Šećerna bolest se već dugi niz godina u Hrvatskoj nalazi među deset vodećih uzroka smrti, a dugi niz godina prisutan je i ukupni trend porasta udjela šećerne bolesti u ukupnoj smrtnosti.
Zabrinjavajuća je činjenica da veliki broj oboljelih osoba ne postiže ciljne vrijednosti najznačajnijih metaboličkih pokazatelja, rizičnih čimbenika za razvoj kasnih komplikacija bolesti. HbA1c kao dugoročniji pokazatelj reguliranosti glikemije i važan prediktor razvoja komplikacija bolesti jedan je od ključnih indikatora kvalitete skrbi osoba sa šećernom bolešću. Aktualne smjernice zadovoljavajućom reguliranošću smatraju vrijednosti HbA1c≤7% uz izuzetke u slučaju određenih vulnerabilnih skupina ili individualnih specifičnosti, kada ciljne vrijednosti mogu biti i niže odnosno više od navedenih.
Dođi na tribinu "Gubimo li bitku s dijabetesom?" i saznaj sve o ovoj pandemiji
Vrijednosti koje povećavaju rizik od šećerne bolesti
Uz reguliranost glikemije visoke vrijednosti krvnog tlaka, indeksa tjelesne mase i lipida u krvi predstavljaju značajan rizik za razvoj kroničnih komplikacija šećerne bolesti. Razvoj kardiovaskularnih komplikacija, najvažnijeg uzroka preuranjene smrtnosti osoba sa šećernom bolešću, ali i ostalih kroničnih komplikacija bolesti, znatno je učestaliji u osoba s nezadovoljavajućim vrijednostima lipida, tlaka ili prekomjernom tjelesnom težinom. U Republici Hrvatskoj zadovoljavajuće i granične vrijednosti HbA1c ima samo 60% oboljelih, manji broj ih ima zadovoljavajuće vrijednosti krvnog tlaka (48,8%), a zadovoljavajuće vrijednosti kolesterola prisutne su u svega 33,4% oboljelih. Prekomjernu tjelesnu težinu s indeksom tjelesne mase većim od 25 kg/m 2 ima 80,9% oboljelih. Iako indikatori skrbi ukazuju na prisutan blagi napredak u dosizanju ciljeva liječenja pojedinih bolesnika tijekom zadnjih godina, u skrbi zaostajemo za drugim zemljama EU.
Provjeri imaš li i ti neki od faktora rizika metaboličkog sindroma
Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću
Prepoznavanje šećerne bolesti kao jednog od vodećih javnozdravstvenih problema i stanja koja zahtijevaju multidisciplinarni pristup i sinergističko djelovanje svih sektora društva, uvažavanje smjernica i preporuke UN-a i EU-a te aktualne epidemiološke situacije dovele su do ideje o potrebi definiranja strateškog pristupa u borbi sa šećernom bolešću u Republici Hrvatskoj. Prvi Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću s posebnim ciljem prevencije bolesti usvojen je od Vlade i Sabora krajem 2007. Nacionalni program dodatno je osnažen Rezolucijom o šećernoj bolesti prihvaćenoj na sastanku Sabora 17. lipnja 2011. Kao nastavak provođenja strateških aktivnosti donjet je i Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću 2015.-2020. usvojen je na sjednici Vlade RH održanoj 24. lipnja 2015. godine.
Definirani opći ciljevi programa su rano otkrivanje, sprečavanje komplikacija i nadzor nad šećernom bolesti u trudnoći, a specifični ciljevi obuhvaćaju usvajanje smjernica za organizaciju zdravstvene zaštite uz definiranje razina skrbi i ovlasti uz poticanje „diabetes friendly“ obiteljskih liječnika, unapređenje interoperabilnosti uz prihvat svih podataka panela, te godišnja kontrola HbA1c kao i redoviti nadzor lipida, tlaka i tjelesne težine u svih osoba sa šećernom bolešću. Navedeni aspekti prepoznati su kao ključni za daljnje unapređenje skrbi, a u cilju njihove što učinkovitije provedbe za sve aktivnosti jasno su navedeni rokovi provedbe, izvršitelji, sudionici i indikatori.
Prevencija šećerne bolesti tipa 2 i njenih komplikacija je moguća
Unatoč vrlo visokim aktualnim ukupnim troškovima skrbi, u budućnosti se očekuje njihov dodatni porast, a smanjenje porasta moguće je postići intenziviranijim pristupom u liječenju, daljnjom implementacijom praćenja indikatora kvalitete skrbi kao i mjerama primarne prevencije. Uspješna prevencija šećerne bolesti tipa 2 i njenih komplikacija moguća je. S obzirom na dominaciju ovog tipa bolesti njome bi se postiglo usporavanje rasta broja oboljelih općenito. Samo dobro organiziranim i strukturiranim preventivnim akcijama na svim razinama, temeljenim na kvalitetnim epidemiološkim podacima može se uspostaviti, a možda i preuzeti, kontrola nad ovim javnozdravstvenim problemom, što bi morao biti i jedan od prioriteta suvremenih zdravstvenih sustava.
