'Razumijevanje individualne psihologije vremena može pomoći u borbi protiv pandemije', naveo je doktor Marc Wittmann koji je pismo kolege doktora iz Italije, Massima Agnolettia, podijelio s javnošću.
Massimo Agnoletti, doktor medicine i klinički psiholog iz talijanskoga grada Meste svoje je pismo započeo objašnjavanjem riječi karantena, jer prije nego ljudi krenu nešto raditi, bitno je da znaju što je to i od kuda potječe.
"Riječ karantena zapravo dolazi od latinske riječi za broj četrdeset, a prvi put je korištena u 14. stoljeću u Veneciji. Mletačkoj je republici tada bilo potrebno četrdeset dana izolacije (od latinske riječi "insula", što znači "otok") za brojne strane trgovačke brodove koji su stigli u grad lagune kako bi zaustavili širenje bubonske kuge, "crne smrti," koja je devastirala Europu", naveo je Agnoletti.
"Ondašnji stanovnici Venecije su bili mudri i usvojili su dugoročnu strategiju i odrekli se određenih stvari. Čak i bez modernih znanstvenih saznanja, dalekosežne vladine odluke mogle su učinkovito zadržati širenje zaraze do točke njenog iskorjenjivanja (Konstantinidou i sur., 2009). No, to je moguće postignuti samo djelomičnim ograničavanjem ljudskih interakcija."
Koronavirus je bio-psiho-socijalni fenomen; on treba ljudskog domaćina za nastavak razmnožavanja, naveo je Agnoletti i nastavio kako su "socijalna i fizička izolacija koja ograničavaju izloženost virusu i izbori koje radimo u svakodnevnom ponašanju kao što su često pranje ruku, odrednice koje će pomoći očuvati kako naše osobno zdravlje, tako i zdravlje okoline i zajednice u kojoj živimo."
Koronavirus u Italiji vs. koronavirus u Južnoj Koreji
Tu na snagu dolazi vremenska perspektiva koju je konceptualizirao Philip Zimbardo zajedno sa svojim istraživačkim timom. On pokazuje da je "ljudski odnos prema osobnom vremenu i kako ga troše, odnosno provode, apsolutni presudan koji vladajuća tijela moraju 'ograničiti' kako bi mogla uspješno upravljati ponašanjem koje će spriječiti širenje virusa", prenosi Psychology Today.
Dakle, Agnoletti smatra da "razumijevanje osobne vremenske perspektive može biti korisno za razumijevanje razlike u epidemiološkim rezultatima dvaju naroda, poput Italije i Južne Koreje. Te su države usporedive po broju stanovnika i učinkovitosti zdravstvenog sustava. Njihove se kulture, međutim, uvelike razlikuju u pogledu poštovanja institucija i vlasti. Ljudi u ove dvije zemlje također se razlikuju u svojim individualističkim i hedonističkim orijentacijama."
Činjenica da je Južna Koreja odmah primijenila vrlo restriktivne mjere koje je poštivalo stanovništvo rezultiralo je ograničavanjem širenja virusa, zaključio je Agnoletti. "Broj umrlih bio je pet puta manji nego u Italiji kada se o tome pisalo. Stoga, poznavanje vremenske perspektive može biti od presudne važnosti za vođenje i poboljšanje vladinih strategija koje se provode kako bi se umanjili štetni psihosocijalni i ekonomski utjecaji virusa."
"Što prije psihološki i kulturno prihvatimo da smo dio globalne ljudske zajednice s jakom kohezijom, tim prije ćemo se moći suprotstaviti socioekonomskim i osobnim štetama koje virus uzrokuje", naveo je Agnoletti.
"Ukratko, moramo se individualno i društveno suočiti s ovim povijesnim trenutkom kojeg karakterizira širenje koronavirusa. Potrebno je da ljudi postanu svjesniji trenutne potrebe kolektivnog djelovanja na kompaktan, odlučan i pozitivan način koji će koristiti našoj srednjoročnoj i dugoročnoj budućnosti. Moramo shvatiti da neke aspekte koji se odnose na neposredne i kratkoročne ciljeve treba značajno promijeniti. Moramo postaviti svoje buduće i zajedničko blagostanje prije naših kratkoročnih i pojedinačnih interesa", zaključio je Agnoletti.
