U 78. godini umro je čovjek koji je sedam desetljeća živio u željeznim plućima nakon što je kao dijete obolio od dječje paralize. Paul Alexander iz Dallasa u Teksasu, SAD, bio je paraliziran od vrata prema dolje nakon što je dobio virus u dobi od šest godina 1952. godine.
Hitno je prevezen u bolnicu nakon što je dobio simptome i probudio se unutar mehaničkih pluća. Alexander, koji je dobio nadimak 'čovjek sa željeznim plućima', živio je s njima do kraja života. Prema GoFundMe stranici koja je osnovana s ciljem prikupljanja sredstava za plaćanje skrbi za Alexandera, on je preminuo u ponedjeljak.
Željezna pluća mijenjala su ulogu dijafragme kako bi pomogla Alexanderu da diše nakon što mu je liječnik izveo traheotomiju kako bi mogao disati nakon infekcije dječjom paralizom. Kad je primljen u dječju bolnicu nije se mogao pomicati niti govoriti unutar metalnog kućišta, a često bi ležao u svojim izlučevinama jer nije mogao upozoriti medicinske sestre da mu pomognu. Alexander je bio je jedno od mnoge djece koja su smještena u željezna pluća tijekom izbijanja dječje paralize u SAD-u tijekom 1950-ih.
Kako piše The Guardian Alexander je rekao da je prilagodba na život u željeznim plućima bila iznimno teška. Kaže da se osjećao odbačenim od drugih. Kasnije je morao naučiti kako disati poput "žabe" koristeći mišiće grla da bi mu zrak dospio u pluća kako bi mogao dio vremena provoditi izvan respiratora.
Upisao je fakultet i stekao diplomu prava. Bio je desetljećima odvjetnik u Dallasu i Fort Worthu, zastupajući klijente na sudu u modificiranim invalidskim kolicima koja su njegovo paralizirano tijelo držala uspravno. U vrijeme kada su se osobe s invaliditetom rjeđe pojavljivale u javnosti - Zakon o Amerikancima s invaliditetom, koji je zabranjivao diskriminaciju, nije bio donesen sve do 1990. - Alexander je bio vidljiv. Tijekom svog života bio je u avionima i striptiz klubovima, vidio ocean, molio se u crkvi, zaljubio se, živio sam i organizirao prosvjed za prava osoba s invaliditetom.
Kada je imao 74 godine zbog zdravstvenih razloga morao je opet biti zatvoren u željezna pluća, odnosno stalno boraviti u njima ali je počeo pisati memoare. Objavio ih je u travnju 2020. "Three Minutes for a Dog: My Life in an Iron Lung". Trebalo mu je pet godina da napiše knjigu. Pisao je sam olovkom pričvršćenom na štapić koji je držao u ustima.
Rekao je da je htio i uspio ostvariti svoje snove iako su mu šanse za to bile gotovo nikakve zbog njegova stanja.
Novinar Guardiana posjetio je Alexandera dok je boravio u bolnici 2019. godine i primijetio kako mu je tijelo ostalo gotovo dječačko jer se nije moglo razviti ali zato je imao širok vrat i izraženu donju čeljust i istrošene ravne zube jer je u njima stalno držao pribor za pisanje.
Iako su se kasnije pojavila druga rješenja (rupa u grlu s cjevčicom za zrak) koja su omogućavala veću pokretljivost, Alexander je naučio živjeti sa željeznim plućima i nije iskoristio druge mogućnosti. Smatra se da je uz Alexandera još samo jedna osoba u današnje vrijeme koristila željezna pluća.
Što su i kako su se koristila željezna pluća?
Željezna pluća oponašaju dijafragmu i prsne mišiće koji dovode i odvode zrak iz pluća. Većina oboljelih koristila je željezna pluća nekoliko tjedana ili mjeseci, ovisno o intenzitetu napada dječje paralize. Međutim, oni kojima su zbog bolesti bili trajno paralizirani prsni mišići trebali su ga doživotno. Kako bi pomogli ljudima da ponovno izgrade snagu prsnih mišića, terapeuti su koristili različite tretmane. Pojedinci su uspijevali postupno ojačati svoje mišiće tako da su mogli provesti veći dio dana izvan željeznih pluća prije nego što bi se noću vratili unutra.
Korištenje željeznih pluća uvelike je zastarjelo u modernoj medicini zbog razvoja naprednijih terapija disanja i iskorjenjivanja dječje paralize zahvaljujući cjepivu u većem dijelu svijeta, piše MedicineNet.
John Emerson, inženjer medicinske opreme, bio je svjestan željeznih pluća koje je razvio dr. Philip Drinker 1928. i prepoznao potencijal za unapređivanje. Emerson je napravio svoj prvi model 1931. i uspješno ga testirao.
Poliomijelitis ili dječja paraliza je virusna infekcija koja može rezultirati različitim vrstama i stupnjevima paralize (gubitak sposobnosti kretanja i kontrole mišića). Željezna pluća spriječila su da tisuće ljudi, uglavnom djece umro od paralize između 1930-ih i 1950-ih.
