U travnju se obilježava mjesec podizanja razine svjesnosti o autizmu. Dr. sc. Sanja Šimleša iz Kabineta za ranu komunikaciju, Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta objašnjava koji su prvi znakovi autizma.
Roditelji najčešće dovode dijete, ako ne govori
„Prepoznavanje poremećaja iz autističnog spektra u ranoj dobi nije lako, jer valja pažljivo sagledati sve aspekte djetetovog razvoja i stvoriti jedinstvenu sliku funkcioniranja djeteta. Ono što roditelji najčešće uočavaju je da dijete ne govori“, objašnjava psihologinja, ali naglašava da činjenica da dijete ne govori gotovo da nije važna za dijagnostiku poremećaja iz autističnog spektra, budući da je to jedan vrlo nespecifičan simptom.
Premda kašnjenje u pojavi prvih riječi može biti jedan od znakova poremećaja iz autističnog spektra, ono se može javiti i u djece urednog razvoja, djece s jezičnim teškoćama, djece s motoričkim teškoćama, djece s intelektualnim teškoćama i slično.
„Sama činjenica da dijete ne govori ne kazuje nam mnogo o prirodi njegovih teškoća, ako ih ono uopće ima. Puno je važnije uočiti kako dijete uči, u kojim domenama uči sporije, a u kojim brže, kako komunicira s roditeljima i drugom djecom, pokazuje li interes za ljude, prati li i imitira ono što drugi ljudi i djeca rade, koliko razumije jezik, u kojoj mjeri može surađivati u jednostavnim igrama i čime se i kako se samostalno igra“, kaže psihologinja.
Ponašanja koja upućuju na autizam
Dr. sc. Sanja Šimleša objašnjava da se u vrlo ranoj dobi kod djece s autizmom često javlja kašnjenje u uporabi geste pokazivanja (pokazivanje ispruženim kažiprstom) koja se kod većine djece urednog razvoja javlja oko prvog rođendana.
"Takva djeca komuniciraju pretežno kad nešto trebaju, a rjeđe da bi usmjerila pažnju roditelja na nešto što im je zanimljivo odnosno rjeđe da podijele neko socijalno iskustvo, smanjeno razumiju što im se govori, mogu imati oskudniji kontakt očima te ga ne upotrebljavaju u komunikacijske svrhe, igra im je često stereotipna, otežano surađuju, ponekad sve rade sama i u manjoj mjeri uključuju druge osobe u svoje aktivnosti.
Nešto kasnije, kad počnu govoriti, može biti upadno to da govore bez jasne funkcije, često izgovarajući napamet upamćene fraze ili čak i cijele dijaloge (primjerice, ulomke iz crtića ili reklama). Neki od njih (djeca s Aspergerovim sindromom/visokofunkcionirajućim autizmom) imaju specifične, jake interese, neki od njih su kao male enciklopedije, znaju napamet sve glavne gradove, sve vrste ptica, sve nazive instrumenata", objašnjava neke od znakova.
„Kada se roditelji suoče sa sumnjom da njihovo dijete ima poremećaj iz autističnog spektra prolaze kroz dugi put prihvaćanja. Roditelji su suočeni s činjenicom da je njihovo dijete drugačije od većine svojih vršnjaka i da će uvijek biti nešto drugačije. Važno je da se roditelj ne usmjeri samo na dijagnozu djeteta, na čitanje internetskih stranica o mogućim ishodima, već da se pokuša usmjeriti na ono što njegovo dijete sada treba, a to je opušten roditelj i veseli zajednički trenuci“, zaključuje dr.sc. Sanja Šimleša.
