Jesi li znala kako otežano gutanje i osjećaj "knedle u grlu" te mučnina prilikom jedenja mogu ukazivati na dublje probleme? Pročitaj ulomak iz knjige "Bolest kao put"u izdanju Naklade Ljevak, saznaj što ti govore razni simptomi poput grlobolje i bolova u želucu i otvori put prema dubljem razumijevanju bolesti
Više o samoj knjizi pročitaj u našoj čitaonici.
Reci mi što jedeš, reći ću ti tko si
Prije nego što se pobliže zabavimo problemima koji mogu nastupiti kod probave, korisno je baciti pogled na simboliku hrane. Po namirnicama i jelima koja netko preferira ili odbija može se prepoznati puno toga (reci mi što jedeš i reći ću ti tko si). Dobra je vježba da se oko i svijest izoštre tako da i u svakodnevnim, uobičajenim tokovima prepoznaju sprege koje leže iza – nikad slučajnih – pojavnih oblika.
Kad čovjek ima tek za nešto određeno, u tome leži izraz posve određena afiniteta i tako je iskaz o njemu samom. Ako mu nešto "nije po ukusu", ta se antipatija može interpretirati jednako kao i odluka u psihološkom tekstu. Glad je simbol želje da se ima, želje da se primi, ona je izraz određene požude. Jelo je zadovoljenje želje integracijom, primanjem i zasićenjem.
Slatko kao zamjena za ljubav
Ako je netko gladan za ljubavlju, a da se ta glad primjereno ne utoli, pojavit će se ponovno u tijelu kao glad za slatkišima. Vrela glad za slatkišima i slasticama uvijek je izraz nezadovoljene gladi za ljubavlju. Dvostruko značenje riječi slatko i grickati postaje razvidno kad govorimo o slatkoj djevojci, koju bismo najradije gricnuli. Ljubav i slatkiši tijesno su povezani.
Pomama za slatkišima kod djece jasna je indicija da se ne osjećaju dovoljno voljenom. Roditelji će hitro protestirati protiv takve mogućnosti, napominjući da ipak "rade sve za svoju djecu". Ali "raditi sve" i "voljeti" ne znači nužno jedno te isto.
Tko gricka, taj čezne za ljubavlju i potvrđivanjem. Tom pravilu mirne duše možemo vjerovati više nego procjenama vlastite ljubavne sposobnosti.
Postoje i roditelji koji djecu zasipaju slatkišima i time objavljuju da nisu spremni svojoj djeci davati ljubav pa im stoga na drugoj razini nude zadovoljštinu.
Teško probavljiva hrana
Ljudi koji mnogo misle i intelektualno rade imaju potrebu za slanom prehranom i srčanim jelima. Konzervativno nastrojeni ljudi preferiraju konzerviranu hranu, posebno dimljenu, a vole i snažan čaj, koji piju gorak (uglavnom vole hranu koja sadrži taninsku kiselinu).
Ljudi koji preferiraju dobro začinjena pa i ljuta jela pokazuju da su u potrazi za novim podražajima i dojmovima. To su ljudi koji vole izazove, čak i onda ako su teško probavljivi. Potpuno je drukčije s osobama koje jedu zdravu hranu – bez soli, bez začina. Ti ljudi štite se od svih novih dojmova. U strahu se klone svih novih izazova, boje se svake konfrontacije.
Taj strah može se intenzivirati do kašica želučanih bolesnika, o čijim ćemo osobnostima uskoro govoriti. Kašice su hrana za bebe – što jasno pokazuje da je želučani bolesnik regrediran u nezadovoljstvo djetinjstva, u kojem ne treba ni razlikovati ni razlučivati, a može se i bez (ah, tako agresivnog) grizenja i usitnjavanja hrane. On izbjegava gutanje tvrde hrane.
Strah od problema i ribljih kosti
Poseban strah od ribljih kosti simbolizira strah od agresija. Strah od koštica pokazuje strah od problema – čovjek nerado prodire do jezgre stvari. Ali i tu postoji suprotna skupina: makrobiotičari. Ti ljudi traže probleme. Žele pod svaku cijenu doznati što je jezgra stvari i stoga su otvoreni za tvrdu hranu. To ide tako daleko da se osjeća čak i odbijanje besproblemskih područja života.
