Vijest je otkrila u emotivnom intervjuu za emisiju britanskog voditelja Piersa Morgana koja će biti emitirana u srijedu. "Koliko ja znam, za sada sam bez raka," rekla je osvajačica 18 Grand Slam turnira pri čemu je devet puta osvojila Wimbledon.
Dodala je da će za dva tjedna biti podvrgnuta preventivnom zračenju dojke, ali nakon toga "trebala bih biti spremna." Američkoj tenisačici češkog podrijetla su dijagnosticirali rak grla i dojke koncem prošle godine. Srećom u ranoj fazi, piše Hina. "Bivša najbolja tenisačica svijeta koja je u pojedinačnoj, te konkurenciji parova osvojila 59 Grand Slam naslova, već je 2010. prošla liječenje raka dojke koji joj je također bio dijagnosticiran u ranoj fazi. "Bila sam u totalnoj panici tri dana misleći da možda neću dočekati sljedeći Božić," prenio je The Sun.
"Navratilova je ispričala kako je bila 'vrlo uznemirena' tijekom bolesti zbog svakodnevnog podvrgavanja zračenju tijekom tri tjedna i tri tjedne kemoterapije, što je, kako je izjavila, 'definitivno najteža stvar koju sam ikada učinila'. 'Čvrsto vjerujem da kad te život pogodi tragedijom, bez obzira koliko velika tragedija bila, u osnovi imaš dva izbora. Pokoriš se ili se odgurneš i pobuniš. I cijeli život sam bila buntovnik na neki način, i uvijek uzvraćam', poručila je Navratilova koja je od 2014. u braku sa Julijom Lemigovom", piše HINA.
Ne postoje dvije osobe koje reagiraju jednako
"Riječ karcinom sama po sebi izaziva niz negativnih emocija. Značajan broj bolesnika ima visoku razinu psihološkog stresa unutar prve godine dana nakon dijagnoze. Ako psihološki problemi ostanu neprepoznati, kvaliteta života bolesnika kao i članova obitelji se značajno smanjuje. Dijagnoza karcinoma je stresna za svaku osobu koja se suočava s njom, ali su emocionalni odgovori pojedinaca vrlo različiti. Ne postoje dvije iste osobe s karcinomom koje će potpuno jednako emocionalno reagirati na bolest i jednako se s njom suočavati", objasnila je za missZDRAVU doc. dr. sc. Lovorka Brajković, klinička psihologinja i navela osjećaje koji se najčešće javljaju u takvim situacijama:
- Strah – dijagnoza karcinoma često uplaši osobu
- Krivnja – nije rijetko da se osobe s karcinomom optužuju za svoju bolest („da sam zdravije jela/jeo ovo se ne bi dogodilo“, „da sam više vježbao/vježbala“, „da sam manje bio/bila pod stresom“ i sl.)
- Ljutnja – uobičajeno pitanje osoba s karcinomom je „Zašto baš ja?“ što često izaziva ljutnju na članove obitelji, medicinsko osoblje, prijatelje ili na Boga.
- Potiskivanje – ponekad osobe s karcinomom ne mogu prihvatiti činjenicu da imaju karcinom; potiskivanje ponekad može biti dobro za prilagodbu na dijagnozu, ali ako ta reakcija potraje to može negativno utjecati na liječenje i biti dobar put za razvoj depresije
- Usamljenost – ponekad osobe s karcinomom govore da se osjećaju usamljeno, da ne mogu sudjelovati u uobičajenim aktivnostima, da imaju osjećaj da ih drugi ne razumiju i sl.
- Tuga i depresija – veliki broj osoba s karcinomom se osjeća tužno i potišteno; vrlo je važno razgovarati o ovom osjećaju, jer ako tuga predugo traje, lako može prijeći u depresiju
- Gubitak kontrole – dijagnoza karcinoma kod osobe izaziva osjećaj gubitka kontrole nad vlastitim životom.
Važno je zapamtiti da ne postoji loša ili ispravna reakcija te da je svaki osjećaj potpuno prirodan: "Emocionalne reakcije i psihički problemi kao odgovor na dijagnozu i liječenje karcinoma mogu biti raznoliki i dovesti do značajnog pada kvalitete života bolesnika. Suočavanje s promjenama na tijelu, poteškoće u doživljaju tijela, problemi seksualnosti i intimnosti, emocionalna nestabilnost, neizvjesnost, promjene u doživljavanju budućnosti, suočavanje s vlastitom prolaznosti i smrtnosti, osjećaj napuštenosti i marginaliziranosti, stigmatizacija, problemi u socijalnim kontaktima, sve su to psihološki i emocionalni odgovori koji se mogu javiti u svim fazama bolesti i svim fazama liječenja, a nerijetko traju i nakon završetka liječenja", navela je Brajković.
Osobe koje traže psihološku pomoć bolje se nose s dijagnozom
Nije lako razgovarati o svojim osjećajima, ali je iznimno korisno: "Ponekad razgovor s prijateljima i članovima obitelji nije dovoljan. U tim situacijama je važno zatražiti pomoć stručnjaka, jer razgovor o osjećajima pred dobrim slušateljem može uistinu jako pomoći. Brojna istraživanja su pokazala da se osobe s karcinomom bolje nose s bolesti, brže se oporavljaju, imaju kvalitetnije odnose s drugim osobama, imaju zdravije životne navike i bolju kvalitetu života ako su potražili psihološku pomoć i podršku. Stoga, zatražiti pomoć nije znak slabosti, već znak mudrosti", rekla je Brajković.
