Tri teške operacije, ukupno 20 kemoterapija i 15 ciklusa zračenja prošla je Tajana Šturlić, sigurna da se zauvijek riješila karcinoma dojke. No bolest se vratila po treći put i ona je odlučna pokazati mu zube i uživati u svakodnevici koju često ne cijenimo dovoljno. Tajana je naša #PinkyPromiss heroina.
"Ne opet. Ne mogu to opet, i to tako brzo nakon prošlog puta", bilo je prvo što je prošlo kroz glavu Tajani Šturlić kad je čula vijest da se karcinom po treći put vratio. "Mislim da je lakše kada se s nečim takvim suočavaš prvi put jer ne znaš što te čeka. Kada se bolest vrati treći put, sve je drukčije. Znaš kakva je bol, koje su procedure, koliko je teško liječenje i kakve te sve borbe čekaju."
Ovaj, treći, put Tajani je zato još teži, teško je njenom tijelu, teško je cijeloj obitelji koja se ponovno suočava sa strahom, neizvjesnošću i pitanjem što će biti dalje. U šest godina Tajana je prošla tri teške operacije, ukupno 20 kemoterapija i 15 ciklusa zračenja. Ovaj se put nada da je baš ovo - posljednji put.
"Strah me, naravno, i ponekad se pitam zašto se sve ovo ponovno događa, ali nakon prvog šoka nekako se sabereš i nastaviš dalje, korak po korak, dan po dan", kaže Tajana iskreno. "Ne zato što se ne bojiš, nego zato što moraš pronaći snagu za sebe i svoju obitelj."
Ono za čim njezino tijelo najviše čezne je prilika za odmor, a isto želi i za svoju obitelj, da odahnu i da opet mogu živjeti bez stalnog straha od povratka bolesti.
"Nakon svega što smo prošli, želim samo da možemo uživati u običnim, svakodnevnim trenucima i da napokon osjetimo mir", govori Tajana o svojoj obitelji koja je njen najveći izvor snage, a snagu crpi i iz vlastite odluke da ne dopusti da joj bolest oduzme sve ono lijepo što život nosi.
"Osmijeh ne znači da mi je uvijek lako niti da se nikada ne bojim. I ja imam svoje teške trenutke, svoje brige i trenutke kada mi treba vremena da sve prihvatim i posložim u glavi, ali kad znaš da imaš razlog za život jednostavno je sve nekako lakše."
Taj je osmijeh ono što Tajani pomaže da se nosi sa svime, ne želeći da se njen život svede samo na bolest, operacije, kemoterapije, preglede i liječenja. "Želim se smijati, družiti, biti mama, supruga, kćer, sestra i ona ista osoba koja sam bila i prije svega ovoga", kaže Tajana opisujući odakle dolazi njena snaga. Ta ista snaga za koju se nekad pita odakle joj, ali ne smatra se, kaže, nekom superjunakinjom, nego osobom koja se našla pred teškim životnim izazovom i koja svakoga dana pokušava izvući najbolje iz onoga što joj je dano.
Kroz liječenje koje traje sad već šest godina, njezini su sinovi odrasli, a iako su oni glavni razlog da bude hrabra, baš zbog njih često osjeća strahove koje je teško opisati – strahove koje razumije svaka mama koja želi zaštititi svoju djecu od svega lošega i poštedjeti ih briga koje ne bi trebala nositi na svojim leđima.
"Najteže je kada moraš biti jaka za svoju djecu i obitelj, moraš reći da si dobro, a unutra vrištiš od straha, boli i neizvjesnosti", iskrena je Tajana, koja se, kaže, naučila nositi s time i koju ta ista ljubav prema djeci podsjeća na to koliko je važno živjeti sada, biti prisutna i ne dopustiti da ti bolest uzme i one lijepe zajedničke trenutke.
A bilo je i puno onih drugih trenutaka, jer Tajana je prošla tri teške i zahtjevne operacije, koje sa sobom nose puno onog "nevidljivog" onima koji to nisu prošli. Tajanin je tata kirurg, pa je ona točno znala što ju čeka na kojoj operaciji – dvostrukoj mastektomiji, rekonstrukciji i ugradnji implantata, na koju se odlučila jer je željela koliko god je to bilo moguće, ponovno se osjećati dobro u vlastitom tijelu.
"Naravno da takve odluke nisu jednostavne i da sa sobom nose puno razmišljanja i emocija. Ali isto tako znam da slučajno nije bilo moguće ugraditi implantate, ponovno bih se odlučila na istu operaciju. Bez imalo dvojbe. Jer što god to značilo za moj izgled, moje tijelo ili kako ću se osjećati - najvažnije mi je ostati živa", govori odlučno Tajana, koju je bolest, kaže, naučila da drugačije gleda na svoje tijelo.
"Možda ga više ne doživljavaš na isti način kao prije, ali shvatiš da tvoja ženstvenost, vrijednost i identitet nisu određeni grudima niti bilo kojim drugim dijelom tijela. Važno je kako se osjećaš sama sa sobom, važni su ljudi koje voliš i život koji imaš priliku živjeti. Posebno kad se triput suočiš s bolešću", kaže Tajana, te dodaje da tada prioriteti postanu vrlo jasni. "Ne razmišljaš više toliko o tome što si izgubila, nego o onome što još imaš i za što se vrijedi boriti. A ja se želim boriti za svoj život, svoju obitelj, svoju djecu i sve lijepe trenutke koji su još preda mnom."
Iako je bolest rijetko nešto lijepo, nekad nas upravo bolest nauči važnim lekcijama, kao što je ona da ništa ne trebamo uzimati zdravo za gotovo.
"Često živimo u uvjerenju da imamo vremena za sve, da ćemo neke stvari napraviti sutra, da ćemo zagrliti nekoga drugi put ili da ćemo se više posvetiti sebi kada obavimo sve obveze. A onda shvatiš koliko je zapravo dragocjen običan dan u kojem se ništa posebno ne dogodi, u kojem samo poslušaš cvrkut ptica, diviš se zalasku sunca ili uživaš u piću s prijateljima", dijeli Tajana vrijedne lekcije koje je ona izvukla iz bolesti.
Naučila je, kaže cijeniti svakodnevicu koja nam se nekad čini običnom, naučila je da ne mora sve sama i da je u redu biti – umorna, tužna, uplašena, da može tražiti pomoć i da to ne znači da je slaba.
"Ne bih nikada rekla da je rak nešto dobro niti da sam zahvalna što sam se razboljela. Voljela bih da ništa od ovoga nisam morala proći. Ali ako već ne mogu promijeniti ono što mi se dogodilo, mogu odlučiti što ću iz toga ponijeti sa sobom", kaže Tajana, koja je sa sobom odlučila ponijeti zahvalnost za život, jasniju sliku o tome što joj je uistinu važno i spoznaja koliko ljubavi i podrške čovjek može imati oko sebe.
"Moja borba još traje i ne znam što me sve čeka. Voljela bih da je ovo posljednji put da se moram suočiti s rakom i da ću se moći potpuno posvetiti životu bez stalnog straha od njegova povratka", priznaje Tajana i odlučno kaže:
"Ne želim da me bolest definira. Ja sam puno više od svoje dijagnoze. Ja sam majka, supruga, žena koja voli život i koja se još uvijek ima čemu veseliti. I upravo se za to borim - ne samo za to da ozdravim, nego i za sve one obične dane koji me čekaju."
