Jesu li stogodišnjaci dugovječni zato što ne obolijevaju od bolesti koje pogađaju ostale - srčanih problema, dijabetesa, demencije, artritisa i drugih - ili zato što su na neki način zaštićeni od učinaka starenja?
Na temelju dosadašnjih podataka, većina stručnjaka zaključila je da ljudi doživljavaju stotu jer imaju neko "tajno oružje" protiv starenja. Prema studijama, stogodišnjaci imaju jednako mnogo gena koji doprinose bolestima kao i oni s duljim prosječnim životnim vijekom.
No u radu objavljenom u PLOS Genetics, istraživači predvođeni Stuartom Kimom, profesorom razvojne biologije i genetike na Sveučilištu Stanford, dovode u pitanje taj princip. Otkrio je da stogodišnjaci mogu imati manje gena koji doprinose većim kroničnim bolestima. To ne znači da ljudi koji žive 100 godina također ne posjeduju neke zaštitne gene protiv starenja, ali studija pokazuje da ne doživljavaju toliko bolesti kao ljudi koji kraće žive.
U nastojanju da otkriju tajnu dugovječnosti, znanstvenici su proučili gene 800 osoba starijih od 100 godina i 5400 devedesetogodišnjaka. Otkrili su da na brzinu starenja značajno utječu varijacije u četiri gena: CDKN2B, koji igra ključnu ulogu u diobi stanica; gena povezanih s krvnim grupama; APOE, koji određuje sklonost razvoju Alzheimerove bolesti te SH2B3, gen koji pridonosi produljenju života i kod ljudi i kod vinskih mušica.
Ova četiri gena imaju poznate veze s dugovječnošću. Gen za Alzheimerovu bolest, APOE, na primjer, povezan je s kraćim životnim vijekom, dok su varijante srčanih bolesti uključene u usmjeravanje životnog vijeka stanice, a poznato je da je krvna grupa 0 povezana s boljim zdravstvenim ishodima i preživljavanjem.
Kim je na sve ovo dodao još jedne gene. Pretpostavio je da geni povezani s bolestima mogu smanjiti šanse da netko doživi stotu i u svojoj analizi usredotočio se samo na poznate gene koji uzrokuju bolesti. "S tim možemo bolje nagađati što je stvarno loše za doživljavanje stote", rekao je za Time.
Ovi geni nikada prije nisu bili povezano s dugovječnošću, a Kim priznaje da se ne zna mnogo o tome kako bi mogli doprinijeti duljem životu, osim da mutacije u genskoj regiji mogu doprinijeti neurološkim bolestima poput ALS-a (amiotrofične lateralne skleroze).
“Čini se očiglednim da je izbjegavanje bolesti dio strategije dugog života. Ali tu postoji snažna dogma da kod stogodišnjaka sva korist dolazi od gena protiv starenja”, rekao je Kim.
Prethodne studije koje su ukazivale na ovaj učinak protiv starenja u odnosu na učinak manjeg broja gena koji uzrokuju bolesti uglavnom su bile manje. Kimov tim pokazuje da način na koji će netko doživjeti stotu može uključivati više od pukog blagoslova genima protiv starenja. "Otkrili smo da, barem djelomično, žive dulje jer ne obolijevaju", rekao je. Također priznaje da bi mogli imati koristi i od nekog faktora protiv starenja koji istraživači još nisu otkrili.
