Kako biti dobar roditelj i zbog čega su prve tri godine djetetova života najvažnije objasnio nam je Tomislav Kuljiš iz Centra "Prirodno roditeljstvo". Donosimo ti i iskustvo mlade mame Sunčane Završki Dominković, koja svoja dva sina odgaja prema načelima prirodnog roditeljstva, slušajući prije svega svoju intuiciju
"Svakome od nas usađeno je da budemo dobri roditelji, da se na najbolji način brinemo o našoj djeci i da inuitivno osjećamo što je dobro za njih", kaže Tomislav Kuljiš, voditelj Centra "Prirodno roditeljstvo", u kojem zajedno sa svojim stručnim timom kroz predavanja, radionice i individualna psihološka savjetovanja pomaže roditeljima da bolje razumiju svoju djecu i odgovore na njihove potrebe.
Problematično djetinjstvo - prepreka kvalitetnom roditeljstvu
"Danas je znanost spoznala i objasnila kakvo roditeljstvo dijete treba za razvoj emocionalne i socijalne zrelosti, a onda smo uvidjeli da takav odnos prema djeci spontano postoji u takozvanim 'primitivnim' kulturama, kod ljudi koji žive u skladu s prirodom i svojim instinktima, od čega smo se mi u Zapadnoj kulturi prilično udaljili. To je ono što kao vrsta radimo tisućama godina, ali loše iskustvo s našim roditeljima može nam pokvariti ili zamračiti taj urođeni program prirodnog roditeljstva", upozorava.
To znači da ako smo sami imali neka iskustva problematičnog djetinjstva i djelomično neadekvatne roditelje, imamo velike predispozicije za probleme u odnosu prema svojoj djeci. Povrede koje smo pretrpjeli kao djeca bit će ponovno oživljenje u odnosu s našom djecom.
Moderni roditelji žele da dijete razvije cjelovitu osobnost
"Ključna stvar za uspješno roditeljstvo je autentičnost roditelja, jer ako nije autentičan, dijete nema kontatkt sa stvarnim roditeljem", ističe Tomislav Kuljiš te objašnjava kako mu je u radu s roditeljima prije svega važno vidjeti koji je njihov cilj u podizanju djece:
"Često je roditeljima na početku radionica još uvijek najvažnije da im djeca budu poslušna i da poštuju starije, a onda kroz radionice polako uviđaju da ideja natjeravanja djeteta na poslušnost ima bolju alternativu. Roditeljstvo koje pomaže djetetu da se razvije u zrelu i cjelovitu osobu, da ima snažan osjećaj sebe, ali i suosjećanje i poštovanje prema svima drugima, a onda i prema starijima, općenito daje sposobnosti potrebne za zadovoljavajući i ispunjavajući život, a želja za suradnjom i bliskošću s takvim roditeljem postaje prirodna posljedica."
Za razliku od starijih ili tradicionalnije usmjerenih, mnogi mladi roditelji to danas razumiju i žele da njihovo dijete razvije cjelovitu osobnost. Takav pristup, kažu u Centru "Prirodno roditeljstvo", zahtijeva otpuštanje starih obrazaca u odgoju, koji funkcioniraju i omogućuju oblikovanje djetetovog ponašanja prema željama roditelja, ali imaju mnoge negativne posljedice na razvoj djeteta i na odnos stvarne povezanosti i uzrokuju kasnije probleme u odnosu s djecom i njihovom budućem ponašanju.
Zašto su prve tri najvažnije?
Za kvalitetno roditeljstvo, koje će podržati razvoj djetetove osobnosti i očuvanje povezanosti, osobito je važno da roditelji razumiju što se događa u pojedinim fazama najranijeg razvoja, kako bi prepoznali što dijete od njih u tom trenutku treba.
Tomislav Kuljiš dao nam je nekoliko dogovora na pitanje zbog čega se kaže da su baš prve tri godine najvažnije:
- U tom se razdoblju odvija neponovljiva i nenadoknadiva faza intenzivnog razvoja djetetova mozga, prvenstveno socijalno-emocionalnog dijela mozga, o kojem će ovisiti buduće sposobnosti za interakciju s drugim ljudima te voljenje i prihvaćanje sebe i drugih.
- U prve tri, a osobito u prvoj godini života, mozak se nesvjesno aktivno bavi učenjem o tome kakav je život, kakav je svijet i kakav sam ja, da bi se dijete moglo pripremiti za buduće intereakcije.
- Unatoč promjenama tijekom života, naša percepcija ostaje slična onoj koju smo imali kao dijete - kao da cijeli život gledamo kroz naočale koje smo stavili u djetinjstvu. Zato dijete koje je imalo neugodna iskustva i neadekvatne roditelje oblikuje i kroz život zadržava podsvjestan stav da je svijet loš, da je ono nevoljeno i neprihvaćeno, i uvjereno je da je to zato što ono samo nije dovoljno dobro i vrijedno. Posljedica su kompenzacije koje podsvijest gradi, kao što je na primjer pokušaj osobe da sebe i druge, kroz postignuća u društvu uvjeri da vrijedi i bude napokon prihvaćena, što nikada ne može namiriti postojeću prazninu koju osjeća u sebi. S druge stane, dijete koje je odrastalo uz dobre roditelje, osjeća se voljeno i podržano, vjerujući da je dobro takvo kakvo jest i smatrajući da je svijet dobar. Takva osoba ima zdrave unutarnje motive za postignuća u svijetu. Kroz ove podsvjesne stavove prema sebi, životu i svijetu interpretiramo sva naša iskustva i oni određuju naše ponašanje.
