Zdravlje Simptomi i pomoć 6410 prikaza 31. svibnja 2019.

Psihološka ovisnost o pušenju: Zašto je teža od fizičke i kako je prevladati?

Foto: Guliver/Shutterstock
zdrava krava postala miss7zdrava.24sata.hr

Osim fizičke ovisnosti koju izaziva nikotin, pušenje izaziva i psihičku ovisnost. Mnogi pušači kada se riješe fizičke ovisnosti, suočavaju se s puno težim zadatkom, a to je da ne zapale cigaretu u situacijama u kojima su navikli prilikom pijenja kave, nekog alkoholnog pića ili nakon treninga. Latinka Basara, prof. psihologije, spec. klin. psih. govori o psihološkim aspektima ovisnosti o pušenju.

Poput Pavlovljevih pasa

"Nikotin je tvar koja izaziva ovisnost i njegovo uskraćivanje podrazumijeva potrebu tijela za prilagodbom na metabolizam bez nikotina što će izazvati fizičke reakcije koje nazivamo simptomima ustezanja ili apstinencije. Simptomi fizičke ovisnosti su prolazni i kod svake osobe mogu biti drugačiji. Najčešće se novi nepušači žale na pad tlaka, vrtoglavicu, nesanicu, glavobolju, prolazne teškoće s probavom, razdražljivost ili čak pad raspoloženja. Psihičkom ovisnošću o cigaretama možemo nazvati samu 'naviku' pušenja koje se osoba teško oslobađa. Do nje dolazi, između ostaloga, dugotrajnim, kontinuiranim vezivanjem radnje koja nam izaziva ugodu pa nam je važna. Primjerice, netko za cigaretom poseže nakon obroka, dok obavlja neki određeni posao, u automobilu, po dolasku kući s posla, na poslovnom sastanku, uz kavu ili piće, kad je uznemiren ili iz dosade i sl. Ponavljanjem tih radnji zajedno i istovremeno, one se 'vežu' jedna za drugu i ubrzo samo pojavljivanje situacije ('znaka') u pušača stvara želju za cigaretom (ugodom). To se u psihologiji naziva klasičnim kondicioniranjem – jer doista, osim fizičke ovisnosti – pušači postanu kondicionirani da želju za cigaretom jače osjećaju u određenim situacijama.

Osim toga, ugoda koja se u ovisne osobe javi nakon popušene cigarete dodatno učvršćuje ovisnost jer se šansa da ćemo neko ponašanje nastaviti ponavljati i u budućnosti povećava onda kada ta aktivnost ima za nas neposredne pozitivne posljedice. Dakle, uskoro se određena radnja povezuje s određenim osjećajem ili situacijom, a pušač ih više ni ne pokušava proživjeti bez cigarete. Zato je psihička ovisnost tvrdokornija, jer se osobu bazično mora 'naučiti' ponovo živjeti bez duhanskog dima, što često znači usvajati nove navike i nov način razmišljanja, lišen automatizma", tumači Basara.

 | Author: Thinkstock Foto: Thinkstock

Pušenje nije razarajući tip ovisnosti, ali je ipak ovisnost

O štetnom utjecaju pušenja na zdravlje puno se zna i govori, a kada se priča o prestanku pušenja onda je glavna tema kako prebroditi fizičku apstinencijsku krizu, iako ona psihološka može biti teža i dugotrajnija. Specifičnost pušenja jest i u tome što ono ne predstavlja tešku ovisnost poput ovisnosti o alkoholu ili drugim drogama gdje su posljedice na organske sustave katkada dramatične i vidljive odmah nakon konzumacije tvari; pušači ni po čemu ne odskaču u svojoj prilagođenosti u društvu, jednako su sposobni, koncentrirani, u stanju su dobro funkcionirati. No, unatoč tome pušenje ima sličnosti s ostalim ovisničkim ponašanjima poput negiranja postojanja problema s prestankom pušenja ili razinom ovisnosti, poduzimanje svih mjera da se "ne ostane bez cigareta", tzv. "žicanje" ili traženje cigareta od drugih ljudi u situaciji kad ih treba, a nema, racionaliziranja samog pušenja (npr. "Ah, to mi je jedini porok!") kao i postupaka da se u određenim situacijama domognu cigareta, zanemarivanja činjenice da pušenjem negativno a katkada i nepovratno djeluju na svoje i zdravlje osoba iz svoje okoline i sl.

