Domaći stručnjaci iz područja dermatovenerologije na prošlotjednom skupu 'Inovacije u terapiji acne vulgaris' naglasak su stavili na ovu upalnu bolest koja kod 99 posto bolesnika zahvaća lice, a nešto rjeđe leđa. Acne vulgaris imaju gotovo sve osobe u adolescentnoj dobi, najčešće između 13. i 16. godine života. Saznaj kako se s ovim teškim problemom godinama borila naša čitateljica
Skup 'Inovacije u terapiji acne vulgaris' posvećen stručnim i znanstvenim spoznajama u terapiji aknama, a održan u suradnji s dermokozmetičkom markom La Roche-Posay, otvorila je prof. dr. sc. Mirna Šitum, prim., dr. med predsjednica Hrvatskog dermatovenerološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora. Pojasnila je kako je acne vulgaris polimorfna upalna bolest koja najčešće zahvaća lice (99% bolesnika), a nešto rjeđe leđa (60%) i presternalnu regiju (15%). Radi se o jednoj od najčešćih dermatoza koja u različitom intenzitetu zahvaća gotovo sve osobe u adolescentnoj dobi s najvećom incidencijom u periodu između 13. i 16. godine života.
Psihološki aspekti acne vulgaris su dvojaki
Uz vidljive promjene na koži, acne vulgaris itekako mogu imati značajan utjecaj na kvalitetu života i dovesti do psiholoških posljedica od kojih su najčešće nisko samopouzdanje, bijes i depresija. ''Budući da se anksioznost može smatrati ključnom od psiholoških varijabli koje utječu na stanje kože kod pacijenta s aknama, važno je procijeniti potrebu za interdisciplinarnim pristupom liječenju te uključiti psihološke intervencije usmjerene na anksioznost poput savjetovanja ili kognitivno-bihevioralne terapije'', izjavila je prof. dr. sc. Meri Tadinac s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Pritom je važno naglasiti da se utjecaj bolesti razlikuje ovisno o osobinama pojedinca, ali i pojavnosti bolesti, pri čemu njezina objektivna težina ne mora biti presudan faktor. ''S druge strane, anksioznost može dovesti do egzacerbacije bolesti, kao što izvještavaju mnogi pacijenti koji se često žale na pogoršanje akni kad su anksiozni, frustrirani ili pod stresom.''
Važnost interdisciplinarnog pristupa u terapiji
Dio sadržaja skupa bio je posvećen suvremenim smjernicama u liječenju acne vulgaris te posebnostima lokalne terapije. Doc. dr. sc. Zrinka Bukvić Mokos, dr. med s Klinike za dermatovenerologiju KBC Zagreb naglasak je stavila na odabir liječenja te individualni terapijski pristup svakom bolesniku. ''Liječenje acni vulgaris ovisi o više čimbenika među kojima su težina kliničke slike, trajanje bolesti, rezultati prethodnog liječenja i tendencija nastanka ožiljka'', izjavila je te dodala kako je vrlo važno pravodobno započeti liječenje te odabrati ispravnu terapijsku metodu kako bi se ublažili simptomi bolesti, skratilo trajanje akne, spriječile komplikacije poput ožiljaka te spriječio recidiv bolesti.
Zanimljivo predavanje o pogledu na mikrokozmos lojnica koje su ujedno i najodgovornije za nastanak akni održala je prof. dr. sc. Neira Puizina Ivić, dr. med. s Klinike za kožne i spolne bolesti, KBC Split. Govorila je o početku lučenja sebuma koji započinje pojačano već i nakon prvih sati poslije poroda, a najjače je nakon tjedan dana. Potom opada da bi se pojačalo oko 9. godine života. ''Ujedno nastupom puberteta i djelovanjem dehidroepiandrosterona na receptore epitela folikula dolazi do pojačanog lučenja masnoće, manjka ceramida i linolne kiseline što doprinosi poremećaju propustljivosti folikularnog epitela. Za rezultat je pojačano orožnjavanje područja arkotrihijuma, pojava komedona s posljedičnim rupturama i upalnim promjenama'', pojasnila je. Pored navedenih čimbenika, stres i različiti čimbenici iz okoliša (lijekovi, pušenje) mogu sudjelovati u kaskadi zbivanja. Kao posljedica oslobađanja upalnih signalnih molekula, aktiviraju se mehanizmi pojačane sinteze pigmenta, što rezultira pojavom hiperpigmentacije.
