biti izrazito snažan, snažniji nego ikada prije što može rezultirati stanjem napetosti i neizvjesnosti u kojem se otežano nosimo sa zahtjevnijim aktivnostima. To znači da nam u ovim okolnostima koncentriranje na izvršavanje svakodnevnih obaveza može oslabiti, primjerice možda nam je teže fokusirati se na zadaće i seminare ili s teškoćom obavljamo neke poslovne zadaće.
Uz to, čak i kad imamo motivacije i koncentracije posvetiti se obavezama ili hobijima tu se upliću i naše obiteljske uloge i zadaci koji se sada više nego ikad prije miješaju s našim drugim ulogama i zadaćama. Osim toga, to što imamo „više“ vremena za ranije željene aktivnosti, ne znači da su to aktivnosti koje su nam trenutno prioritet ili aktivnosti koje i ovim okolnostima želimo raditi. Ni sada kao ni prije, nismo imuni na odgađanja i prokrastinaciju i to je uredu.
Važno je da zapamtite da ovo nije izabrani godišnji odmor, ovo nisu praznici, ovo nisu okolnosti kojima ste se radovali ili koje ste sami izabrali. Suočavamo se s okolnostima koje naša novija povijest ne pamti, a od sebe očekujemo da se ponašamo kao da smo na godišnjem i iskoristimo sve svoje kapacitete i potencijale?
Ti kapaciteti i potencijali sada su raspodijeljeni na mnogo važnije stari: preživljavanje potresa i pandemije, suočavanje s vlastitim strahovima, svakodnevno nošenje s neugodnim emocijama, redefiniranje postojećih obiteljskih uloga...I zato ovo nije vrijeme da napravite sve ono što niste stigli prije kada je vremena bilo manje. Ovo nije vrijeme kada treba forsirati novi tečaj jezika ili plesa. Ovo je vrijeme za prilagodbu.
Vrijeme i sadržaj prilagodbe za svakoga su različiti jer ljudi se međusobno razlikuju po vrsti i intenzitetu reakcija na krizne događaje, a za to su odgovorne 3 skupine činitelja: osobine pojedinca i njegova prijašnja iskustva, okolnosti kriznog događaja i količina podrške koju dobiva od drugih.
Upravo posljednje, podrška, predstavlja ključnu točku na koju svi možemo djelovati. Umjesto da sudjelujemo u stvaranju kolektivnog pritiska usavršavanja sebe, budimo podrška jedni drugima u tome da se svojim tempom privikavamo ovim okolnostima. Psihološko stanje krize u većini slučajeva je prolazno i većina osoba će se nakon krize relativno brzo oporaviti i funkcionirati jednako dobro kao i prije krize, ali do tada.. zapamtite da socijalno distanciranje ne znači socijalnu izolaciju i da je ovo vrijeme, vrijeme za podršku.
