Mikroplastika je prvi put otkrivena u folikularnoj tekućini jajnika, zbog čega raste zabrinutost o mogućem utjecaju ovih sveprisutnih i potencijalno štetnih tvari na žensku plodnost.
Novo recenzirano istraživanje, objavljeno u časopisu Ecotoxicology and Environmental Safety, analiziralo je prisutnost mikroplastike u folikularnoj tekućini 18 žena koje su prolazile kroz postupke potpomognute oplodnje u klinici za plodnost u talijanskom gradu Salernu. Mikroplastika je otkrivena u uzorcima od 14 žena.
Folikularna tekućina osigurava bitne hranjive tvari i biokemijske signale za razvoj jajnih stanica. Kontaminacija tog procesa komadićima mikroplastike vrlo vjerojatno ima implikacije na plodnost, hormonalnu ravnotežu i cjelokupno reproduktivno zdravlje, napisali su autori.
Ovo otkriće predstavlja važan korak prema razumijevanju kako i zašto mikroplastika djeluje na reproduktivni sustav žena. No, rezultati su ujedno i razlog za ozbiljnu zabrinutost, poručuje Luigi Montano, glavni autor studije i istraživač sa Sveučilišta u Rimu.
"Ovo otkriće trebalo bi nam poslužiti kao ozbiljno upozorenje na to koliko su ti novi zagađivači već prodrli u ženski reproduktivni sustav", navodi se u studiji.
Mikroplastika i još sitnija nanoplastika pronađene su doslovno posvuda – od vrha Mount Everesta pa sve do najdublje točke oceana u Marijanskoj brazdi. Pretpostavlja se da je hrana jedan od glavnih izvora izloženosti – nedavna istraživanja pokazala su prisutnost ovih čestica u svim testiranim vrstama mesa i voća i povrća.
Mikroplastika je posebno opasna jer može sadržavati bilo koju od čak 16 000 različitih kemikalija koje se koriste u proizvodnji plastike. Među njima su i neke izuzetno štetne tvari poput PFAS-a, bisfenola i ftalata – spojeva koji su povezani s razvojem raka, neurološkim oštećenjima, hormonskim poremećajima te problemima u razvoju kod djece, piše The Guardian.
Znanstvenici su do sada otkrili mikroplastiku u gotovo svim dijelovima ljudskog tijela – čak i na mjestima koja bi zbog prisutnih barijera trebala biti posebno zaštićena, poput mozga i posteljice.
Ova najnovija studija dio je većeg istraživačkog projekta koji vodi Luigi Montano. U sklopu tog projekta, Montano je već ranije otkrio prisutnost mikroplastike u ljudskom urinu i sjemenu te detaljno istražuje kako te čestice utječu na plodnost. Prema njegovim riječima, sumnja da su upravo mikroplastika i slične kemikalije među glavnim uzrocima sve češćeg pada broja i kvalitete spermija kod muškaraca.
"Dokazali smo taj pad, posebno u područjima gdje je zagađenje izraženije", rekao je Montano.
Iako su muškarci osjetljiviji na toksične učinke mikroplastike, dodaje kako ni žene nisu pošteđene. Pokusi na životinjama pokazali su da mikroplastika može biti povezana s poremećajem u radu jajnika i raznim zdravstvenim problemima – od slabijeg sazrijevanja jajnih stanica, preko smanjene mogućnosti oplodnje, do promjena u samom tkivu jajnika.
U studiji se navodi kako postoji moguća povezanost između količine mikroplastike pronađene u folikularnoj tekućini i reproduktivnog zdravlja žena koje su sudjelovale u istraživanju.
Montano dodatno upozorava da je mikroplastika zapravo svojevrsni “Trojanski konj” – putem nje u tijelo, pa i u jajnike, ulaze izrazito štetne kemikalije poput bisfenola, ftalata i PFAS-a. Riječ je o tvarima za koje već postoji niz dokaza da narušavaju hormonalnu ravnotežu i negativno utječu na plodnost žena.
Otkriće prisutnosti mikroplastike u folikularnoj tekućini, prema riječima Xiaozhonga Yua, stručnjaka za mikroplastiku sa Sveučilišta New Mexico, predstavlja izuzetno važno saznanje. Ipak, dodaje da je za konkretnije zaključke potrebno dodatno istražiti točnu razinu izloženosti pri kojoj počinju negativni učinci.
"To je sljedeći korak – moramo precizno izmjeriti doze i učinke", kaže Yu. Njegov tim trenutačno provodi šira epidemiološka istraživanja upravo kako bi odgovorio na ta pitanja.
Montanov tim paralelno provodi istraživanja kojima pokušavaju otkriti koliko prelazak na organsku prehranu i smanjenje upotrebe plastike u kuhinji može smanjiti razinu mikroplastike u tijelu.
Iako su te čestice gotovo posvuda oko nas i teško ih je potpuno izbjeći, stručnjaci vjeruju da se izloženost može znatno smanjiti ako ograničimo korištenje plastike – posebno kada je riječ o ambalaži, posuđu i priboru koji dolaze u kontakt s hranom. Dodatno, pesticidi mogu sadržavati mikroplastiku, a u nekim slučajevima i sami su oblik mikroplastike, pa prelazak na organsku hranu također može pomoći.
Jedna od najvažnijih preporuka je – izbjegavajte zagrijavanje hrane u plastici, kao i stavljanje vruće hrane ili tekućine u plastične posude
Papirnate čaše za kavu za jednokratnu upotrebu, primjerice, mogu ispustiti bilijune mikroskopskih čestica plastike kada se u njih ulije vruća tekućina. Slično tome, čajne vrećice mogu osloboditi milijarde plastičnih čestica tijekom pripreme čaja. Problem predstavljaju i plastične posude namijenjene korištenju u mikrovalnoj pećnici, jer mogu otpuštati štetne kemikalije pod utjecajem topline.
Čak i plastični kuhinjski pribor koji samo kratko dođe u dodir s vrućim posuđem, poput tava ili lonaca, može ispuštati kemikalije. Stručnjaci zato preporučuju korištenje drvenog pribora ili pribora od nehrđajućeg čelika kao sigurnije alternative.