Basara kaže da fizičko odvikavanje od cigareta traje relativno kratko, liječnici tvrde da se radi o 72 sata tijekom kojih se tijelo najčešće oslobodi nikotina čime u pravilu nestaje i fizička ovisnost koja uzrokuje žudnju. Nije zanemarivo da neke osobe tu fizičku apstinenciju osjećaju jako intenzivno i teško ju prebrode. Ali psihička ovisnost je tvrdokornija i traje dulje, sve dok se osoba ne "oduči" navike pušenja.

Osoba može mjesecima biti nepušač, ali dovoljan je jedan poticaj da joj se opet vrati potreba za cigaretom, dakle to je psihološka potreba jer fizička više ne postoji, ali postoji memorija kako je pušenje djelovalo na tu osobu u sličnoj situaciji. To je isti mehanizam kao i kod bilo koje ovisnosti kao i svaka druga ovisnost, a temelj je potreba da se umirimo nečim izvana.

Svatko treba individualni savjet, ali najbolji rezultati postižu se u grupi

"Za odvikavanje od pušenja nije uvijek potrebna stručna pomoć. Postoje ljudi koji sami donesu odluku o prestanku pušenju i to čine na neki svoj način, osluškujući svoje tijelo i pronalazeći neki svoj, osobni motiv. No, tu su i oni koji to ne mogu sami i oni se javljaju stručnjacima. Stručno savjetovanje može biti individualno, dakle, jedan na jedan s terapeutom ili u grupi", kaže Basara i objašnjava da postoje neki univerzalni koraci kada je odvikavanje od pušenja u pitanju, ali i da svakome tko se obrati za pomoć treba pristupiti i individualno.

 | Author: Guliver/Shutterstock Foto: Guliver/Shutterstock

Objašnjava da se univerzalni savjeti odnose na tehnike kojima se veza s cigaretom polako raskida:

  • Bivšim pušačima savjetuje se da pažljivo i postepeno ulaze u situacije koje su im bile okidači za pušenje, ali sada opskrbljeni tehnikama i načinima za suočavanje kad im dođe želja.
  • Kada ih primi žudnja za cigaretom savjetuje im se da pokušaju odgoditi trenutak kada će zapaliti jer za oko 3 minute bi žudnja trebala proći ili da tu radnju namjerno zamjene nekom koja je inače nespojiva s pušenjem (npr. intenzivna kratka tjelesna aktivnost – čučnjevi, hod po stepenicama, duboki udasi trbuhom, konzumiranje vode, voća i sl.).
  • Preporučuje im se da zapale samo onu cigaretu za kojom osjećaju najveću razinu žudnje.
  • Da u svojoj blizini ne drže cigarete kao niti ostale "znakove" za pušenje (pr. pepeljare, upaljače, kutije za držanje cigareta..) te da barem u početku izbjegavaju mjesta gdje se puši.
  • Da promatraju nepušače u nekim društvenim situacijama i oponašaju ono što oni rade s rukama.
  • Savjetuje im se promjena navika, primjerice ako kavu neizostavno vežu za pušenje da i kavu zamjene s nekim drugim napitkom...
  • Preporučuje im se uvođenje ili povećanje fizičke aktivnosti koja blagotvorno djeluje na umanjivanje svih simptoma ovisnosti.
  • Ako je pušenje isključivo vezano uz izloženost stresu, radi se i terapijski na usvajanju drugih načina suočavanja sa stresom.
Možda te zanima... Povijest duhana: Tvrdili su da pušenje liječi artritis i depresiju Zdravlje

Možda te zanima... Top 5 razloga zašto prestati pušiti Zdravlje

Postupno smanjivati ili prestati odjednom?

