U kojim slučajevima se štitnjača potpuno, a kojima djelomično odstranjuje, koji su najveći rizici i komplikacije tijekom i nakon operacije, što osoba s odstranjenom štitnjačom treba promijeniti u svom stilu života - na ova, ali i mnoga druga pitana odgovara Ante Škaro, dr.med. specijalist otorinolaringologije, kirurg glave i vrata iz Poliklinike Leptir u Zagrebu.
mZ: Tko je kandidat za operaciju štitnjače?
Operacija štitnjače je oblik liječenja disfunkcije štitnjače koji se preporučuje u jasno definiranim okolnostima. Za početak, preporučuje se pacijentima koji imaju tumor štitnjače, zatim u slučaju povećane i čvoraste štitnjače što često prati i hormonalni disbalans. Novije smjernice preporučuju operativni zahvat i u slučaju izrazite kronične upale štitnjače te stanja hipertireoze kod kojih konzervativno liječenje nije dalo rezultate kroz duži period liječenja.
mZ: U kojim slučajevima se štitnjača potpuno, a u kojima djelomično odstranjuje?
Opseg operacije temelji se na ultrazvučnom pregledu i punkciji sumnjivih čvorova. Ako je problematičan čvor ili tumor samo u jednom dijelu štitnjače, onda se uklanja samo taj režanj. No, ako je cijela štitnjača strukturalno problematična ili pod jakom upalom, onda se preporučuje vađenje cijele štitnjače.
mZ: Na kakvoj je terapiji osoba kojoj je odstranjena cijela štitna žlijezda?
Terapija nakon operacije štitnjače je nadomjesna (supstitucijska), u obliku hormona štitnjače. Obavezno se uvodi dijelu pacijenata kojima je uklonjena cijela štitnjača. I tada je riječ o doživotnoj supstitucijskoj terapiji s obzirom na to da su hormoni štitnjače izuzetno važni za normalnu funkciju organizma
mZ: Treba li i osoba kod koje je djelomično odstranjena štitna žlijezda biti na doživotnoj nadomjesnoj terapiji?
Kod pacijenta kod kojih je uklonjen samo dio štitnjače, liječnik specijalist utvrđuje je li potrebno uvođenje terapije s obzirom na strukturu i funkciju preostalog dijela štitnjače. Moguće je da preostali dio štitnjače u potpunosti preuzme funkciju žlijezde i uredno luči dovoljnu količinu hormona. Ako to ipak nije slučaj, tada se uvodi nadomjesna terapija hormonima štitnjače.
mZ: Što u svom stilu života osobe s odstranjenom štitnjačom trebaju promijeniti i kakva je njihova kvaliteta života?
Kod pacijenata koji moraju uzimati terapiju, individualizirana terapija nakon operacije štitnjače osnovna je pretpostavka za kvalitetan život. S obzirom na specifičnosti pacijenta, moguće je preporučiti i neke dodatke prehrani. Svakako se preporučuje i pridržavanje smjernica o održavanju stabilnog bioritma, s dovoljnom količinom sna i kretanja te uzimanje dovoljnih količina tekućine i kvalitetne hrane.
mZ: Koje metode operacije štitnjače postoje i koje vi u Poliklinici Leptir koristite?
Operacija štitnjače se može raditi klasično, uz drenažu nakon operacije što malo usporava oporavak. Mi u Poliklinici Leptir prakticiramo minimalno invazivnu metodu korištenjem takozvanih ultrazvučnih škara, što podrazumijeva i kraće trajanje samog operativnog zahvata uz minimalnu destrukciju tkiva i kraći oporavak nakon operacije. Pacijent se operira u popodnevnim satima i već iduće jutro napušta Polikliniku na kućni oporavak.
mZ: Koji su najveći rizici i komplikacije tijekom i nakon operacije?
Operacija štitnjače je osjetljiv zahvat jer se operira u neposrednoj blizini doštitnih žlijezda i govornog živca koji utječe na motoriku glasnica. Moguće je da ove strukture reagiraju na operativni zahvat, što se očituje prolaznom promuklošću (glasnice) ili osjećajem trnjenja ekstremiteta (doštitne žlijezde). No to je nešto češće kod primjene klasične kirurške metode. Korištenjem suvremene i precizne aparature značajno se smanjuje vjerojatnost komplikacija tijekom operacije, a destrukcija tkiva i krvarenje su svedeni na minimum.
mZ: Kakav je tijek oporavka nakon operacije i koliko je vremena potrebno da se osoba vrati uobičajenom načinu života?
Nakon operacije se preporučuje odmor od većih fizičkih i psihičkih napora i konzumiranje laganije hrane te puno tekućine. Tako se organizam brže oporavi od opće anestezije i uklanjanja štitne žlijezde. Obično nam pacijenti kažu kako se nakon tri do pet dana počnu osjećati bolje, no mi uvijek savjetujemo barem dva tjedna odmora kako bi se u potpunosti oporavili i ponovno preuzeli sve uobičajene obaveze.
Tekst je iz arhive missZDRAVE i sada je ponovno objavljen.
