Mnogi ljudi pretpostavljaju da su lijekovi koji se prodaju bez recepta sami po sebi sigurni. Na kraju krajeva, ako nešto možete kupiti u supermarketu ili ljekarni na svakom uglu, koliko opasno to uistinu može biti?
Stvarnost je ipak složenija. Nekoliko često korištenih lijekova koji se izdaju bez recepta nosi stvaran rizik od ovisnosti, zlouporabe ili štete kada ih uzimate u većim dozama od preporučenih, dulje nego što je potrebno ili iz pogrešnih razloga.
U nastavku izdvajamo pet lijekova na koje biste trebali obratiti pažnju.
Analgetici na bazi kodeina
Kodein je opioid koji se koristi za ublažavanje blage do umjerene boli, a u nekim se formulacijama primjenjuje i za suzbijanje kašlja. Bez recepta se najčešće prodaje u kombinaciji s ibuprofenom ili paracetamolom. Nakon što ga progutate, tijelo pretvara kodein u morfin, što i stvara analgetski učinak.
Uobičajene nuspojave su pospanost, zatvor, mučnina i vrtoglavica. U većim dozama kodein može usporiti disanje i narušiti koordinaciju, a neki ljudi su posebno osjetljivi.
Osobe s ultrabrzim metabolizmom nose genetsku varijantu koja uzrokuje da pretvaraju kodein u morfin brže nego što je uobičajeno. Ta je osobina češća kod osoba s podrijetlom iz Sjeverne Afrike, Bliskog istoka i Oceanije te može uzrokovati opasne nuspojave čak i pri standardnim dozama.
Tijekom ponavljane primjene tijelo može razviti toleranciju na kodein, što znači da ista doza više ne pruža jednako olakšanje. Kako se receptori u mozgu prilagođavaju lijeku, ljudi ponekad povećavaju dozu, čime raste rizik od fizičke ovisnosti.
Nagli prestanak uzimanja može uzrokovati simptome odvikavanja poput anksioznosti, nemira, znojenja i problema sa spavanjem.
U Hrvatskoj se lijekovi koji sadrže kodein i dalje mogu izdavati bez recepta, poput Plivadona, no ljekarnici sve češće upozoravaju na njihovu moguću zlouporabu.
Studije pokazuju da se velika većina ljekarnika susreće a pacijentima za koje sumnjaju da zlorabe ove analgetike s kodeinom, pa dio stručnjaka smatra da bi ti lijekovi trebali prijeći u režim izdavanja na recept.
Dekongestivi
Dekongestivi su dostupni u obliku tableta sa pseudoefedrinom ili u obliku sprejeva i kapi za nos poput ksilometazolina i oksimetazolina. Svi djeluju tako da sužavaju krvne žile u nosnicama, smanjujući oteklinu i stvaranje sluzi.
Pretjerana upotreba nazalnih sprejeva može dovesti do povratne kongestije (rhinitis medicamentosa). S vremenom lijek postaje sve manje učinkovit — fenomen poznat kao tahifilaksija — što može dovesti do začaranog kruga pojačane upotrebe, jače kongestije i ovisnosti o spreju, piše Scinece Alert.
Dugotrajno prekomjerno korištenje može oštetiti sluznicu nosa, uzrokujući suhoću, krvarenja iz nosa, a u težim slučajevima i perforaciju nosnog septuma. Mnogi korisnici razviju i psihološku ovisnost o spreju. Stručne preporuke obično ograničavaju primjenu na tri do pet dana.
Pseudoefedrin također ima blage stimulativne učinke. Iako su dokazi o poboljšanju sportske izvedbe mješoviti, zbog stimulativnih svojstava nalazi se na popisu zabranjenih tvari u sportskim natjecanjima. Koristi se i ilegalno u proizvodnji metamfetamina, zbog čega su nakon revizije iz 2016. uvedene stroge kontrole prodaje.
Sirupi protiv kašlja
Dekstrometorfan čest je sastojak sirupa protiv kašlja. Pregled iz 2021. godine pokazao je da je to najčešće zloupotrebljavan lijek dostupan bez recepta. U visokim dozama blokira NMDA receptore u mozgu, što može izazvati disocijativne učinke slične ketaminu. Iako je siguran u preporučenim dozama, njegovi psihoaktivni učinci izazvali su zabrinutost zbog potencijalne zloupotrebe.
Laksativi
Stimulativni laksativi potiču rad crijeva kako bi ubrzali prolazak stolice. Često se zloupotrebljavaju među osobama s poremećajima prehrane, sportašima u sportovima s težinskim kategorijama te među ljudima koji vjeruju da je svakodnevna stolica nužna. U stvarnosti, zatvor se obično definira kao manje od tri stolice tjedno.
Istraživanja pokazuju da stimulativni laksativi ne sprječavaju apsorpciju kalorija, unatoč raširenim mitovima. Umjesto toga, zloupotreba može uzrokovati dehidraciju, poremećaj elektrolita i dugotrajno oštećenje crijeva, a u težim slučajevima i ozbiljne posljedice po srce i bubrege.
Zajedničko svim ovim lijekovima nije to što su oni sami po sebi opasni, već činjenica da se njihovi rizici često podcjenjuju. Dostupnost bez recepta može stvoriti lažan osjećaj sigurnosti — osobito kada se lijekovi kupuju online, bez stručnog savjeta.
Iako su regulatorne agencije već poduzele određene korake, istraživanja pokazuju da zloupotreba i dalje postoji. Lijek bez recepta ne znači i lijek bez rizika — a bolja informiranost može pomoći da ostanu korisni, a ne štetni.