Basara kaže da su to neke univerzalne preporuke, ali da svaki pojedinac ima svoju priču i da se u skladu s njom radi najbolja strategija za tu osobu. Kada je u pitanju psihološki aspekt odvikavanja od pušenja puno se važnosti pridaje samoj edukaciji o procesima tijekom odvikavanja. Primjerice, na početku odvikavanja od pušenja žudnja za cigaretom je izuzetno jaka i ona djeluje pušaču kao da nikada neće prestati i mnogi tu i pokleknu jer misle da nema smisla boriti se s nečim tako snažnim. Priče ostalih članova grupe tu su silno korisne jer se pušači zaista bolje razumiju u onome što prolaze i katkada se međusobno izvrsno motiviraju i savjetuju.

Motivi za prestanak pušenja su različiti. "Nekome je motiv obećanje koje je dano djeci, drugome zdravlje, nekome osjećaj kontrole nad sobom itd., no pojedincu uvijek pomaže kada uz sebe ima nekoga tko prolazi kroz slično iskustvo kao i on. Zato su grupe podrške za odvikavanje od pušenja vrlo korisne. Podrška ostalih pušača na tom putu da svi postanu nepušači neobično je važna, a terapeuti su tu da upravljaju procesima, podupiru savjetima i edukacijom te da bodre dobre ideje i pokušaje unutar grupe", objašnjava Basara.

 | Author: Guliver/Shutterstock Foto: Guliver/Shutterstock

Psihologinja kaže da je jedno od učestalijih pitanja kada se govori o prestanku pušenja - treba li prvo smanjivati broj popušenih cigareta ili prestati odjednom? "Kao stručnjaci, često kažemo da je važan cilj - da pušenje u potpunosti prestane i da je važno da se to dogodi što prije. Hoće li netko danas odlučiti i sutra odmah prestati pušiti ili će smanjivati sa dvadeset na sedam cigareta pa na tri, zatim s tri na jednu pa postići da dođe do nule - tu ponudimo savjet i preporuku te bodrimo osobu da odluči o tempu onako kako ona osjeća da može jer od čistog forsiranja osobe koja nije spremna - nema puno odgovora", objasnila je Basara i nabrojala kroz kojih pet faza prolazi osoba kada dolazi do odluke o prestanku pušenja:

  • Faza pretkontemplacije - u kojoj pušač uopće ne razmišlja o prestanku pušenja u narednih šest mjeseci
  • Faza kontemplacije - u kojoj raste svijest pušača o štetnosti pušenja i u kojoj pušač razmišlja o skorijem prestanku pušenja
  • Faza pripreme - u kojoj osoba počinje čitati, intenzivno razmišljati i razgovarati o prestanku pušenja, radi planove, priprema se na odbacivanje cigarete, traži pomoć stručnjaka.
  • Faza aktivacije – u kojoj osoba prestaje pušiti
  • Faza održavanja – nakon prestanka, faza u kojoj se osoba suočava s održavanjem statusa nepušača.

"Kada se jave po pomoć, nisu su svi pušači u jednakoj fazi spremnosti na prestanak. Boravak u grupi i edukacija pomaže i u tome da si sami osvijeste koliko su blizu ili daleko od cilja i kako se pomiču u tim fazama te što im je potrebno da prijeđu iz jedne faze u sljedeću. U slučaju da osoba ne uspije odmah u prvom pokušaju, nema potrebe za osjećajem neuspjeha, već se treba spremiti na što skoriji sljedeći pokušaj. Ako u tome ustrajemo uspjeh će sigurno doći i svatko može prestati pušiti", protumačila je Basara.

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.