Baš kao i test glukoze u krvi, novi test za anksioznost mogao bi otkriti koju razinu anksioznosti osoba proživljava kroz 19 već poznatih biomarkera.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Indiani, SAD, stvorili su test kojim iz uzorka krvi mogu otkriti razinu anskioznosti kod osobe. Test ne može potvrditi pati li osoba od poremećaja anksioznosti, ali može reći proživljava li više razine anksioznosti. Dr. Alexander Niculescu, profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Indiani koji je sudjelovao u razvoju testa objašnjava za Verywell Health da je test sličan testu za glukozu kod dijabetesa jer oba pružaju zdravstvenim djelatnicima objektivne informacije koje pomažu u kliničkim procjenama.
Dr. Niculescu se nada da će takav test postati redovni dio sistematskih pregleda: "Upravo tu vidim njegovu najveću prednost jer bi uklonio stigmu. To je još samo jedna biološka abnormalnost koja se može identificirati, liječiti, nadgledati i prevenirati". Detalji o testu za anksioznost objavljeni su u časopisu Molecular Psychiatry gdje je opisano 19 biomarkera pomoću kojih je moguće detektirati i pratiti anksioznost. Svaki od navedenih biomarkera već ima pripadajući lijek pa je tako lakše postaviti terapiju pacijentu ovisno o kojim biomarkerima je riječ.
Do sada se anksioznost kod pojedinaca detektirala kroz razgovor s liječnikom, a glavni simptomi koji su ukazivali na ovaj problem su manjak koncentracije, grčenje mišića i opće stanje rastresenosti. Nova metoda detekcije anksioznosti mogla bi pomoći detektirati ju prije nego što se razvije do razine kada pojedincu značajno narušava kvalitetu života, ali i pomoći u prevenciji. Također će pomoći propisati odgovarajući lijek jer su trenutni lijekovi često nespecifični i mogu uzrokovati ovisnost.
Iako se novi test za anksioznost pokazao koristan u testiranjima, još će proći neko vrijeme prije nego što se počne upotrebljavati u općoj medicini. Dr. Paul S. Appelbaum, profesor psihijatrije, medicine i prava na Sveučilištu u Columbiji, SAD, koji nije bio dio istraživanja upozorava da je potrebno provesti još mnogo testiranja kako bi se utvrdilo da je novi test uistinu korisniji za postavljanje dijagnoze od postojećih, no da se potencijalno radi o dobrom otkriću.