- Iskustva iz prve tri godina života oblikuju našu podsvijest, to jest implicitnu memoriju, a iz nje potječu naše automatske reakcije na događaje tijekom cijelog kasnijeg života. Obrasci ponašanja koje dijete usvaja sada, određuju njegovo ponašanje kasnije, pogotovo u emocionalnim odnosima.
- Rano djetinjstvo određuje kakve ćemo imati partnerske odnose, budući da često biramo partnere s kojima ćemo imati odnose slične onima s roditeljima, ma kako ti odnosi bili loši, podsvjesno se nadajući da će ovaj put to ispasti bolje, da ćemo imati priliku "popraviti stvari". Ovi podsvjesni obrasci najčešći su razlog raspada veza i brakova.
"Naravno da su prve tri godine period kada i djetetovom tijelu i ishrani trebamo posvetiti najveću pažnju, ali bitno je razumjeti da, za razliku od tijela, propuste u razvoju mozga kroz potrebnu interakciju i odnos povezanosti s roditeljima (ili skrbnicima), kasnije središnji nervni sustav ne može nadoknaditi, a posljedice vidimo kroz neadekvatno ponašanje i manjak radosti u životu kod buduće osobe", ističe Tomislav Kuljiš.
Radionice, predavanja i savjetovanja za roditelje
Više o razvoju i potrebama djeteta tijekom prve tri godine života možeš naučiti na tečaju "Značaj prve tri", koji se sastoji od 11 predavanja i radionica, koje se održavaju jednom tjedno od 18 do 20.30 sati.
Pored tog osnovnog tečaja, u Centru "Prirodno roditeljstvo" održavaju se i iskustvene radionice "Ja kao dijete i roditelj", tečaj "Opušteno rađanje" s ciljem pripreme roditelja za prirodan porođaj bez stresa, te radionice "Masaža beba" i "U vrtić bez suza". Također postoji mogućnost individualnog psihološkog savjetovanja i terapije s ciljem rješavanja osobnih problema koji ometaju kvalitetno roditeljstvo.
Do sada je Centar djelovao samo u Zagrebu, u prostorijama centra "Integro" u Slavonskoj aveniji 3, no tijekom srpnja održavaju se i predavanja i radionice u Splitu, na koje se možeš prijaviti preko stranica Centra, a od jeseni će početi i s predavanjima preko interneta.
Više info: www.prirodnoroditeljstvo.com
Iskustvo prirodnog roditeljstva
Polaznica tečaja "Značaj prve tri" i radionice "Ja kao dijete i roditelj" Sunčana Završki Dominković podjelila je s nama svoje iskustvo.
Ta 35-godišnja profesorica geografije zaposlena u Ministarstvu kulture u Upravi za zaštitu prirode, majka je dva dječaka: Damjana koji ima tri i pol godine i Andreasa koji ima godinu i tri mjeseca.
Smatra da je pohađanje predavanja i radionica centra Prirodno roditeljstvo nešto najbolje i najkorisnije što je mogla učiniti za svoju djecu, a i za sebe samu:
"Predavanja su mi pomogla da si potvrdim da je način na koji pristupam svojoj djeci, a gdje se oslanjam isključivo na vlastite osjećaje i instinkte, itekako ispravan, poželjan, čak bih rekla i nužan, želim li svoju djecu podići u samosvjesne i zadovoljne odrasle osobe.
Jako dobra karakteristika predavanja je što su interaktivna te je u svakom trenutku moguće izaći sa svojim iskustvom ili pitanjem, što se nerijetko pretvori u zanimljivu diskusiju.
Ovdje se ne dobivaju recepti za ponašanje prema djeci, već nam se objašnjava što se u emocionalnom i psihološkom smislu događa s našim djetetom i pokušava se iz nas roditelja izvući onu autentičnu, iskonsku reakciju i postupanje prema vlastitom djetetu, što bi svi u biti i trebali moći učiniti.
To je bit prirodnog roditeljstva - moći se dobro emocionalno povezati sa svojim djetetom, osjetiti i vidjeti dijete (u emocionalnom smislu) i tada u skladu s time odreagirati iz sebe, onako kako mi to osjećamo, a ne pod utjecajem raznih dobronamjernih savjeta iz okoline koji su često štetni za dijete i odnos između roditelja i djeteta.
Shvatila sam da sve što djetetu treba već nosimo u sebi, a uz pomoć novih saznanja i informacija s ovih predavanja svatko to može lako osvijestiti i primijeniti u svakodnevnom životu", kaže Sunčana.