Da, istina je. Muškarci također mogu oboljeti od raka dojke. Najčešće je riječ o kvržici u području dojke, a sam tumor ukoliko raste neprepoznat, može uzrokovati i bol u prsima. Osim bolova, mogući znakovi su neprirodne izrasline ili promjene na bradavicama kao što su uvlačenje ili iscjedak.
Iako je rak dojke u muškaraca zastupljen sa svega 1 posto od svih karcinoma dojke koji se godišnje otkriju, broj oboljelih je kao i kod žena, u porastu. Svijest muškaraca o navedenoj bolesti je puno manja nego kod žena, a muškarci se javljaju liječniku u kasnijoj fazi, kada je bolest najčešće već proširena. Stoga je vrlo važno podizati svijest o samopregledu, ali i educirati muški dio populacije da niti oni nisu pošteđeni od pojave karcinoma dojke. U tu svrhu, postavili smo nekoliko pitanja prim.mr.sc. Ljerki Eljuga, ravnateljici Poliklinike za dijagnostiku i bolesti dojke.
Kako prepoznati moguće znakove raka dojke kod muškaraca?
Najčešći klinički simptomi i znaci raka dojke u muškaraca su opipljiva kvržica, uvlačenje bradavice, iscjedak iz bradavice, ulceracije na koži ili bolna kvržica . Za razlikovanje zloćudne od dobroćudne kvržice kao dijagnostička pretraga koristi se ultrazvučni pregled dojki i pazušnih regija. Sve promjene koje su prema ultrazvučnom pregledu okomito orijentirane na kožu, koje imaju neregularne rubove i koje oslabljuju ultrazvučni snop stvarajući zacrnjenje na ultrazvučnoj slici vrlo su sumnjive na zloćudni tumor. Kod muškaraca i ciste te kompleksnije formirane naizgled dobroćudne tvorbe u većini slučajeva mogu imati patološko značenje.
Što sve može utjecati na razvoj raka dojke kod muškaraca, odnosno koji su rizični čimbenici? Razlikuju li se rizični čimbenici kod žena i muškaraca?
Uzrok nastanka raka dojke u muškaraca nije poznat, no kao i kod žena, mogu se identificirati određeni rizični čimbenici koji povećavaju vjerojatnost javljanja raka dojke. Možda najvažniji od njih je genetska sklonost za razvoj raka dojke koja se može utvrditi mutacijama BRCA1 i BRCA2 gena. Muškarci koji su kandidati za testiranje su oni koji u obitelji u prvoj odnosno drugoj liniji rodbinskih odnosa imaju člana obitelji koji je obolio od raka dojke.
Ostali čimbenici rizika su povezani s hormonskim promjenama, odnosno povećana količina estrogena, a manjak testosterona dovode do povećanog rizika za razvoj raka dojke. Do hormonske neuravnoteženosti mogu dovesti stanja koja su posljedica abnormalnosti testisa, kao što su nespušteni testisi, upalne bolesti testisa ili pak ozljede testisa. Bolesti jetre, kao što je ciroza, mogu također dovesti do stanja u kojem se povisuje razina estrogena u organizmu. Muškarci koji su na hormonskoj terapiji zbog raka prostate također imaju povišeni rizik od raka dojke.
Debljina povećava rizik za rak dojke dva puta, a kod muškaraca s Klinefelterovim sindromom, odnosno stanje u kojem kod muškaraca postoji 47 kromosoma s dva ženska spolna kromosoma, povećava se vjerojatnost za razvoj raka dojke 20-50 puta. Osim ovih čimbenika rizika, treba spomenuti da izlaganje zračenju, pogotovo prsnog koša može biti rizičan čimbenik za rak dojke.
Kako se postavlja dijagnoza i koji su tipovi karcinoma najčešći ?
Metode dijagnostičke obrade koje se koriste kod muškaraca istovjetne su onima koje se koriste i kod žena, a uključuju klinički pregled, ultrazvuk i mamografiju. Ukoliko onkolog ili radiolog posumnjaju na promjenu otvorene etiologije, sumnjiva tvorba može se punktirati tankom iglom kako bi se dobila potvrda malignih stanica. Osim citološke punkcije, možemo koristiti i punkciju širokom iglom kada se uzimaju cilindri tkiva koji se šalju patologu na patohistološku analizu.
Promatrajući s patohistološke strane, rak dojke kod muškaraca istovjetan je raku dojke kod žena. Mogu biti početni (in situ) ili invazivni, niskog ili visokog gradusa. Najčešći tip je invazivni duktalni karcinom.
Koji su pristupi u liječenju raka dojke kod muškaraca?
Gotovo uvijek liječenje započinje kirurškim odstranjenjem tumora i limfnih čvorova iz pazuha.
Ukoliko uspoređujemo kirurški pristup u muškaraca u odnosu na žene, najčešće se izvode radikalni kirurški zahvati u kojima se osim tumora odstranjuje i čitava dojka. Razlog tome pristupu jest činjenica da muškarci imaju daleko manje tkiva dojke nego žene stoga nema smisla, kako zbog onkološke sigurnosti, tako i zbog daljnjeg praćenja, predlagati poštedni zahvat. A promatrajući s estetske strane, rezultat je ljepši ukoliko se odstrani čitava dojka.
Modaliteti liječenja koji se primjenjuju nakon operacije su isti kao i kod raka ženske dojke, a uključuju kemoterapiju, radioterapiju, imunoterapiju i hormonsku tj. antihormonsku terapiju, a koji oblici liječenja će biti potrebni, ovisi o stupnju proširenosti bolesti, karakteristikama odstranjenog tumorskog procesa te, naravno, općem zdravstvenom stanju oboljele osobe. Ponekad je potrebno primijeniti sve gore navedene modalitete, a u nekim je slučajevima već sam operativni zahvat dostatan terapijski postupak. Iako je i kod žena veći dio zloćudnih tumora dojke hormonski ovisan kod muškaraca je taj postotak još veći. Zbog toga je daleko češće potrebna hormonska terapija.
Za kraj, prim.mr.sc. Ljerka Eljuga napominje kako dosadašnje studije pokazuju da je prognoza kod muškaraca s rakom dojke s obzirom na dob, godine protekle od postavljanja dijagnoze i stadij bolesti gotovo identična kao i u žena.
"Međutim, ne smijemo zaboraviti da je muška dojka značajno manja od ženske i da zloćudni tumor kod muškaraca značajno brže dohvati kožu i/ili prsnu stijenku što ga već u samom početku svrstava u uznapredovali tumor s daleko neizvjesnijom prognozom. Stoga je i kod muškaraca vrlo važno rano otkrivanje raka dojke. Upravo zato bi i muškarci trebali koristiti metodu samopregleda dojki, a odlazak liječniku ne odgađati ukoliko se zamijeti bilo kakva promjena u dojkama ili pak na bradavicama", zaključuje prim. mr. sc. Eljuga.