Kod slatkih deserta oni traže još nešto u što mogu čvrsto zagristi. Time makrobiotičari otkrivaju određeni strah od ljubavi i nježnosti, odnosno teškoće u primanju ljubavi. Neki ljudi uspijevaju čak i svoje neprijateljstvo spram konflikata toliko otjerati u ekstrem da ih se naposljetku na hitnoj mora hraniti intravenozno – jer to je bez daljnjeg najsigurniji oblik vegetiranja bez konflikata i vlastitog sudjelovanja.
Mučnina i povraćanje
Kad smo progutali hranu i uzeli je u sebe, ona se svejedno može pokazati teško probavljivom i leći nekome na želudac kao kamen. Ali kamen je – slično kao i koštica – simbol za problem (tako postoji i kamen spoticanja). Svi znamo kako problem može leći na želudac i pokvariti nam tek.
Tek je u najvećoj mjeri ovisan o psihičkoj situaciji. Mnogi izrazi pokazuju tu analogiju između psihičkih i somatskih tokova: to mi je pokvarilo tek, ili mučno mi je kad pomislim na to, ili smuči mi se kad ga vidim. Mučnina signalizira odbijanje nečeg što ne želimo imati i zato nam teško pada na želudac. I divlje prežderavanje može dovesti do mučnine. To ne vrijedi samo za fizičku razinu – i u svojoj svijesti čovjek može istodobno utrpati u sebe mnogo toga neprikladnog, tako da mu ne prija, jer ne može to probaviti.
Odbijamo ono što ne želimo imati
Mučnina svoje pojačanje doživljava u povraćanju hrane. Rješavamo se stvari i dojmova, koje ne želimo imati, utjeloviti, integrirati. Povraćanje je masivni izraz obrane i odbijanja. Tako je židovski slikar Max Liebermann naočigled stanja u politici i umjetnosti nakon 1933. rekao: "Ne mogu ja jesti toliko koliko bih želio ispovraćati!"
Povraćanje je "neprihvaćanje". Ta sprega postaje jasna i kod poznatog trudničkog povraćanja. U njemu se očituje nesvjesna obrana od djeteta, odnosno, od muškog sjemena, koje se ne želi "utjeloviti". U nastavku ove misli trudničko povraćanje može biti i odbijanje vlastite ženske uloge (majčinstva).
Više info na www.ljevak.hr.
Gutanje
Nakon što su zubi usitnili hranu, mi gutamo njezinu kašu. Gutanjem integriramo, primamo – gutanje je utjelovljenje. Dokle god nešto imamo samo u ustima, to još uvijek možemo ispljunuti. Ali kad smo nešto progutali, taj proces teško se može okrenuti. Velike zalogaje teško gutamo. Ako je zalogaj prevelik, ne možemo ga uopće više progutati.
Katkada u životu moramo nešto progutati, iako zapravo ne želimo, primjerice otkaz. Postoje loše vijesti koje teško gutamo. Upravo u takvim slučajevima lakše je progutati nešto doda li mu se malo tekućine, posebno dobar gutljaj. Alkoholičari u svom žargonu za nekog tko mnogo pije kažu da guta. Alkoholni gutljaj najčešće treba olakšati ili čak nadomjestiti gutanje neke druge, teško probavljive stvari.
Guta se ono što je tekuće, jer u životu postoji nešto drugo što se ne može ili ne želi progutati. Tako alkoholičar pićem nadomješta jelo (mnogo pića dovodi do gubitka teka) – on gutanje tvrde, čvrste hrane nadomješta mekšim, jednostavnijim gutljajem iz boce.
Poremećaji gutanja
Postoji određen broj poremećaja gutanja, primjerice osjećaj knedle u grlu ili pak grlobolja kao što je angina, koji posreduju sve osjećaje nemogućnosti gutanja. U takvim slučajevima dotični se uvijek mora pitati: "Što to trenutačno postoji u mom životu, a da ja to ne mogu ili ne želim progutati?"
Među poremećajima gutanja postoji i jedna vrlo originalna varijanta, naime gutanje zraka, zvano i aerofgija, što doslovce znači žderanje zraka. Izraz pojašnjava što se ovdje događa. Ne želimo progutati, utjeloviti nešto, ali hinimo spremnost tako što "gutamo zrak". Taj prikriveni otpor protiv gutanja izražava se onda malo kasnije podrigivanjem ili rektalnim izbacivanjem zraka (usporedi prismrdjeti nečemu).
