Svatko od nas bio je u prilici dati krv na analizu, ali vjerujemo da su rijetki oni koji su ''uživo'' gledali što se događa s krvnim stanicama. Upravo nam to omogućava Darkfield metoda, a kojom liječnik uzima pacijentu krv iz prsta i na uobičajen način stavlja je između dvije staklene pločice te zatim proučava pod mikroskop koji je povezan s monitorom
Kada je otkrivena ova metoda?
Sićušne nanočestice upotrebljavali su još stari Rimljani kako bi bojili staklo. Lord Faraday prvi je znanstveno istražio fenomen, a Richard Adolf Zsigmondy i Henry Siedentopf, radeći za tvrtku Zeiss, koja se bavila optikom, daljnjim istraživanjima svojstava nanočestica razvili su tzv. ultramikroskop kojim su mogli gledati izuzetno male čestice tekućine. Zsigmondy je za svoja otkrića na tom polju dobio i Nobelovu nagradu 1925. godine.
Što se sve može saznati Darkfield metodom?
- promjene u stanicama ili plazmi, kao i promjene u njihovoj dinamici kao posljedica nedostatnog unosa vitamina, minerala, vode, aminokiselina, dobrih masnoća i sl. putem svakodnevne prehrane ili uslijed njihove slabe apsorpcije
- sklonost srčanožilnim bolestima (plakovi koji se mogu lijepiti na krvne žile, nerazgrađene masnoće, agregacije trombocita, fibrin...)
- anemija, oštećenje stanica uslijed djelovanja toksina, slobodnih radikala (stres) prisutnost parazita (osobito kod nerazjašnjenih alergijskih reakcija ili dugotrajnih upalnih stanja)
- prisutnost kristala – prevelika kiselost organizma – giht, bolesti zglobova i vezivnog tkiva
- sposobnost organizma za neutraliziranjem i izlučivanjem otrova
- sposobnost organizma da probavlja bjelančevine i masti
- promjene uslijed dugotrajne izloženosti organizma stresu
- prisutnost disbioze zna se da patogeni mikroorganizmi izazivaju bolest ako uspiju naseliti crijevnu sluznicu.
Može li se na osnovu izgleda stanica zaključiti jesmo li pod stresom?
Kad smo pod stresom, potrebno je u tijelo unijeti više hranjivih tvari jer su stanice ''gladnije''. Kod kratkoročnog stresa stvari se uglavnom same brzo stabiliziraju, međutim, kod dugoročnog stresa stanice dugo pate, mijenjaju oblik, što je vidljivo pod mikroskopom, a tako promijenjene stanice slabije funkcioniraju, pate sve ostale stanice i organi, osjećamo se sve lošije i umornije. Je li dobro ili loše kad se stanice ”dodiruju”? Stanice se moraju kretati brzo i mora biti vidljiva svaka za sebe, odvojena od drugih stanica. Stanice mogu biti i jako slijepljene, povezane u tzv. rouleaux formacije onda se one guraju kroz krvne žile, i ne prenose dovoljno kisik. To stanje može imati za posljedicu umor, glavobolju, može značiti lošu cirkulaciju. Osobito je izraženo kod osoba koje piju premalo vode, ali i kod onih koji ne razgrađuju dobro određene sastojke hrane. Svaki slučaj je individualan i treba razmotriti i ostale parametre.
Smije li se jesti prije ove analize?
Preporučuje se barem pet sati biti natašte, osim u slučaju kad iz zdravstvenih razloga pacijent mora nešto jesti – tada preporučujem laganu, nemasnu hranu. Budući da se razgradnja hrane do kraja radi u tankom crijevu te se iz njega apsorbiraju hranjivi sastojci u krv, to može donekle promijeniti izgled uzorka, no, za iskusnog terapeuta to ne smije biti problem. Koliko često ima smisla kontrolirati krv na ovaj način? Preventivno preporučujem barem dva puta godišnje, a uvijek kod bilo koje vrste tegoba, čak i kad se osoba osjeća samo umorno i bez energije. Tijelo nam uvijek šalje signale, samo ih mi, nažalost, predugo zanemarujemo.
