Žene se često smatraju inferiornima u odnosu na muškarce, a muškarce često omalovažavaju iskažu li svoju žensku stranu. Narušena ravnoteža između muškog i ženskog načela posljedica je ranjenog odnosa oca i kćeri, smatra autorica knjige ''Ranjena žena''
Mnoge "ranjene" žene cijeli život pokušavaju popuniti prazninu nepotpunog odnosa s ocem - bore se s nedostatkom samopouzdanja, usamljenošću i strahom od odbacivanja. Dr. Linda Schierse Leonard u svojoj knjizi ''Ranjena žena'' u izdanju Planetopije kroz primjere iz prakse, mitova i antičkih drama utire put prema psihološkoj preobrazbi, ponovnom prihvaćanju oca i pretvaranju patnje u kreativnu energiju. Autorica smatra kako otac koji je i sam ranjen nije u stanju kćeri pružiti ljubav i podršku. Govori i o vlastitom teškom odnosu s ocem i u tome je dirljivo i bolno iskrena.
Više o knjizi pročitaj u našoj čitaonici, a ako te zanima više o ovoj temi u četvrtak, 17.11 u 19 h možeš otići na promociju knjige ''Ranjena žena'' u Makronovi.
Donosimo ti dijelove iz knjige ''Ranjena žena'' u izdanju Planetopije.
2. poglavlje: Žrtvovanje kćeri
Ranjeni odnos oca i kćeri sveprisutan je u našoj kulturi i samim time obilježava muškarce i žene današnjice. Žene se često smatraju inferiornima u odnosu na muškarce, a muškarce često omalovažavaju iskažu li svoju žensku stranu. Narušena ravnoteža između muškog i ženskog načela posljedica je ranjenog odnosa oca i kćeri. A to ne samo da utječe na pojedince nego i na partnerske odnose, skupine i cijela društva. I muškarci i žene pate zbog toga. I jedne i druge zbunjuju vlastiti stvarni identiteti i uloge koje bi trebali igrati jedan vis-à-vis drugog.
3. poglavlje : Vječita djevojčica
Otac Uspavane ljepotice bio je kralj koji je obožavao svoju kćer, ali je zaboravio pozvati najstariju i najmoćniju vilu na proslavu kćerina krštenja. Posljedice njegove zaboravnosti bile su stogodišnji san i neaktivnost njegove kćeri. Pepeljugin otac dopustio je da njegovim životom dominira iznimno moćna druga supruga prepustivši na taj način Pepeljugu na milost i nemilost ljubomornoj maćehi koja ju je tjerala da živi u dronjcima i da bude sluškinja cijelome kućanstvu. Jedan je muškarac bio naizgled moćan – kralj. A drugi je bio pasivan i neučinkovit. Obje su kćeri živjele prema obrascu ''vječite djevojčice''. I Uspavanu ljepoticu i Pepeljugu na kraju spašavaju prinčevi, baš kao što mnoge žene koje se priklone pasivnom životu traže sigurnost i zaštitu u braku. No, na kraju, većina tih žena osjeća da su izdale same sebe.
Izgubljeni identitet
Naša je kultura kumovala toj izdaji. Žene se poštuju ako su poslušne, prilagodljive, nježne, mladolike i slatke, ako spremno prihvaćaju suradnju sa svojim muževima, koji “daju oblik njihovoj tvari''. Žene koje žive svoje živote u tom arhetipskom obrascu ostaju vezane za stupanj razvoja djevojčice. Poput Petra Pana, iz mnogo razloga, one odlučuju ne odrasti; ostaju vječite djevojčice. Prednosti tog odabira su razumljive.
Situacija u kojoj vas obožavaju kao slatku malu djevojčicu, u kojoj netko snažniji od vas donosi važne odluke, ili romantično sanjarenje o princu na bijelom konju koji će se domoći uspavane ljepotice i spasiti je, ili očijukanje s mogućnošću, prerastanje u kameleona koji odražava mnoge želje muškarca, pa čak i bijeg od života i pronalazak utočišta u unutarnjem svijetu želja – sve su to ugodna i uzbudljiva iskustva.
Vječita djevojčica odlučuje se za pasivan život
Ali, mnogo je i negativnih strana takvog načina života. U zamjenu za sve te prednosti, vječita djevojčica najčešće se odriče vlastite neovisnosti i odlučuje se za pasivan, ovisan život.
Umjesto da se razvija na osobnom i profesionalnom planu, umjesto da razvija svoj identitet, umjesto da otkrije svoju istinsku prirodu kroz teške zadaće osobnog razvoja – vječita djevojčica najčešće gradi svoj identitet pomoću tuđih projekcija o njoj samoj.
Da navedemo neke od njih: fatalna žena, dobra kći, ljupka supruga i domaćica, prekrasna princeza, nadahnjujuća žena, pa čak i tragična junakinja. Umjesto da prihvati svoju snagu i sve svoje potencijale te svu odgovornost koja s time dolazi, vječita se djevojčica odlučuje za slabost.
Poput lutkice drugima dopušta da od njezina života čine što god požele. Kako bismo bolje sagledali način na koji vječita djevojčica funkcionira, potrebno je prvo sagledati neke od različitih načina kako se taj način postojanja odražava u svijetu te slijedeći taj opis istražiti moguće puteve transformacije.
U različitim situacijama i u različitim trenucima jedna žena može živjeti nekoliko različitih životnih obrazaca.
I sama sam ih kod sebe spontano razotkrivala, baš kao što ih svaka žena može u sebi zamijetiti i time steći malo dublji uvid u način na koji živi.