Kako se s ovim teškim problemom acni vulgaris godinama borila sudionica skupa te naša čitateljica Ivana Pek pročitaj ovdje.
Nepoželjan dodir vlastite kože
Potaknute genetskim predispozicijama od oba roditelja, našoj 23-godišnjoj čitateljici Ivani Pek akne su od 11. godine predstavljale veliki problem. ''Ispočetka to nije bilo nešto značajno, bili su to prištići, bubuljice, sve dok nisu svojim izgledom te fizičkom i psihičkom boli zasluženo postali akne. Mojim roditeljima su njihovi govorili da je to pubertetski, poput mutiranja glasa ili rasta grudi, a isti su stav oni naslijedili u slučaju sestre i mene pa se po tom pitanju nije puno poduzimalo. Ni meni osobno nisu jako smetale, dok stanje nije postalo lošije.''
Kad joj se sa 17. godina pojavila bolna upala u obliku akni na licu, vratu i cijelom gornjem djelu trupa (leđima, prsima i ramenima, skoro do polovice nadlaktica), Ivana je shvatila da joj kozmetički preparati za koje je saznala putem televizije, antibiotici koje joj je redovito preporučivao liječnik opće medicine te preparati preporučeni u dermatološkoj ambulanti ipak ne pomažu dovoljno. ''Fizički je bilo teško i spavati jer kako god se okreneš, boli, a psihički pritisak je bio kada bih išla u školu i općenito vodila socijalni život jednog tinejdžera.'' O nanošenju šminke nije niti razmišljala jer je zbog akni postala vrlo osjetljiva na higijenu. ''Mrzak mi je bio doticaj moje kože sa svime, od vlastite kose, prstiju do tuđeg dodira. Ne samo da sam smatrala da bi drugima bilo ružno dodirivati me nego bi i meni to bilo neugodno i nehigijenski. Stresa je bilo sa svih strana.''
Dugotrajan i težak oporavak
''Nakon što sam putem interneta pronašla dobre preporuke za osječkog dermatologa dr. Bubalovića, kontaktirala sam ga te smo odmah krenuli s jakom terapijom lijekovima i dermokozmetičkim preparatima koja je za pet mjeseci potpuno ugasila vulkan na mojoj koži. Ovo ne treba zvučati kao bajka, oporavak nije bilo lagan ni brz jer je to kod akni nemoguće'', pojašnjava Ivana. Striktno se držala liječnikovih uputa, bila je uporna pa je tako i mijenjala jastučnicu svaku večer te se trudila ne doticati lice. Nakon smirenja upale preostalo je nastaviti kožu tretirati na odgovarajući način te sanirati posljedice koje su akne ostavile.
''Zbog kasnog početka liječenja, ostalo je nešto ožiljaka na licu koje smo većinski uklonili kroz sljedeće tri godine redovitom terapijom tekućim dušikom – krioterapijom.'' Iako je prošlo već više od pet godina od ove najveće upale, Ivana kožu i dalje održava zdravim dermokozmetičkim preparatima koje joj preporučuje dermatolog.
Strpljenje i upornost su ključ izlječenja
''Ono što mogu reći iz svog iskustva, u liječenju akni su najvažniji upornost i strpljenje. Učestale promjene dermatologa kada poboljšanje stanja ne uslijedi tako brzo neće pomoći već je bolje prethodno se raspitati i prema dobrim preporukama odabrati dermatologa, a onda skupiti svu volju i strpljenje ovoga svijeta i krenuti u borbu slušajući svaku uputu liječnika. Imala sam sreću što se prva terapijska metoda koju je odabrao moj dermatolog pokazala ispravnom.''
Ivana smatra kako se unatoč fizičkim i psihičkim posljedicama akni nedovoljno o njima govori, što dovodi do kasnog početka liječenja i dužeg oporavka. ''Pozivam stoga sve koji imaju slična iskustva da ih podijele kako god mogu. Ispričajte ih barem susjedi, i to je početak. Tako ćemo zajedno pomoći u osvještavanju drugih, a i dobro znamo da nam svima puno znači kada znamo da nas netko razumije, da je doživio što mi proživljavamo, da mu se možemo obratiti za savjet, mišljenje, iskustvo.''
Saznaj kako njegovati lice s miteserima.