Kako bi pružili najbolje svojoj djeci mnogi roditelji savjete o odgoju traže u knjigama. Tako mogu naići na različite ili proturječne preporuke. Kako odabrati kvalitetan priručnik za roditelje i prepoznati koji su savjeti korisni upitali smo Tomislava Kuljiša iz centra "Prirodno roditeljstvo" u kojem se kroz radionice roditeljima nastoje približiti najnovije spoznaje o važnosti prvih godina djeteta
Odgoj kroz princip kazne i nagrade
Većina knjiga o roditeljstvu psihološkog profila, koje se danas nude u knjižarama konceptualno su usmjerene na davanje recepata kako roditelj može popraviti nepoželjno ponašanje djeteta i dobiti poželjno.
'Taj princip je u redu kada se radi o pokvarenom DVD playeru ili perilici, ali ne i kada se radi o djeci. Kod djece glavno pitanje treba biti što je dovelo do njegove nepoželjne reakcije, i kako reagirati a da ne narušimo povezanost i povjerenje djece u nas', ističe Tomislav Kuljiš.
Danas paralelno postoje i isprepliću se dva dosta različita poimanja roditeljstva, oba znanstvena i zastupana od aktualnih stručnjaka, psihologa i pedagoga. Prvi i stariji koncept roditeljstva je usmjeren na dobivanje poželjnog ponašanja djeteta i vjeruje u vještine i metode koje će natjerati dijete da se ponaša onako kako mi želimo.
Najstarija metoda tog koncepta bile su batine, zbog kojih su djeca u strahu odustajala od nekog ponašanja. 60-ih godina prošlog stoljeća batine su počele biti zamjenjivane metodama sankcioniranja djeteta separacijom i tzv. posljedicama, te nagrađivanjem i pohvaljivanjem za koju se još uvijek čvrsto vjeruje da su dobre odgojne metode.
Kako razviti djetetov osjećaj osobne vrijednosti?
Istraživanja provedena u zadnjih desetak godina pokazala su da i pohvala i nagrada zapravo može biti jako toksična za razvoj autentične i integrirane osobnosti djeteta. Naravno da je jako važno djetetu davati podršku, priznanje, a pogotovo viđenje i u određenoj mjeri i pohvalu, ali moramo biti svjesni onoga što pohvala radi i koje ima nuspojave.
Ona ruši izranjajuću samosvijest djeteta u toj kritičnoj fazi ranog djetinjstva, i eventualno podiže njegovo samopouzdanje, što su dvije različite kategorije. Samosvijest ili samopoštovanje je snažni osjećaj vlastite vrijednosti koji dolazi iznutra i nije ovisan i podložan tuđim procjenama i komentarima. On bi glasio: ok sam i dobar sam samim tim što jesam i nemam potrebu druge uvjeravati u to, natjecati se ili biti boljim, da bih sebi i drugima pokazao da vrijedim.
Samopouzdanje je osjećaj osobne vrijednosti koji se zasniva na sposobnostima i postignućima, ali i posjedovanjem i kontroliranjem, i osjećajem da sam bolji od. Današnja populacija odraslih primarno osjeća svoju vrijednost kroz klimavo samopouzdanje i zato teško razumijeva pojam samosvijesti.
Novi pristup roditeljstvu
'Gubitkom pozicija, sposobnosti ili posjeda nestaje samopouzdanja i tada osoba obično ima veliku krizu identiteta i emocionalni slom' objašnjava Kuljiš i napominje kako se još uvijek većina današnje djece odgaja tako da im osjećaj osobne vrijednosti formira izvana kroz pohvaljivanje i nagrađivanje.
'Noviji pristup roditeljstvu, tzv. razvojni, rješenje problema vidi u otklanjanju korijena nepoželjnog ponašanja djeteta. On želi razumijeti zašto je pobuđena neka emocija koja je natjerala dijete na određeno ponašanje, odnosno što mu je to prethodilo. Djetetovo ponašanje se regulira u samom korijenu i tada poželjno ponašanje postaje djetetov izbor', kaže Kuljiš i navodi primjer pomoću kojeg ćemo lakše razumjeti razliku između bihevioralnog i razvojnog koncepta.
Kada dijete udari svoju novopridošlu sestru ili brata, pobornici bihevioralnog koncepta, smatrat će da dijete treba kazniti, naučiti ga lekciju i jakom ga reakcijom natjerati da to zapamti i nikada više ne ponovi.
Treba razumjeti što dijete proživljava
S druge pak strane, pobornici razvojnog koncepta, pokušat će razumijeti zašto je dijete to napravilo i neće posegnuti za kažnjavanjem. Uvidjet će da se dijete osjeća nesigurno zbog dolaska prinove, te da njegova reakcija ide iz ogromnog straha da će zbog konkurencije izgubiti najvažnije, a to je povezanost s roditeljima.
'Oni će učiniti sve da dijete osjeti sigurnost u njih i uvidi da mu nova beba ne predstavlja opasnost, ali ga jasno suočiti sa neumitnom činjenicom da će od sada morati dijeliti mamu. Bitno je da se pri tome dijete ne osjeti odbačeno i loše zbog svoje reakcije te da osjeti daljnju povezanost s roditeljima. Na taj način dugoročno dobivaju svi', kaže Kuljiš, voditelj ciklusa predavanja "Roditeljstvo 0-6g" u centru "Prirodno roditeljstvo".
Kuljiš roditeljima savjetuje da pokušaju naći knjige o roditeljstvu koje ne daju recepte, nego one koje će im dati mogućnost razumjeti što se stvarno događa u djetetu.
'Od knjiga prevedenih na hrvatski preporučujem "Povezujuće roditeljstvo" i "Disciplina" Williama i Marthe Sears, sve knjige Jespera Juula a vrijedna je i "Mudrost majčinstva" Christiane Northrup. Od naslova na engleskom jeziku izdvojio bih "Parenting from the inside out" Daniela Siegela i Mary Hartzell te "Why love matters" autorice Sue Gerdhardt', zaključuje Kuljiš.
